Bila jednom jedna mala ptičica, vrabac, koja je polegla svoja jaja na plaži uz ocean. U njenom je odsustvu ocean ukrao njena jaja. Kada je u povratku vidjela da su njena jaja nestala, zaprijetila je oceanu da ih vrati. Kako nije dobila nikakav odgovor, s punom se odlučnošću zavjetovala da će svojim malim kljunom, kap po kap, isušiti cijeli ocean…
Očigledno je da ocean nije shvatio ozbiljno prijetnju jednog malog vrapca. Ali odlučna u ostvarivanju svog cilja, ptičica je počela svojim kljunom uzimati kap po kap oceana i prebacivati ga na udaljeno mjesto. Usprkos svim preprekama ona je nastavljala i njena je odlučnost privukla višu moć – moć kralja svih ptica, Garudu, velikog orla, nosioca Gospodina Višnua. Garuda je naredio oceanu da vrati ptičici njezina jaja te je, iz straha pred moćnim Garudom, ocean to i učinio.
Naša svjesnost Boga, naša poniznost, predanost, zahvalnost i ljubav prema Njemu su poput jaja koja su potopljena u velikom oceanu našeg ponosa, egoizma i duhovne letargije. Poput male vrapčić majke, mi nemamo nikakve nade da se oslobodimo tih moćnih utjecaja. Ali ako s odlučnošću male ptice odlučimo: “Ja ću to napraviti bez obzira na sve!” tada će Vrhovno Biće taj posao preuzeti na Sebe. On će izbaviti naše duše iz ovog oceana neznanja, ponosa, egoizma i lijenosti.
