Ako je vaš život bio pun samilosti, ljubaznosti i duhovnosti, sjećat ćete se trenutaka i prizora ljubavi, radosti i duhovnog blaženstva. To će vas voditi naprijed, prema višim razinama duhovnosti i vaš će prijelaz biti puno lakši.
Da, zvuči bizarno i velika većina ljudi ne želi o smrti niti razmišljati, a kamoli pripremati se za nju. A oni koji znaju da će biti potrebno pripremiti se za smrt, smatraju da još nije trenutak za to. Valjda podsvjesno svatko misli kako će se uspjeti izvući…
Ali preporuka svetih spisa i mudrih ljudi je da vježbamo kako umrijeti. Kad malo bolje razmislimo, to i nije toliko čudno jer ćemo svi umrijeti. Svakome od nas će doći trenutak kada napuštamo tijelo i odlazimo negdje bez mogućnosti povratka.
Poput planinara koji imaju visinske pripreme i vježbe koje omogućuju bezbolan i siguran dolazak na svoje odredište, i mi bismo se trebali pripremiti za svoje putovanje… Ne brinite, razmišljajući o smrti na ovaj način, nećete je privući, jer privlačimo ono što želimo, a nitko ne želi umrijeti. Prema zakonu karme ovaj će trenutak doći onda kad za njega dođe vrijeme. Neka vam ovaj tekst tada bude ‘pri ruci’…
Usmjerite pažnju na sveti objekt
Bilo da ste njegovatelj nekoga tko umire ili umirući, kada vidite da se bliži posljednji dah, usmjerite vrh glave prema obližnjem oltaru ili slici svojeg najdražeg Božanstva.
Ako ste kršćanin, stavite sliku Isusa; ako ste katolik, možda sliku Majke Marije; ako ste musliman, koristite neki sveti objekt muslimanske tradicije; ako ste sikh ili jain, sliku jednog od svetih učitelja; ako ste Hindu, tada sliku Krišne ili vašeg gurua, ili oboje.
To se čini kako bi svjesnost izašla kroz vrh glave ili kroz jedan od otvora, što je povoljno za ulazak u više postojanje u sljedećem životu. Slika će biti tu da vas vodi ili pomogne svjesnosti da se usredotoči na odredište koje ona predstavlja. Pokušajte bez napora promatrati fotografiju ili sliku vašeg najdražeg Božanstva ili objekta obožavanja.
Prilikom napuštanja tijela vaša bi svjesnost trebala biti usmjerena na njih. Otpustite sve druge misli i uznemirenja. Ako ste previše vezani za neku osobu, možda je nabolje da ona ne bude prisutna u sobi kada je smrt već neizbježna kako vam to ne bi odvraćalo pažnju. Molitve bi se trebale nuditi tim Božanstvima. Budisti se mole Amitabhi, milostivom Budhi neograničenog svjetla s molitvom: “Namo A-mi-t’o-Fo” (Poštovanje Amitabhi Budhi).
Hindusi ili obožavaoci Krišne mole za milost da Ga se mogu sjećati koristeći Hare Krišna mantru. Postoje mnoge molitve koje kršćani koriste da bi se molili Bogu za oprost i pomoć u posljednjim trenucima. Međutim, sve molitve odlaze istom Vrhovnom Biću. Različite molitve iz različitih kultura ne odlaze odvojenim bogovima.
Vježbajte smirivanje uma
Nakon toga vježbajte smirivanje uma. Stišajte razgovor koji neprestano vodite sami sa sobom i prestanite slušati svoje misli. Mir o kojem govorimo je praznina između misli. Između završetka jedne misli i početka druge postoji prazan prostor, zadržite tu prazninu.
A ako vaš um postane opet aktivan, kontrolirajte niže jastvo višim jastvom, kontrolirajte um inteligencijom. Slušajte tišinu. Sve će se drugo smiriti. Budite strpljivi i potpuno prisutni u sadašnjem trenutku. Usmjerite svu svoju pažnju na sliku Božanstva i molitvu i mantru koju koristite. Vježbajte to što češće dok još uvijek imate snagu i mentalni fokus.
U zadnjem stadiju života, disanje nalikuje teškom uzdisanju. U vašem se umu mogu izmjenjivati teške i dojmljive životne situacije. Trenuci koji su bili najviše nabijeni emocijama i najtraumatičniji ostaju s vama i povećavaju zbunjenost i želju da proživite i razriješite stvari iz svoje prošlosti.
