Foto. pixabay.com

Onog trenutka kada počnemo razmišljati mi više nismo u sadašnjosti i gubimo je. Dakle, misao je nešto što pripada prošlosti ili budućnosti, ona nikada ne pripada sadašnjosti.

atma.hr – 52




Prošlost su naše impresije koje smo doživjeli u nekom trenutku vremena, ali one više ne pripadaju našoj sadašnjosti, tj. objektivnoj realnosti.

Budućnost su pak naše želje koje želimo ostvariti ili nešto što ne želimo doživjeti, to također ne pripada našoj sadašnjosti. Čovjek da bi ostvario jedan zdrav i funkcionalan život na emotivnoj i duhovnoj razini, mora naučiti živjeti u sadašnjem trenutku.

Bez te sposobnosti mi ćemo stalno zapadati u razna stanja koja će nam onemogućivati da u potpunosti iskoristimo sadašnjost. Jedino što je za nas realno i istinito jest sadašnji trenutak.

Da bismo mogli uopće razmišljati o tome da živimo u sadašnjosti, moramo obavezno spomenuti naš um.

Um je sačinjen od misli kada je aktivan, one su te koje ga čine živim u smislu njegove pojavne aktivnosti.

Kada u umu uopće nemamo misli on prestaje biti aktivan na način koji mi poznajemo. Kada u njemu imamo samo sliku onoga što se dešava u realnom vremenu, tada živimo sadašnji trenutak. Mi ne stižemo razmišljati jer smo svjesni sadašnjeg trenutka.

Onog trenutka kada počnemo razmišljati mi više nismo u sadašnjosti i gubimo je. Dakle, misao je nešto što pripada prošlosti ili budućnosti, ona nikada ne pripada sadašnjosti. Dok ja sve ovo pišem, ne mogu pisati ako imam misli u svome umu.

atma.hr – 52




Moj um mora biti oslobođen od bilo kojih misli, jer ne bih inače mogao procesuirati radnju na ispravan način. Čim prestanem sa pisanjem ako to želim, mogu dopustiti svome umu da promisli o ovome što sam napisao.

Ali u trenutku samog pisanja ja živim jedino sadašnjost i to je jedino realno za mene u tom trenutku.

Čovjek ne može obavljati niti jedan posao kvalitetno ako nema um slobodan od svih misli, to se još naziva i koncentracija.

Ona nam omogućava da svoj um dovedemo u stanje bez misli.

Koncentracija je nešto što se trenira, kao kada sportaš trenira neku sportsku disciplinu, nema razlike između ta dva slučaja.

Jedina razlika je u tome što sportaš snaži svoje tijelo, a mi snažimo svoj um.

Ali temeljne postavke kako do toga doći su jednake, ulaganjem svjesnog napora u snaženje određenog djela našeg bića. Um možemo trenirati i dovesti ga pod svoju voljnu kontrolu, što je veoma bitno ako želimo živjeti u sadašnjosti, to je bitno da znamo.

Kada smo to saznali, ostaje nam pitanje kako to ostvariti, na koji način?

Način na koji ćemo postići kontrolu uma jest, kao što smo već spomenuli, koncentracija. U primjeru svakodnevnog života to može izgledati na slijedeći način.

Zamislimo da hodamo ulicom prepunom izloga u koje inače stalno zagledamo, zanimaju nas artikli, cijene, itd.

Ovoga puta kada prolazimo pored radnji mi ćemo svjesno uložiti napor da to ne učinimo. Prolazit ćemo namjerno pored nama omiljenih radnji, ali nećemo pogledati niti jednom u bilo koju od njih.

Biti ćemo svjesni jedino našeg hoda. To se zove vježbati koncentraciju u svakodnevnom životu.

Drugi primjer nam može biti kada razgovaramo s nekim. U toku razgovora s nekim, kada slušamo nekoga, budimo koncentrirani samo na ono što čovjek priča, zanemarimo sve ostale misli u našem umu.

U tom trenutku za nas postoji samo ta osoba koja nam priča. Naravno, za to vrijeme naš um će se truditi da projicira razne misli, mi ih u tom trenutku blago potisnemo i usmjerimo pažnju na razgovor.

Nikada ne smijemo biti nasilni u odbijanju misli koje nam smetaju, to mora biti nježno i s osjećajem. U suprotnom možemo postati napeti i nervozni ili nas može početi boljeti glava.

atma.hr – 52




Vježbanje uma je isto kao i vježbanje tijela, moramo krenuti postepeno i pojačavati intenzitet vježbanja, da se ne bismo povrijedili.

Vježbajmo koncentraciju u bilo kojoj prilici do stupnja nelagode. Kada nam postane nelagodno ili osjetimo zamor, moramo prekinuti za taj dan. To je vrlo bitno, ne želimo biti netko tko je pretjerao u svemu tome.

Naš cilj je postepenim povećanjem koncentracije postići miran i stabilan um. Dakle, princip vježbanja našeg uma jest, sposobnost što dužeg ostajanja u stanju bez misli. Takvim načinom mi postižemo s vremenom sposobnost bivanja u sadašnjem trenutku.

Zdenko Domančić / biozdravlje.net