Traumatična iskustva često mogu biti okidačem za buđenje. Iako ništa ne može u potpunosti nadoknaditi gubitak voljene osobe, ako se uspijemo otvoriti, proces ljubavi prema Bogu (sanskrt – bhakti) zasigurno će to pokušati.
Widget not in any sidebars
Emocije izazvane traumatičnim situacijama toliko su jake, da i najmanje otpuštanje, i najmanje preusmjeravanje emocionalne energije imat će dramatične rezultate.
Nitko od nas ne bi želio biti u takvoj situaciji, no to se događa.
Kada se trauma dogodi, bilo da je riječ o gubitku voljene osobe, o gubitku zdravlja ili o bilo kakvom drugom poremećaju u životu, nastupa ciklus tuge.
On počinje nevjericom, a potom može prijeći u nijekanje, pa u ljutnju, a zatim, nakon dugog emocionalnog padanja, u očaj.
Većina nas se u takvim situacijama ne može kontrolirati.
Zatim se, u jednom trenutku, događa otpuštanje. To može biti i mjesecima, godinama ili čak desetljećima kasnije. Neki to možda nikada neće moći otpustiti. Svatko od nas je drugačiji. No, kada se ono dogodi, to je presudno za cijeli proces. Presudno, u smislu da tada možemo emocionalno naginjati prošlosti preslikavajući sadašnje situacije na one prije traume.
To je normalno. Ili pak možemo to otpustiti u božanski prostor.
Ta točka u procesu žalosti označava prekretnicu.
Dakle, još jednom, promjena se svodi na prvi impuls bhakti, na pitanje:”Postoji li nešto više?” Ako to pitanje postoji u nekoj formi, emocionalna će energija pojuriti u to.
To pitanje je otpuštanje i početak manifestiranja božanskog u nama, našeg najvećeg ideala.
To je ujedno i početak manifestiranja duhovnog vodstva u nama, a ono stimulira odgovore u našem vanjskom okruženju.
To je otvaranje, receptivnost, otpuštanje koje osnažuje učinak bhakti. Čim predamo naše emocije višoj svrsi, one postaju božanska energija koja navire u nama.
Traumatična iskustva dovode nas u situacije u kojima nemamo drugi izbor doli predati se, ili nas očekuju godine jada.
To je puno veća odluka rješavanja stvari u životu nego razmišljanje o božanskom zadatku dok nas okupiraju manji usponi i padovi svjetovnog života u svijetu u kojem radimo dan po dan.
Istina je da je svaka emocija prilika za bhakti – i vrlo malene emocije, i one vrlo velike, i svaka emocija između. Emocije će biti u nama. Otpuštanje – možda hoće, možda neće. To ovisi o nama. Mi smo ti koji biramo.
Krenuvši na duhovni put sa snažnom i ustrajnom bhakti, pronašli smo nešto sveto u svojoj tragediji. Imajmo na umu da je bhakti moćna duhovna praksa. Nastojmo svoje prakse održavati stabilnima kako bi pružili najbolju priliku glatkom otvaranju čiste blažene svjesnosti i božanske ekstaze.
samyama.hr
Widget not in any sidebars
