Zapletenost u materijalnom svijetu se u Vedama uspoređuje s banjanom. Za onoga tko se bavi plodonosnim djelatnostima to drvo nema kraja. On prelazi s jedne grane na drugu, iznova i iznova. Stablo materijalnog svijeta nema kraja i onaj tko je za njega vezan ne može se osloboditi.

Vedske  himne, namijenjene uzdizanju, nazivaju se lišćem toga stabla. Njegov korijen raste prema gore, jer se počinje širiti od najvećeg planeta ovog svemira na kojem prebiva Brahma. Onaj tko shvati to neuništivo stablo iluzije može biti izbavljen.

Korijen materijalnog postojanja raste prema gore. To znači da se počinje širiti od sveukupne materijalne tvari, najvišeg planeta u svemiru. Iz njega se širi cijeli svemir, s mnogo grana koje predstavljaju razne planetarne sustave. Plodove predstavljaju rezultati djelatnosti živih bića – religija, gospodarski razvoj, udovoljavanje osjetilima i oslobođenje.

U ovom svijetu nemamo iskustvo o stablu s granama koje rastu prema gore, ali takvo drvo postoji. Možemo ga naći pokraj vodenih površina. Drvo s obale odražava se u vodi s granama okrenutim prema gore. Drugim riječima, stablo materijalnog svijeta predstavlja samo odraz pravog stabla duhovnog svijeta. Taj odraz duhovnog svijeta počiva na želji, kao što odraz drveta počiva na vodi. Želja je uvijek uzrok počivanja stvari u odraženome materijalnom svijetu.

Onaj tko se želi osloboditi materijalnog postojanja mora analitičkim proučavanjem dobro upoznati stablo. Tako može raskinuti svoj odnos s njim. Budući da je odraz pravog drveta, to je stablo vjerna replika. U duhovnom svijetu sve postoji. Impersonalisti smatraju Brahman korijenom materijalnog stabla. Prema sankhya filozofiji, iz tog korijena niču prakrti, purusa, tri gune, pet grubih elemenata (panca-maha-bhuta), deset osjetila (desendriya), um itd. Na taj način, sankhya filozofi dijele materijalni svijet na dvadeset četiri elementa. Ako je Brahman središte svih očitovanja, materijalni je svijet očitovanje središta okrenuto za 180 stupnjeva, a ostalih 180 stupnjeva predstavlja duhovni svijet. Materijalni je svijet iskrivljeni odraz i stoga u duhovnom svijetu mora postojati ista raznolikost, ali u stvarnosti.

Prakrti je vanjska energija Svevišnjega Gospodina, a purusa je sam Svevišnji Gospodin. To je objašnjeno u Bhagavad- giti. Zbog svoje materijalne prirode, ovaj je svijet privremen. Odraz je privremen, jer se ponekad vidi, a ponekad ne, ali izvor je odraza vječan. Materijalni odraz pravoga stabla mora se presjeći. Pod poznavateljem Veda podrazumijeva se osoba koja zna presjeći vezanost za materijalni svijet. Ako zna taj proces, razumije Vede.

Osobu koju privlače određene formule Veda privlači lijepo zeleno lišće drveta. Ona zna pravu svrhu Veda. Prema riječima same Božanske Osobe, svrha je Veda presjeći odraz stabla i dostići pravo stablo duhovnog svijeta.“

Stih (15.2) dalje opisuje to stablo:

adhas cordhvam prasrtas tasya sakha guna-pravrddha visaya-pravalah
adhas ca mulany anusantatani karmanubandhini manusya-loke

Grane ovog stabla šire se prema dolje i prema gore, a hrane ih tri gune materijalne prirode. Grančice su predmeti osjetila. Ovo stablo ima i korijenje koje se širi prema dolje, vezano za plodonosna djela ljudskog društva.