Ako ste već radili na tome, takve će stvari biti već riješene u posljednjim trenucima, što će sigurno pomoći. Ako za vrijeme ove meditacije počnete razmišljate o događajima u svojem životu, suočite se s njima sada prije no što nastupi trenutak za prijelaz smrti. Nemojte dopustiti da ljubav, mržnja ili gnjev koji osjećate prema nekome budu jači od potrebe da učinite što uspješniji prijelaz. To će vas samo sputavati.
Ako je vaš život bio pun samilosti, ljubaznosti i duhovnosti, sjećat ćete se trenutaka i prizora ljubavi, radosti i duhovnog blaženstva. To će vas voditi naprijed, prema višim razinama duhovnosti, što je trenutno vaš cilj. Budite toga svjesni. Kako se bliži trenutak smrti, osjetila postaju sve slabija.
To je u jednu ruku dobro jer odvraća pažnju od nepotrebnih uznemirenja i boli. Međutim, i vaša koncentracija može postati mutna i slaba pa ćete se morati jače usmjeriti na svoj objekt obožavanja. Pobrinite se da u to vrijeme slušate i snimke svetih pjesama i mantri koje će vam pomoći da usmjerite um na Božanstvo. To će osloboditi um od svih nepotrebnih misli i zaokupiti ga božanskim.
Sluh nas napušta zadnji
Posljednje osjetilo koje ostaje aktivno prilikom umiranja jest osjetilo sluha. Možemo ga iskoristiti kako bismo usmjerili svjesnost prema duhovnoj razini. Slušanje pravog zvuka može nas voditi kroz smrt i pomoći da nadiđemo karmu, misli na želje i potrebu prihvaćanja još jednog fizičkog oblika.
Prema vedskom znanju, tijelo u trenutku smrti spopada kratka, ali visoka vrućica koja obustavlja rad svih organa. Tijelo se nakon toga hladi. U tom trenutku, osoba je najpodložnija mentalnoj zbunjenosti te je upravo tada važno da sluša devocijske pjesme ili svete mantre. One će je utješiti, a u isto vrijeme i voditi.
Tijekom ove meditacije dopustite tijelu da se rastopi, da osjetilni podražaji postanu sve mutniji, kao da dolaze iz daljine. Ono što razdvaja vas i svijet oblika sve je manje razgovijetno. Neka svi podražaji koji dolaze od tijela polako nestanu. Otpustite ih. Nestaje povezanost s tijelom da biste se mogli osloboditi. Osjetila se stapaju i rastavljaju jedno u drugome.
Gledanje, osjećanje, kušanje i mirisanje čine se udaljenima od osjetila. Kao da nestaje i sluh, ali je još uvijek aktivan.
Uzdižete se iz tijela koje kao da više nije toliko važno u vašoj svijesti. U početku osjećate daje tijelo vruće, ali zatim postaje hladno. Možda ćete osjećati veliku žeđ kada tijelu bude vruće i nemogućnost da kontrolirate izlučevine. To može povećati mentalnu zbunjenost. Zanemarite sve to. Um će lutati od lucidnog stanja do zbunjenosti.
Oslobodite se želja
Ako pažnja nije usmjerena na Vrhovno Biće i više učitelje i ako niste odvojeni od tijela, um će se usmjeriti na tijelo ili vašu obitelj i vezanosti. Možda ćete biti prestrašeni i zbunjeni jer nećete shvatiti što se događa. U tom se slučaju nećete moći osloboditi karme ili želja. One će prevladati u vašem umu dok ga ponovno vuku vezanosti za stvari iz prošlosti, želje za tjelesnim djelatnostima i zadovoljstvima ili pak želje za oslobođenjem od trenutnih tegoba.
Misli će biti usmjerene na sve što biste radije činili ili promijenili u ovoj situaciji. U tom slučaju, prilikom posljednjeg izdisaja, kada tijelo potpuno prestane s radom i kada se izgubi sva svijest o tijelu, um će biti zaokupljen vašim željama i snovima, što će vas, zajedno s vašom karmom, gurati prema određenom fizičkom ili suptilnom obliku. Ili ćete prije sljedećeg rođenja ostati u astralnom obliku kako biste još neko vrijeme nešto odradili na suptilnoj razini.
