Što Biblija uistinu kaže o obožavanju idola? Sjećate li se starih Cecil B. De Milleovih filmova? Glavni junak spasio bi mase nevinih ljudi od poganih obožavatelja idola, a mi bismo posvuda osjećali toplinu jer naša vjerovanja oblikuju, koliko subotnji ili nedjeljni jutarnji govori iz Biblije, toliko i Hollywood. Napravili smo kratku analizu usporedbe biblijskih i vedskih tekstova na ovu temu.
Znali smo da je Biblija zabranila obožavanje idola te iako nismo nužno trebali biti posebno religiozni, jednostavno smo znali da je obožavanje idola pogrešno, dok bismo s puno poštovanja nastavili gledati u svoj TV ekran. A u vrijeme dok smo obožavali Charlton Hestonovu verziju Mojsija, sam Mr. Heston bio je idol milijuna ljudi. Što je u stvari obožavanje idola? Zašto Biblija to zabranjuje? Na kraju, tko je obožavatelj idola?
U Bibliji, Bog kaže: “Nemoj imati drugih bogova uza Me.” (Izlazak 20:3) Ovo je Gospodinov uvod u Njegova popularna uputstva o obožavanju idola. To je vrlo značajan uvod. Naime, narod Izraela oblikovao je idole bića različitih od Boga i obožavao te idole. Klasičan primjer je zlatno tele. Ali nigdje ne postoji zabrana obožavanja Njegovog (Božjeg) lika, već samo zabrana pravljenja idola “drugih bogova”. Svevišnji Gospodin kaže nešto slično i u Bhagavad-giti: “Štovatelji drugih bogova koji obožavaju te bogove s vjerom, u stvari obožavaju samo Mene, o Kuntin sine, ali to rade na pogrešan način.” (Bhagavad-gita 9.23)
Nastavimo sada s biblijskim navodom protiv obožavanja idola. “Ne gradi sebi lika rezana, niti kakve slike od onoga što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodi ispod zemlje … Nemoj im se klanjati niti im služiti, jer Ja sam Gospodin Bog tvoj … ” (Izlazak 20:4-5)
Osvrćući se na Gospodinov uvod i zadnju rečenicu ovog stiha, možemo odmah zaključiti da se Gospodinova zabrana odnosi na pravljenje lika “drugih bogova” jer On je “Bog ljubomoran”. Mi činimo nepravdu kada biblijske stihove izvučemo iz konteksta. Vrlo jasno je da Gospodin nije želio da narod Izraela pravi lik bilo kakvog nižeg boga, što je izgleda, bila njihova tendencija (primjer zlatnog teleta). Ali Gospodin nikada ne kaže: “Ne pravite Moj lik”. Sasvim očito, Njegova zabrana bila je više protiv obožavanja nižih bogova nego protiv oblikovanja formi. Obožavanje idola znači obožavanje nekog drugog tko nije Svevišnja Božanska Osoba.
Ali što ako obožavamo oblik Svevišnjeg Gospodina? Neki ljudi će argumentirati da je Bog iznad oblika, iznad forme. Oni će reći da je Bog neograničen i da stoga ne može biti ograničen nekom formom. Ali ako sve u Božjoj kreaciji ima oblik, kako to da Bog nema oblik? Tada bi kreacija imala nešto što Bog nema. To bi značilo da je Bog manji od Svoje kreacije, ili drugim riječima, da je Onaj koji je potpun u stvari nepotpun što je naprosto nelogično. Bog kao potpuna cjelina mora obuhvaćati sve, unutar i izvan našeg iskustva; inače on ne može biti potpun.
Pored toga, svi slavni sveti spisi svijeta nalažu nam da trebamo voljeti Boga. Kako možemo voljeti nešto bezoblično ili prazno? To je nemoguće. Svi smo mi osobe i želimo voljeti druge osobe – ne nekakav mračan zaborav izvan prostora. Mi želimo osobne odnose, a najviši odnos je odnos sa Svevišnjom Božanskom Osobom. Na sreću, Njegova forma nije poput naše. Potpuno je transcendentalna, izvan granica čulne percepcije. Ali nesumnjivo je forma. Oblik.
isvarah paramah krishna sac-cid-ananda vigrahah
anadir adir govindah sarva karana karanam
“Krišna (Bog) vrhovni je kontrolor. Njegov oblik je oblik vječnosti, znanja i blaženstva. On je prvobitni uzrok svih uzroka.” (Brahma-samhita 5:1)
Međutim, teolozi su kroz povijest projicirali svoja vlastita ograničenja i nedostatke na oblik Boga. Jedan ovakav primjer naći ćemo u radovima Mosesa Maimonidesa, najuglednijeg židovskog biblijskog učenjaka srednjeg vijeka koji je u svojoj Mishna Torah naveo kako je Bog rekao da je On gore na nebesima i dolje na zemlji te da stoga ne može imati oblik. Maimonides je argumentirao kako jedna forma ne može biti prisutna na dva mjesta istovremeno.