U komentaru Šrila Prabhupada kaže: „Gospodin u ovom stihu nastavlja opisivati stablo. Njegove se grane protežu u svim smjerovima. U nižim dijelovima žive raznovrsna očitovanja živih bića – ljudska bića, životinje, konji, krave, psi, mačke itd. Oni se nalaze na nižim granama, dok na višim dijelovima drveta žive viši oblici života: polubogovi, Gandharve i druge više vrste života. Kao što drvo crpi hranu iz vode, ovo stablo crpi hranu iz triju guna materijalne prirode. Zemljište je katkada zbog nedostatka vode neplodno, a katkada je puno zelenila. Slično tome, ovisno o utjecaju guna, očituju se razne vrste života. Smatra se da su predmeti osjetila grančice drveta. S razvojem različitih guna prirode razvijamo različita osjetila kojima uživamo u raznim vrstama predmeta osjetila. Vrhovi grana su osjetila (uši, nos, oči itd.), koja su vezana za uživanje u raznim predmetima osjetila. Grančice su predmeti osjetila (zvuk, oblik, dodir itd.). Sporedno korijenje su vezanosti i odbojnosti, koje predstavljaju popratne proizvode raznih vrsta patnji i osjetilnog uživanja. Smatra se da se sklonosti pobožnosti i bezbožnosti razvijaju iz toga sporednoga korijenja, koje se proteže u svim smjerovima. Pravi se korijen širi iz Brahmaloke, a drugo korijenje iz ljudskih planetarnih sustava. Nakon uživanja u rezultatima pobožnih djela u višim planetarnim sustavima, živo biće silazi na Zemlju i stvara novu karmu ili vrši plodonosne djelatnost namijenjene uzdizanju. Ovaj planet ljudskih bića smatra se poljem djelovanja.“

banjan

Tomislav Prašević, iz Knjige “Duhovnost i ekonomija”

[author] [author_image timthumb=’on’]http://atma.hr/wp-content/uploads/2013/02/tomislav-prašević.jpg[/author_image] [author_info]Tomislav Prašević, diplomirani je ekonomist koji od najranijeg djetinjstva razvija ljubav prema knjizi. Magisterij organizacije i upravljanja pomaže mu djelomično u načinu razmišljanja i tako se sve više okreće duhovnoj literaturi te počinje studiozno proučavati religije, što mu je nekada bila i maturalna radnja u gimnaziji. Kontradiktornosti koje pronalazi u Bibliji i nemogućnost racionalnog tumačenja Biblije upućuju ga na temeljito proučavanje izvora biblijskih tekstova, što ga preko drugih religija vodi ka najstarijim tekstovima vedske tradicije. Susret s tekstovima Bhagavad-gite i druge knjige vezane za vedsko učenje daju mu odgovore na pitanja koja je toliko dugo tražio. Pronalazi smisao i svrhu postojanja osobe, shvaća besmisao zanatskog učenja koje čovjeku oduzima najviše vremena, a u suštini samo je zanat ogrnut materijalističkom svrhom. Iz tog razloga i odriče se konvencionalnog načina stjecanja znanja i u potpunosti se okreće duhovnoj spoznaji koja mu kroz učenja i praksu daju nove mogućnosti približavanja Istini. Potvrdu ispravnog načina života traži na selu gdje s obitelji odlazi od gradske vreve te počinje živjeti i učiti u skladu s prirodom. Zalaže se za toleranciju među religijskim skupinama odbacujući dogmatizam, a pojedincu ostavlja pravo izbora vlastitog duhovnog puta. Mišljenja je da je sreća i Istina u nama i oko nas; treba je samo spoznati i putem ljubavi podijeliti s okolinom te predanošću i služenjem približiti se Gospodinu. Do sad je objavio knjige “Tijelo kavez za dušu”, “Duhovnost i ekonomija” te zbirku pjesama “Duhovni Lotos”.[/author_info] [/author]
Prethodna objavaNamirnice koje imaju najviše pesticida
Slijedeća objava6 jednostavnih savjeta za zelenu kuhinju
Tomislav Prašević
Tomislav Prašević, diplomirani je ekonomist koji od najranijeg djetinjstva razvija ljubav prema knjizi. Magisterij organizacije i upravljanja pomaže mu djelomično u načinu razmišljanja i tako se sve više okreće duhovnoj literaturi te počinje studiozno proučavati religije, što mu je nekada bila i maturalna radnja u gimnaziji.

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.