Prema nekim tradicijama, postojanje u astralnom svijetu traje četrdeset do pedeset dana prije novog rođenja, ponekad i kraće. Drugi izvještaji tvrde da su ljudi živjeli na astralu mnogo godina, često sasvim sretni i zadovoljni u prekrasnom svijetu ispunjenom ljubavlju. Možda čekaju da umru oni koje poznaju da bi ih dočekali. No, s druge strane, ta dimenzija može biti mučno mjesto puno patnje.
U svakom slučaju, bit će precizan odraz pobožnih ili grešnih aktivnosti koje je osoba činila na Zemlji. Sami smo odgovorni za razinu paklenog ili rajskog stanja koje nas očekuje u astralnom svijetu nakon smrti. Zbog toga je uvijek važno vježbati samilost, ljubaznost i ljubav u svim aspektima života.
No, bez obzira na oblik astralnog iskustva, to je još uvijek samo jedno privremeno mjesto na putu samsare, kruga uzastopnog rađanja i umiranja. Krajnji je cilj potpuno se osloboditi toga zauvijek, što je jedino ostvarivo ulaskom u vječni duhovni svijet koji je potpuno oslobođen bilo kakvog oblika privremenog postojanja. Ako ste snažni u duhovnoj praksi, vaš će prijelaz biti puno lakši.
No, osobi koja se u svojem životu malo bavila duhovnošću, ili to uopće nije činila, otpuštanje u trenutku smrti bit će znatno teže zbog straha i zbunjenosti koje osjeća dok je čvrsto vezana za svoje fizičko tijelo i identitet te uz svoja vjerovanja o tome što bi se trebalo dogoditi.
Ne dajte da vas smrt uhvati nespremnim
Za osobu koja nije spremna otići, smrt može biti zastrašujuće iskustvo. Želja da zadrži fizički život i ostane u tijelu neostvariva je u trenutku smrti, a pokušaj da to učiniti samo uzrokuje još više boli i straha.
Uzrok tome je nedovoljno predavanje nepoznatom i nevoljnost da se suoči s postojanjem bez fizičkog oblika kakvog je poznavala. Takve bi ljude trebalo ohrabriti da se za to pripreme kako se bliži trenutak napuštanja tijela.
Ako ste u vrijeme smrti zadržali bistrinu, te se usredotočili na više razine realnosti, posebno na Vrhovno Biće, takva sabranost i usmjerenost pažnje dopustit će vam da lako uđete u oblik postojanja koji je iznad tjelesne prirode. To je duhovni svijet koji je viši od raja.
Život na rajskim planetima može izgledati poput vječnog uživanja, ali se time samo crpi dobra karma nakon čega je osoba prisiljena krenuti ispočetka na zemaljskim planetarnim sistemima. Kada se suptilno tijelo odvaja od grubog, sa sobom nosi želje i karmu osobe, baš kao što zrak prenosi miris.
Ako ste usmjerili um na Svevišnjega, ta će vas usredotočenost nositi sve dok vam se ne pruži pomoć do viših razina stvarnosti.
Ako ste usmjerili pažnju samo na grešne, izopačene i sebične aktivnosti, bit ćete prisiljeni ući u niže predjele. Stoga, bez obzira na vaše dobre ili loše odlike sada je važno, više no ikada, da vježbate meditaciju na Boga. Prije smrti vježbajte, vježbajte, vježbajte!
Ako ste smireni, slobodni od briga, spremni prihvatiti Božji poziv, samo nastavite u tom smjeru. Usmjerite svoju pažnju na Boga na bilo koji način. Ne osvrćite se unazad. Tijelo će biti uništeno. Ako ga ostave na otvorenom, postat će hrana drugima; pretvorit će se u zemlju ako ga pokopaju i u pepeo ako ga spale. To je ono u što smo ulagali toliko energije. Nikada nismo bili ovo tijelo. Ne brinite za njega i ne osvrćite se. Krenite prema najvišim predjelima duhovne realnosti koje možete zamisliti. Neka vaše misli budu pozitivne i duhovne. Meditirajte na otpuštanje ovog krhkog fizičkog vozila i budite spremni prihvatit nove i beskrajne razine egzistencije.
Zamislite postojanje bez ograničenog, privremenog fizičkog tijela. Ne bi bilo gladi ili potrebe za hranom, potrebe za snom ili neprijatelja od kojih bismo se trebali obraniti. To su glavni uzroci svih aktivnosti i problema u ovome svijetu. Postoje svjetovi bez njih. Krenite prema njima!!
Iz knjige Stephen Knapp: Smrt i priprema za onostrani život
