Čovjek je cjelina svojega uma, tijela, duha i duše i čim nešto od toga izađe iz balansa, prije ili kasnije pojavit će se neka smetnja, tegoba ili bolest. Sagledavajući čovjeka kao cjelinu uma, tijela, duha i duše, moguće je umanjiti predrasude, društvene stigme i stereotipe kada je riječ o našoj psihi (duši) i potražiti cjelovitu pomoć umjesto površnih ”alternativnih” rješenja pa i medicinskih kada je riječ o psihosomatici, i dalje se nastaviti hrabro suočavati s izazovima, govoriti o njima i liječiti se, umjesto čekanja da prođe samo od sebe jer se to neće dogoditi.
Pazite kome ćete povjeriti svoje zdravlje
Živimo u zahtjevnom i super brzom vremenu. Sve je na ”eks” – odmah i sada. Stoga se mnogi doživljavaju kao obična ”roba” koji sami sebe tako percipiraju misleći da gube na tržišnoj vrijednosti ako im nešto nedostaje. Ako su ”falični” u pogledu mentalnog blagostanja i zdravlja, mnogi to vješto skrivaju praveći se da je s njima sve super. A iznutra?
Nisu dobro – od stresa na poslu i u obitelji i s djecom, anksioznosti, poremećaje u prehrani i spavanju, funkcionalnog vida depresije, samopovređivanja, obiteljskog nasilja, trauma, stresa na poslu, ”rekreacijskoj” konzumaciji psihodelika i još o mnogo toga.
Iz neznanja i predrasuda, mnogi se okreću i traže pomoć od ”životnih trenera” (life-coacheva), što je sasvim ok ako žele raditi na unaprjeđenju nekih svojih vještina i sl. pod pretpostavkom da je i sam ”trener” ok sam sa sobom i nema nekih većih mentalnih tegoba.
Ipak ”treneri” u različitim područjima a poglavito na području zdravlja, ne mogu zamijeniti stručnjake na području mentalnog zdravlja iz jednostavnog razloga – za psihosomatske i duševne bolesti potrebno prije svega bazično znanje iz opće i kliničke medicine budući da se pojave, smetnje i tegobe vezano uz naš um i tijelo često isprepliću i teško je razabrati što je uzrok, a što posljedica.
Psiha i tijelo se isprepliću i u stalnoj su interakciji
Navest ću primjer: Imala sam slučaj gospodina koji je bio jako nervozan, tresle su mu se ruke, znojili dlanovi, poremećaji u spavanju. Prvo pitanje koje sam mu postavila bilo je je li provjeravao hormone štitnjače. Naravno da nije. Dijagnostika iz krvi pokazala je da su hormoni kod dotičnog bili u znatnoj mjeri povišeni. Zamislite da je otišao osobe koji nema medicinsko znanje? Vjerojatno bi dobio naputke da misli pozitivno i vježba tehnike relaksacije, meditira i sl.
Evo još jedan primjer na istu temu: Prijateljica liječnica internist u privatnoj praksi ispričala mi je još jedan zanimljiv klinički slučaj na ovu temu. Imala je pacijenticu koja je potražila pomoć zbog nečeg drugog.
Prvo što je doktorica uočila kod nje bila je neobična fleka na ruci. Pitala ju je da li otišla na specijalistički pregled kod dermatologa. Rekla je da nije ali je posjetila neku gospođu koja se bavi alternativom i ljekovitim travama od koje je dobila neku posebnu skupu kremu. Što se dogodilo? Naravno da mrlja na koži nije nestala. Maligni melanom metastazirao je po tijelu, zbog čega je nažalost gospođa preminula.
Slične stvari postoje i kada je riječ o mentalnom zdravlju, jer se zdravlje i bolest isprepliću. Čovjek je cjelina svojega uma, tijela, duha i duše i čim nešto od toga izađe iz balansa, prije ili kasnije pojavit će se neka smetnja, tegoba ili bolest. Sagledavajući čovjeka kao cjelinu uma, tijela, duha i duše, moguće je umanjiti predrasude, društvene stigme i stereotipe kada je riječ o našoj psihi (duši) i potražiti cjelovitu pomoć umjesto površnih ”alternativnih” rješenja pa i medicinskih kada je riječ o psihosomatici, i dalje se nastaviti hrabro suočavati s izazovima, govoriti o njima i liječiti se, umjesto čekanja da prođe samo od sebe jer se to neće dogoditi.
