“Pouke ostroškog igumana” čuvaju se u manastiru u Ostrogu i prenose se s koljena na koljeno iz usta igumana Ostroških obitelji, a taj dar predaje se u molitveniku ostroških igumana.

Otac Jovan pročitao je dio pouka iz ove zbirke, a mi vam prenosimo neke od njih, od kojih se većina, primijetit ćete, podudaraju s temeljnim moralnim i duhovnim načelima svih ljudi bez obzira na rasu, naciju i vjeru.

“U času očajanja znajte da ne ostavlja vas Gospodin, nego da vi ostavljate Gospoda.

Ako živite u zajednici sa drugima, služite im kao samome Bogu i za svoju ljubav ljubav ne tražite, niti za smjernost pohvalu, niti za služenje blagodarnost. Prije nego što nešto kažete, razmislite neće li vaša riječ ili djelo ožalostiti Boga ili vašeg bližnjeg.

Ne osuđujte tuđeg slugu kada stoji ili pada; ima on boga svoga koji ima moć da ga od pada odvrati ili u padu zaustavi.

Pamtite da čas koji od vas oduzima vaša lijenost može biti posljednji u vašem životu, i da za njim može doći smrt i sud. Udaljavajte se od tjelesnog ispraznog uživanja i svega što je prolazno.

Ne zadajte bol nikome i ne vraćajte grdnju na grdnju, žalošću na žalost, pa će u knjizi života vaše ime biti napisano sa prepodobna.




Molim vas, prijatelji moji, ne zanemarite nijedno sredstvo kojem je moguće ugoditi Bogu, a takvih je sredstava mnogo – smjerno ophođenje s ljudima, tješenje ožalošćenih, zauzimanje za one kojima se čini nepravda, davanje siromašnima, odvraćanje očiju od ružnih prizora i postupaka, odbacivanje rđavih pomisli, prinuđivanja sebe na molitvu, trpljenje, milosrđe, pravednost i tako dalje. Ispunjavanje svetih i dobih djela privlači na nas svemoćnu pomoć Božju, a s njom ćemo prebroditi sve teškoće koje su izgledale nesavladivo našim snagama.

Na sve načine suprostavite se svojoj gnevljivosti i uz Božju pomoć ona će oslabiti. Ako se desi da se razgnjeviš, ništa ne govori ili se ukloni od onoga na koga si se razgnjevio ili zatvori usta svoja da ne iskoči jarosni plamen i ne opali dušu tvoju, a ti uzalud uznemiriš bližnjeg svog. Čim se plamen ugasi i tvoje srce umiri, tada govori radi ispravljanja bližnjih.

Na svaki način se klonite da se ikoga i na išta ljutite, nijedna neprijatnost ne snalazi nas sama od sebe, svaka biva dopuštena promislom Božjim radi istih spasonosnih ciljeva, radi kojih su Svetog apostola Pavla snalazile nevolje, uslijed kojih je on i bio u opasnostima na rijekama, od razbojnika, svoga roda, neznabožaca, u gradu, pustinji, na moru, među lažnom braćom.

Znajući to, ne obraćajte pažnju tko vas je uvrijedio i zbog čega, jer su po poukama svetih otaca oni koji nam nepravdu čine i koji nas vrijeđaju dobročinitelji našeg spasenja. Samo držite na umu da se nitko ne bi usudio vas ožalosti, da Gospodin nije izvolio da to dopusti i zato blagodarite još više Gospodu što nam nevoljama koje nas snalaze jasno pokazuje da mu nismo tuđi i da nas vodi u kraljevstvo nebesko.

Ako podnosite grdnju, Bog postupa sa vama kao sa sinovima, jer koji je to sin kojeg otac ne grdi?

Ostavite vazda svaku surovost i budite u ophođenju s ljudima nezlobivi kao djeca, a onima koji su vam povjereni na skrb budite i otac i mati.

Zakon života jeste mjera, a ko mjeru naruši, mora mjeri naučen biti, milom ili silom, ili u slučaju nepokajanja propasti. Nevezanost za stvari jedini je put do istinske slobode ljudi, koja jedina biva udostojena čistog i svjesnog zajedništva u ljubavi Božjoj.

U djelima ljubavi prebivajte i onda kada ljubav prema bližima ne osjećate – to nije licemjerje nije gluma. Činite djela ljubavi i naučit ćete se ljubavi. Ona će postojanim upražnjavanjem takvih djela postati sama priroda naša i disanje naše.

Nije spasenje u mnogoriječitosti, no u savršenom paženju na sebe. Odvikavajte se od raspravljanja i prepirki, smućujući srce oni vas lišavaju mira u duši. Svakoj svadljivoj pomisli protivstavljajte Isusovu molitvu:

Gospodine Isuse Kriste, sine Božji, pomiluj me grešnoga.