Bog možda nema formu poput Maimonidesove – formu koja ne može biti prisutna na dva mjesta istovremeno – ali to ne znači da uopće nema formu. U stvari, On ima neograničenu transcendentalnu formu. Podroban pogled na biblijsku literaturu ovo sasvim jasno razotkriva usprkos tome što su filozofi poput Maimonidesa biblijske dokaze o Božjoj formi povezali s područjem metafore. U Bibliji čitamo: “Pod nogama Njegovijem” (Izlazak 24:10); “pisane prstom Božjim” (Izlazak 31:18); “ruka Gospodinova” (Izlazak 9:3); “pred očima Gospodinovim” (Postanak 38:7); “i kad Gospodin ču” (Brojevi 11:1). Ovakve fraze prožimaju čitavu biblijsku literaturu. Zašto bi Biblija bila tako obmanjujuća da konstantno predstavlja Boga koji ima oblik ako ga On u stvarnosti nema? Ovo bi tada bile vrlo opasne metafore, budimo sigurni.
Radije, Biblija jasno zagovara da Bog ima oblik, ali samo najkvalificiraniji će Ga moći vidjeti. “Ni glasa Njegova čuste, ni lica Njegova vidjeste … Ne da je tko vidio Oca osim onoga koji je od Boga; On vidje Oca.” (Ivan 5:37. 6:46)
Ezehijel opisuje Boga: “I na prijestolju bijaše po obličju kao čovjek” (Ezehijel 1:26). U knjizi postanka, u poglavljima 18 i 19, Bog se pojavio pred Abrahamom, ocem izraelske nacije. Tu se Bog pojavio u čovjekolikom obliku iako oblik nije detaljno opisan. U prvom stihu osamnaestog poglavlja, Gospodin se javio Abrahamu, a u drugom stihu saznajemo da je Abraham pogledao Gospodina. U četmaestom stihu, Gospodin je, obraćajući se Abrahamu, rekao: “Ima li što teško Gospodinu?” Ova jednostavna izjava Boga pobija bilo kakvu skeptičnu ideju o tome da li Bog može ili ne može imati oblik. On može uraditi sve što god On hoće i stoga Ga ne bismo trebali ograničavati izjavljujući: “On može učiniti ovo” i “On ne može učiniti ono”.
Bog je u obliku čovjeka platio Jakovu noćnu posjetu na obali Jaboka. Pri ovom susretu, Jakov se našao licem u lice s Bogom (Postanak 32:24- 32). Ovaj dio Biblije savršeno podsjeća na zabavu Gospodina Krišne u kojoj se On osobno hrvao s dječacima pastirima iz Vrndavane. Opisano je kako se Jakov hrvao s nekim čovjekom koji mu je iščašio bedrenu kost. Jakov je shvatio kako je ovaj “čovjek” u stvari Bog. Potom je ovjekovječio taj susret nadjenuvši tom mjestu ime “Fanuel” što znači “Božje lice”. Jakov je rekao: “Boga vidjeh licem k licu i duša se moja izbavi”. (Postanak 32:30)
Mnogi prevoditelji Biblije shvaćali su kao da je Jakov vidio “anđela” ili “neko božansko biće”. Prevodili su to na ovaj način jer Judaizam je počeo gledati na Boga kao bezličnog i stoga nisu mogli vjerovati da je Jakov uistinu vidio “lice” Svevišnjeg Boga. Iako je točna hebrejska riječ koju je Jakov upotrijebio bila elohim, što se bez greške odnosi na samog Boga.
Mojsije je također primijetio Božji oblik. Iako je Bog izjavio da čovjek ne može vidjeti Njegovo lice i ostati živ (Izlazak 33:20), On mu se pokazao. Biblija vrlo pažljivo opisuje taj događaj: “Potom otiđe gore Mojsije i Aron, Nadab i Abiju i sedamdeset starješina Izraelovih. I vidješe Boga Izraelova.” (Izlazak 24:9-10) Mojsije i ljudi bili su šokirani – mislili su da vidjeti Boga znači trenutnu smrt. No, oni su preživjeli.
Mojsije je bio jasno uvjeren da se nalazio u prisutnosti Samog Boga. Zapravo, na drugom mjestu bilo je rečeno da će Ga vidjeti s leđa (Izlazak 32:23). Ako bog može imati leđa, onda može imati i prednji dio. Ovi termini nemaju nikakvog smisla ako je Bog samo amorfno biće, bez oblika i identiteta. No usprkos tome, mnogi studenti Biblije danas, smatrat će da je Bog bezobličan. Naravno, ova impersonalistička teorija protivi se izvornim tradicijama i židova i kršćana. Svaki dobar kršćanin zna da Isus sjedi do Gospodinove desne ruke. (Marko 16:19) Još jednom ista logika – ako Bog ima desnu ruku, tada ima i lijevu.