Od akutnog do kroničnog stresa i izgaranja
Znate onu mudru izreku – kakve su ti misli takav ti je život. Uz moj dodatak – takvo ti je i zdravlje. Naš centralni živčani sistem kontrolira nad našim cjelokupnom vitalnošću i aktivnošću tijela. Ako razumijemo što se događa u našem tijelu, naučit ćemo kako da se uspješno nosimo s našim tijelom. Ako ne razumijemo, onda je prije ili kasnije neizbježan liječnik, psihijatar ili psihoterapeut.
Mislim da je većini ljudi jasno (ali teško ispuniti u svakodnevnom životu), da ako žele voditi i živjeti zdrav, produktivan život ispunjen svrhom, onda je pored brige o svom tjelesnom zdravlju, potrebno voditi računa prije svega o mentalnom zdravlju jer je jako izloženo čimbenicima kroničnog stresa.
Uzroci stresa najčešće su psiho-socijalne prirode pa je to razlog zašto različite funkcije u tijelu čovjeka stradavaju. Naime, nakon burne (akutne) reakcije na neku stresnu situaciju, razine hormona stresa opadaju, srčani ritam i krvni tlak vrate se u normalu, kao i probava i metabolizam.
Međutim, ako se stresne situacije gomilaju jedna za drugom, organizam nema vremena za oporavak i tako dolazi do kroničnog stresa koji je rezultat lošeg adaptivnog odgovora na niz neugodnih, dugotrajnih životnih situacija koje iscrpljuju mehanizme obrane čovjeka. Tako primjerice ličnosti koje imaju nezrelije mehanizme obrane u stresnim situacijama reagiraju još gore, odnosno kroničnim, produženim stresom, što dovodi do osjećanja neugode, tjeskobe, anksioznosti, straha, depresije, javljaju se razne neurotske reakcije (od klasične neuroze straha do određenih fobija).
Dugotrajni stres različito djeluje na različite ljude, a razlikuje se i njegov intenzitet.
Srce na udaru
Naš kardiovaskularni i probavni sistem, uobičajene su “mete” negativnih posljedica stresa. Na ovaj način posljedica kroničnog stresa su simptomi povišenog tlaka, čir na dvanaestpalčanom crijevu, probavni problemi. Sve je više statističkih dokaza da povećani nivo stresa i depresije korelira s povećanom učestalošću karcinoma. Također postoje snažni statistički dokazi koji povezuju stres i depresiju sa samom smrću.
Ako uzmemo u obzir sve to dakle da je naše tijelo proizvod naših misli i da stanice našeg tijela imaju receptore za razne neurohormonske supstance koje proizvodi naše tijelo, to znači da kada smo sretni, stvaramo niz neurohormona koji nam podižu raspoloženje (serotonin, dopamin). Ti hormoni sreće i zadovoljstva govore našem imunološkom sistemu da se digne na još veću razinu, odnosno da imunitet radi optimalno što on i čini.
Znači da je ispravno tvrditi da se pozitivne misle odražavaju na naše zdravlje. Ako smo depresivni, događa se suprotan proces – neurohormoni zabrinutosti i tuge doslovce isključuju naš imunosni sistem.
Iz toga bi se dalo deducirati da negativne misli u kontinuitetu popraćen stanjem kroničnog stresa, ne samo da nas čine bolesnim, nego nas dugoročno i ubijaju.
Hoće li vaše misli biti lijek ili otrov ovisi o vašem ”programu” koji vas vodi kroz život. Naučite kontrolirati svoje misli i emocije jer one kontroliraju i utječu na vaše cjelokupno zdravlje.
piše: MSc. Mirella RASIC PAOLINI, specijalist struke za psihofizičko, mentalno i duhovno zdravlje/focusin-holisticlifestyle
