Ulazimo u posljednji mjesec u godini. Mjesec u kojem ima puno darivanja i poklona. Današnja djeca su već navikla da dobivaju mnogo i imaju puno više no što su to imale naše generacije. I nije u tome problem!
Problem postaje u tome kada dijete ima puno, a ponaša se kao da nema i traži još i još. Uz sve to mu je i dosadno. Bez obzira na sve igračke, odjeću, hranu, igraonice, društvo i aktivnosti koje polazi, vašem je djetetu i dalje dosadno i dalje zanovijeta i dalje vam djeluje kao da nije zahvalan. I to je ono što roditelje brine!
Razmislite!
Jeste li podučili dijete zahvalnosti?
Ili time što mu omogućujete sve što ima smatrate da će dijete to samo naučiti.
Nerijetko roditelji podrazumijevaju da bi djeca trebala sama naučiti neka ponašanja poput spremanja sobe, organizacije vremena pa i zahvalnosti. No, oni to ne znaju sami. Ako ste vi vješti u tome oni vas promatraju i uče promatranjem. No, ako niste vješti u tome ili to ne prakticirate i uopće nije prisutno u životu djeteta, nema od koga naučiti obrazac te tako ni ne može biti zahvalno.
Roditelji koji kao djeca nisu imali mogućnosti imati sve ovo što imaju njihova djeca, trude se omogućiti to djeci no to je bazirano na njihovom iskustvu i nemanju. Takvi roditelji znaju kako je to nemati pa to rade za djecu. Imajte na umu da je to vaše životno iskustvo. Dijete nije imalo priliku nešto ne imati pa sada imati. Dijete samo ima. I zato ni ne shvaća što znači ne imati te pokazuje nezahvalnost.
Nije loša ideja ono što neki roditelji rade da pospreme (sakriju) dio igračaka te s vremena na vrijeme izvade ili zamijene. Tako je to opet djetetu novo i zanimljivo. Ono što je isto odlična stvar koju možete učiti dijete je da poklanja igračke koje ne koristi. Otiđite zajedno i odnesite igračke kojih se dijete odriče a još su odlične za korištenje (vrtić, dječji odjel u bolnici, dom s napuštenom djecom, neka obitelj s više djece….). Tako ćete djetetu pokazati one koji nemaju. Više će cijeniti ono što ima doma.
To je jedan od načina usađivanja zahvalnosti.
Postoje mnogi načini, no ono što je bitno da je zahvalnost vještina koju redovito treba prakticirati. Osjećaj koji se neće razviti sam od sebe bez da redovito prakticiramo.
Običavam u 12. mjesecu imati radionicu o zahvalnosti na kojoj podučavam raznorazne načine na koje možemo s djecom raditi zahvalnost.
Možete se s djetetom prije spavanja prisjetiti svih divnih aktivnosti, događaja, jela, igračaka, situacija koje su mu se dogodile tijekom dana. Neka vam ih nabroji a prije svake neka kaže zahvalan sam ili zahvalna sam, može i sretna sam ili sretan sam što…
Djeca to rado rade ako ih potaknete. Iskreni su i možemo štošta naučiti od njih, ako uzmemo vremena za njih i posvetimo im se.
Radite li ovo svakodnevno, kroz nekoliko tjedana vaše dijete neće moći zaspati od silnih zahvalnosti koje će početi primjećivati tijekom dana. Zahvalnost nam otvara oči za sve lijepo i dobro u životu i čini nas zadovoljnijima.
Ima djece kojima ovo teško ide. Ja im kažem da se zahvale za sve ono što imaju doma a ne bi se voljeli iduće jutro probuditi bez toga. Neka razmisle što im je to toliko važno bez čega ne bi mogli u sutrašnjem danu. Neka razmišljaju u tome smjeru i otvore se za sve divno u životu. Tada tek počinju primjećivati što to oni sve imaju a nisu ni svjesni.
Otvorit će i vama oči. Ni mi odrasli nismo svjesni svih blagodati koje imamo već se uglavnom žalimo na ono što još nemamo. Tako ćete moći zajedno biti zahvalni. Kada vam osjećaj zahvalnosti oblije srčeka i natjera suzu na oko, to je znak da ste uspjeli probuditi taj osjećaj i kod sebe i kod djeteta. Tako se odgaja zahvalna osoba.
Zahvalni ljudi su skromni no bogati. Zahvalni cijene sve što drugi učine za njih a i sami čine sve što treba za druge. Zahvalni su pristojni i kulturni jer cijene tuđi trud i ono što drugi čine za njih. Zahvalni ljudi primjećuju ono čega drugi nisu svjesni. Zahvalni su najbogatiji na svijetu jer istinski vole ono što imaju i zato imaju još i još.
Zar ne bi bilo lijepo odgojiti takvo dijete?
Ne očekujte da će dijete samo od sebe postati takvo. Ne prakticiramo li zahvalnost s vremenom se opet vratimo na staro. Stoga je važno da cijela obitelj prakticira zahvalnost i primjerom podučava. Nemojte se bojati da ćete nešto izgubiti. Nećete! Dobit ćete naviše na svijetu. Dobit ćete naočale kojima vidite ljepotu i darove a uz sve to i dijete koje je isto takvo.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!
Anita Vadas, anitavadas.com