Iz svega ovoga podrazumijeva se da Bog mora imati oblik. I ako Sam Bog ili Njegovi intimni posvećenici razotkriju Njegovu formu, ne postoji ni jedna zabrana u ovom svijetu koja kaže da zaljubljenik u Boga ne smije oblikovati statuu u skladu s tom formom i obožavati je. Na kraju, oblik Boga nije nešto što pripada ovom svijetu. Nije isklesani lik nekog nižeg Boga s nebesa, zemlje ili iz vode. Skraćeno, Biblija nas ne odvraća od obožavanja Boga u Njegovoj originalnoj transcendentalnoj formi. A budući da je Bog apsolutan, On sam i Njegova forma se ne razlikuju.
Obožavanje Boga u Njegovoj izvornoj transcendentalnoj formi u skladu s izjavama vedskih autoriteta i svetih spisa naziva se “Obožavanje božanstava” i daleko je više od pukog obožavanja idola. Iako mistici zapadnih religijskih tradicija naglašavaju kako Bog uistinu ima nekakav duhovni oblik, čak i oni imaju velikih poteškoća da bi samo opisali kakav je to oblik. Na primjer, židovski mistici kažu da se Bog u Svom rajskom carstvu pridržava Svojih deset zapovijedi, da ima tfillin “oko svoje ruke” i da nosi molitveni šal. (Rash Hashanah 17b, Talmud) Oni kažu da je Bog čak proučavao Toru (Mojsijevo petoknjižje) tri sata dnevno kako bi poučio Svojim primjerom. (Abada Zora 3b, Talmud) Iako je većina židova svjesna ovih navoda, oni ih običavaju olako shvatiti ili, još jednom, povezati ih s područjem metafore. No, Shi’ur Komah i druga kabalistička literatura produbljuju ove ideje jasno ukazujući na istinsku transcendentalnu tjelesnu formu Boga.
Kršćani su sigurno bili svjesni Boga kao Osobe. Isus se Bogu obraćao s “Abba” (Oče) na tako zadivljujući personalan način da su ga židovi njegovog vremena otvoreno ismijavali zbog toga. Islamski mistici također objavljuju kako forma Boga postoji, dok ortodoksni muslimani, kao i pripadnici drugih istočnih religija, sve to poriču. Ipak, jedan šampion ortodoksnosti (pravovjernosti), Al-Ashari (9. stoljeće), u svojim vjerovanjima objavljuje: “Mi priznajemo da Bog ima karakter bez da pitamo kako … Priznajemo da Bog ima dvije ruke bez da pitamo zašto.”
Tako se mistici svih religioznih tradicija slažu da Bog ima formu iako nemaju detaljnih podataka o njoj. Međutim, drevna indijska vedska literatura, koja po starosti nadvisuje i Bibliju i Kuran i koja je zapisana u visoko naprednoj duhovnoj kulturi, posebno razotkriva Božji oblik, Njegove odlike, Njegove zabave i Njegov karakter. Naravno, opisi Boga su beskrajni, a riječi samo mogu nagovijestiti Njegovu slavu. No, Vede opskrbljuju čovjeka s više informacija nego što ih je u stanju primiti – dok ne dođe do točke prosvijetljenja. Na tom nivou, osoba vidi Boga posvuda. Ova uzvišena realizacija ne može se oponašati. Stoga vaišnavska kultura Veda preporučuje obožavanje božanstva poput Krišne. Možda nismo sposobni vidjeti duh, ali sposobni smo zato vidjeti božanstvo u hramu. Ovakvo viđenje nam pomaže da učvrstimo svoj um na Boga – na Njegov izvorni oblik. Još jednom, budući da je apsolutan, On se ne razlikuje od Svoje manifestacije u obliku božanstva u hramu. Kao božanstvo, on prosvjetljuje sve promatrače Svojom transcendentalnom formom.
