Inspiriran Mirninim blogom, Lova Do Krova, odlučio sam se raspisati o jednom poprilično jakom i prisutnom uvjerenju u našem društvu, a to je: “Novac kvari ljude!”. Sigurno ste i sami ovu izjavu puno puta čuli, ali jeste li se kada zapitali što takva izjava (koja nakon dovoljnog broja ponavljanja postaje uvjerenje) može napraviti našem financijskom blagostanju?
Iako sam od samog starta svjestan da neću uspjeti u jednom tekstu reći sve što je bitno za ovu temu, svejedno ću probati razjasniti što se u našim umovima može dogoditi. Naravno, kažem da se može dogoditi. Nije to apsolutno pravilo, ali u praksi se pokazalo jako često. Mi često nismo svjesni koliko su jako izjave naših roditelja i ostalih bližnjih utjecale na formiranje naših misaonih obrazaca. Sad ću vam otkriti jednu veliku tajnu. Tajnu koja se odnosi na to zašto nismo svjesni tih obrazaca. A tajna je u ovome: “Zato što uopće ne razmišljamo o njima!”. Ha-ha. No, ta tajna nije baš nešto spektakularno, ali je zapravo istina. Uostalom, tko bi ikada pomislio da će neka usputna izjava: “Novac kvari ljude!” od strane naših bližnjih na kraju utjecati na naše financije u budućnosti. Pa tako, idemo malo zaroniti dublje u dubinu našeg uma.
Svi znamo da mala djeca “upijaju kao spužve”.
Sigurno i vi imate nekog klinca u obitelji koji je malo gledao crtiće na nekom stranom kanalu, pa naučio strani jezik. Svi smo se barem jednom u životu začudili kako ti mali klinci brzo uče. Meni osobno je šok kad vidim kako mala djeca brzo svladaju smartphone. Stvarno fascinanatno. No, sad kad smo se sjetili da djeca stvarno “upijaju” informacije iz okoline, sjetimo se i izjava koje dolaze do te djece iz okoline. Djeca, između ostalog, upijaju sve moguće informacije o tome kako svijet funkcionira, upijaju da su peći “pec-pec”, da ne smiju vući psa za rep jer će ih ugristi, itd. No ono o čemu malo manje vodimo brigu je to da djeca također uče od svoje okoline kako funkcionirati u društvu. Oni također uče koje su kvalitete čovjeka poželjne da bi bili prihvaćeni. Između ostalog, zato se djecu uči da kažu hvala, pozdrave ljude, budu generalno pristojni… E sada, zamislite što se dogodi tom “spužva-mozgu” koji pokušava skupiti čim više informacija o funkcioniranju svijeta u kojem živi kada čuje : “Novac kvari ljude”.
Nitko ne želi biti loš čovjek.
Malo se dijete, kada čuje ovakvu izjavu, njoj mora prilagoditi. Zašto? – Zato što će u suprotnom bit loš čovjek. Logično da to ne želi, jer ga mama i tata više neće voljeti. Iiiiiiiiii, eto ga, usidrilo se uvjerenje. To je taj magični trenutak koji može oštetiti buduće donošenje odluka kada je u pitanju novac. Poprilično je jednostavno. Zamislite to kao jedno pravo sidro koje bacite duboko u more. Kad se usidri, zaista ga više ne percipirate. Negdje je duboko, ali je i dalje tu. To sidro je jedan misaoni obrazac koji je prisutan sve dok ga ne “izvadimo van”. To sidro predstavlja budući ograničavajući faktor u djetetovom financijskom funkcioniranju.
A kako se onda dodatno to uvjerenje “podebljava”?
Jednostavno. Kroz život manje – više stalno dobivamo potkrepljenje tog uvjerenja. To najčešće dolazi kroz “bezazlene” razgovore o ljudima koji su se obogatili pa u potpunosti promjenili svoje ponašanje. Sljedeće sidro glasi otprilike ovako: “Jel vidiš u kakvog se gada (netko) pretvorio otkako se obogatio… Eh da, novac kvari ljude…”. U tim trenucima spuštaju se dodatna sidra koja pojačavaju efekt onog prvog sidra. U taj um mladog čovjeka sjedaju novi dokazi koji potvrđuju prvo sidro (uvjerenje). Obratite pozornost kada netko komentira naše političare koji su donedavno bili “nitko i ništa”, a sada imaju neku funkciju. Kako njih najčešće komentiramo? – Pa tako da iznesemo činjenicu koliko oni zarađuju i kakve su “svinje/lopovi/gnjusevi”, ova lista bi mogla ići u nedogled. To samo još dodatno ojačava ono prvo sidro/uvjerenje u mladom umu koji uči o novcu. Tom umu ništa ne preostaje nego da zaista izjednači novac s nečim lošim.
A kako se onda dodatno taj mladi um zbunjuje?
Taj mladi čovjek s vremenom odrasta i sada već polako mora razmišljati o svojem obrazovanju, odnosno što bi volio raditi kada završi školu/fakultet/štogod. Tu tek nastaju konflikti. Zašto? – Zato što iz onih istih izvora odkud je došlo: “Novac kvari ljude”, sada dolaze informacije o tome da bi bilo dobro da taj mladi čovjek stisne zube i postane doktor. Ili odvjetnik. Ili informatičar. Ili bilo tko, samo da dobro zarađuje. Ipak se radi o djetetovoj budućnosti. Zašto? – Zato što taj profil ljudi najčešće dobro zarađuje i zato što su poštovani u društvu. Logično da to žele za svoje dijete, odnosno bližnjeg. Naravno, rijetko tko razmišlja da forsiranjem takvih fakulteta zapravo tjeraju mladu osobu da ide prema onome što je, zapravo, htjela izbjeći. Um zatrovan ovim uvjerenjem zapravo hoće pobjeći od novca, jer će ga “puno novca pokvariti”, a nitko (normalan) ne želi bit loš čovjek.
Znači to uvjerenje ipak nije “bezazleno”?
Ne, ni blizu nije bezazleno. Zamislite kako je teško donijeti dobru odluku za svoju budućnost, za koju želimo da bude što bolja, dok nam negdje duboko u glavi odzvanja: “Novac kvari ljude!”. Izgleda da mi ljudi još ni blizu nismo svjesni koliko su naše riječi opasne. Opasne su zato što su u određenim situacijama glavno mjerilo po kojem se ravnamo, a opasne su i zato što ih se najčešće svjesno nakon nekog vremena ne sjećamo.
Je li stvarno novac taj koji je pokvario neke ljude?
Moje osobno mišljenje je da novac kao predmet ne može nekoga pokvariti. Barem mislim da je to realno. Sama količina nekakvih papirnatih listića sama po sebi ne može promjeniti našu osobnost. Ono što veća količina novca može napraviti je razviti lažan osjećaj vrijednosti. Pored lažnog osjećaja vrijednosti, može otkriti i jako ružan karakter osobe koji prije nije došao do izražaja. I zato je moje mišljenje da novac samo može pokazati kakva je netko osoba. Zapravo, nema razlike u osobnosti onog čovjeka koji se obogatio, prije i poslije. Jedina je razlika u tome što nakon bogaćenja neke maske padaju dolje, a mi to pogrešno protumačimo kao da je za to kriv novac. Kriva je samo naša percepcija.
Ivan Novoselac, sretnapatka.com