Vedska literatura bogato opisuje oblik Krišne i Njegove intimne aktivnosti. Vede preporučuju obožavanje Njegovog oblika i daju vrlo detaljne upute o tome kako klesati božanstva, ne idole, Njegovog najuzvišenijeg izgleda. On može postati ljubomoran kada obožavamo lik nekog nižeg boga, ali zadovoljan je kada obožavamo Njega u obliku božanstva. Krišnin oblik – Njegova plavičasta put, lotosove oči, rascvjetana mladost i biserno čisti osmijeh – nisu nestvarni ili izmišljeni. On nije neki zamišljeni, isplanirani lik. Nije Ga kreirao nikakav umjetnik, filozof, ili svjetovni pjesnik koji je dobio nadahnuće vidjevši predivnu panoramu materijalnog svijeta. Antropomorfističke ideje ne mogu odgovoriti na pitanje odakle dolazi ljepota prirode? U stvari, sve divne stvari iz prirode samo su odraz Božje ljepote. On je prototip kao što je objasnio u Bhagavad-giti:
yad yad vibhūtimat sattvam
śrīmad ūrjitam eva vā
tat tad evāvagaccha tvam
mama tejo-‘m śa-sambhavam
“Znaj da sve što je bogato, lijepo i slavno potiče samo iz iskre Mog sjaja.” (Bhagavad-gita 10.41)
Krišnin oblik nije antropomorfski – radije, naš je oblik teomorfski, oblikovan nakon Krišnine forme. Sada bi netko mogao upitati: “Zašto prihvaćate izjave iz vedske literature koje govore o formi Boga?” Ako ukratko analiziramo naše znanje vidjet ćemo da svaki dan prihvaćamo izjave viših autoriteta koje govore o nama nedostupnim stvarima. Na primjer, jako je mali broj ljudi posjetio Kinu pa ipak vjerujemo da ona postoji i da tamo živi milijarda i pol ljudi. Mi vjerujemo u izjave o Kini koje nalazimo u magazinu, novinama, na radiju i televiziji. Ovi mediji su izvori našeg znanja o Kini i ako želimo, možemo ih potvrditi odlaskom u Kinu. Slično tome, vedska je literatura izvor znanja koje nam razotkriva Krišnin oblik.
To znanje također možemo potvrditi primjenjivanjem vedskih učenja u našem svakodnevnom životu što rezultira razvijanjem sposobnosti neposrednog viđenja Krišne. No da bismo primili vedsko znanje na ispravan način, mi moramo prići savršenom autoritetu čije znanje potječe od Samog Apsoluta i prenosi se neprekinutim lancem duhovnih učitelja. Tada će naše znanje biti savršeno. Njegova Božanska milost. A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada bio je jedan od tih učitelja i on nam je dao autoritativno znanje o Krišninom obliku kroz svoje prijevode i ovlaštene komentare na Bhagavad-gitu, Srimad-Bhagavatam i druge vedske knjige. Ove knjige postoje već duže od pet tisuća godina i slijedeći ih, mnogi učeni ljudi, muškarci i žene, stekli su savršeno znanje o Krišninom obliku.
Na primjer, Brahma-samhita pruža vrlo detaljan opis Govinde, Krišnine forme koji je dao Gospodin Brahma, jedna od položajem najviših osoba u svemiru. Nakon tisuću godina meditacije, Brahma je sreo Krišnu licem u lice. U svojoj ekstazi, Brahma je za razliku od biblijskih proroka ispričao ono što je vidio, najbolje što je mogao:
veṇuṁ kvaṇantam aravinda-dalāyatākṣaṁ
barhāvataṁsam asitāmbuda-sundarāṅgam
kandarpa-koṭi-kaminīya-viśeṣa-śobhaṁ
govindam ādi-puruṣaṁ tam ahaṁ bhajāmi
“Obožavam Govindu, prvobitnog Gospodina koji uvijek svira Svoju flautu, čije oči nalikuju laticama lotosovog cvijeta, čija je glava ukrašena paunovim perjem, čiji prekrasni oblik ima boju plavih oblaka i koji Svojom jedinstvenom ljupkošću očarava milijune Kupida.” (Brahma-samhita 5.30)
aṅgāni yasya sakalendriya-vṛttimanti
paśyanti pānti kalayanti ciraṁ jaganti
ānanda-cinmaya-sad-ujjvala-vigrahasya
govindam ādi-puruṣaṁ tam ahaṁ bhajāmi
“Obožavam Govindu, prvobitnog Gospodina čiji je transcendentalni oblik pun istine, blaženstva i vječnosti i koji je pun najblistavijeg sjaja. Svaki od udova Njegovog transcendentalnog tijela sadrži u sebi funkcije svih ostalih organa i On oduvijek i zauvijek vidi, stvara i održava beskrajne univerzume, kako duhovne, tako i materijalne.” (Brahma-samhita 5.32)
Vaišnavski sveci prenosili su znanje o Krišninoj formi kroz neprekinuti lanac učeničkog nasljeđa. Oni nas ohrabruju da testiramo metode koje oni propisuju te tako iskusimo neograničeno zadovoljstvo osobno gledajući Krišninu formu, prvo u božanstvu, a zatim i u svakom atomu. To je idealno obožavanje, a ne obožavanje idola.
Steven J. Rosen
