Dopustite svom fiziološkom tijelu da se očisti od svih otrova i toksina, a vašem umu da se oslobodi tereta raznih vrsta smeća. I dopustite svojoj duši da se oslobodi ideje “ja”. Kada je duša oslobođena ideje o “ja”, tada ste stigli u unutarnji prostor koji se zove ne-ja, anatta. Ovo je sloboda, ovo je nirvana, ovo je prosvjetljenje, došli ste kući. Sada nemate kamo otići, sada se možete udobno smjestiti, odmoriti i opustiti. Sada možete uživati u radosti koju vam život pruža.
Izbjegavajte situacije u kojima se bespotrebno trpate smećem. Već ga imate previše, morate ga se riješiti. I nastavljate to skupljati kao da je nešto dragocjeno.
Manje pričajte, slušajte samo najvažnije, budite koncizni kada govorite i slušajte. Ako manje govorite, ako manje slušate, tada ćete malo po malo vidjeti čistoću, u vama će se početi javljati osjećaj čistoće, kao da ste se okupali. Ovo postaje neophodno tlo za nastanak meditacije.
Ostavite malo prostora u svom umu neispunjenim. Ti trenuci slobodne svijesti prvi su pogledi meditacije, prvi prodor u drugi svijet, prvi bljeskovi ne-uma. A ako to možete, onda bi sljedeći korak trebao biti odabir hrane koja ne potiče agresiju i nasilje, koja nije otrovna.
Izbjegavajte sve što je zatrovano na fizičkoj razini, izbjegavajte sve što je zatrovano na mentalnoj razini. A na mentalnoj razini okolnosti su još zbunjujuće. Ako mislite da ste hindus, onda ste otrovani; ako mislite da ste musliman, onda ste otrovani. Ako mislite da ste kršćanin, jainist, budist, onda ste otrovani. I trovali ste se postupno, tako postupno da ste se tome prilagodili. Ovisni ste o tome.
Hranili su vas na žličicu od prvog dana, upijali ste to s majčinim mlijekom, bili ste otrovani. Sve vrste tradicija su otrov. Smatrati sebe hinduistom znači misliti o sebi u suprotnosti s čovječanstvom. Misliti o sebi kao o Nijemcu ili Kinezu znači misliti o sebi u suprotnosti s čovječanstvom, misliti jezikom neprijateljstva, a ne prijateljstva.
Mislite na sebe samo kao na ljudsko biće. Ako imate inteligenciju, mislite o sebi jednostavno kao o običnom ljudskom biću. A kada vaša inteligencija još malo poraste, izbacite čak i pridjev “ljudski”. O sebi ćete razmišljati samo kao o entitetu. A taj pojam uključuje sve: drveće, planine, rijeke, zvijezde, ptice i životinje.
Postanite veći, postanite ogromni. Zašto živite u tunelima? Zašto se zavlačite u male mračne rupe? Ali vi mislite da živite u velikim ideološkim sustavima. Ne živite u velikim ideološkim sustavima jer nema velikih ideoloških sustava. Ne postoje ideje dovoljno velike da sadrže ljudsko biće; ne može biti sadržano ni u jednom konceptu. Svi koncepti sakate i paraliziraju.
Ne budite katolik ili komunist, samo budite čovjek, jer ti pojmovi su samo otrovi, samo predrasude. Ušli su vam u krv. Ušli su vam u kosti, u samu srž. Morate biti vrlo oprezni da biste se riješili trovanja.
Ali vaše tijelo nije toliko zatrovano koliko vaš um. Tijelo je jednostavna pojava i lako se čisti. Ako ste jeli nevegetarijansku hranu, onda to možete prestati i nije teško. A ako prestanete jesti meso, tada će se u roku od tri mjeseca vaše tijelo potpuno očistiti od svih otrova koje uzrokuje nevegetarijanska hrana. Jednostavno je. Fiziologija nije jako teška. Ali problemi nastaju sa psihologijom.
Prava sloboda je sloboda od ideologije. Stvarno jednostavno ne možete živjeti bez ideologije? Je li ideologija potrebna? Zašto je ideologija toliko potrebna? Korisna je jer vam daje gotove odgovore tako da ih ne morate sami pronaći.
Istinski pametan čovjek se neće pridružiti nijednoj ideologiji, a zašto? Neće nositi teret gotovih odgovora. Zna da je dovoljno pametan i da će, ako dođe do bilo kakve situacije, znati reagirati na nju. Zašto nositi beskoristan teret iz prošlosti? Koja je svrha nositi ga?
Prestanete li jesti otrovnu hranu, iznenadit ćete se: u vama će se osloboditi novi um. A ovaj novi um će vam omogućiti da se ne trpate svakakvim glupostima. Ovaj novi um će vam omogućiti da se oslobodite prošlosti i njezinih sjećanja, omogućit će vam da se oslobodite beskorisnih želja i snova, oslobodite se zavisti, ljutnje, traume i svih vrsta psihičkih rana.
Zbog toga što se ne možete riješiti psihičkih rana postajete žrtva psihoprevaranta. Svijet je pun svakakvih psihoanalitičara, svih oblika i veličina. Svijet je pun svakakvih psihoterapija. Ali zašto su potrebne brojne psihoterapije? One su neophodne jer niste dovoljno pametni da sami liječite svoje rane. Umjesto da ih izliječite, umjesto da otvorite svoje rane suncu kako bi se izliječile, kako bi im se dopustilo da zacijele. Ali pronaći pravog psihoterapeuta iznimno je teško.
Iznenadit ćete se kada shvatite da više psihoanalitičara i psihoterapeuta počini samoubojstvo nego ljudi bilo koje druge profesije. Ovaj broj je gotovo dvostruko veći. Dakle, kakvi su to ljudi? I kako će pomoći drugima? Više psihoanalitičara poludi, postane ludo nego bilo koja druga profesija na cijelom svijetu. Ovaj broj je gotovo dvostruko veći. Zašto? I pomogli su drugim ljudima da postanu normalniji iako su sami bili nenormalni. Vjerojatno su se zainteresirali za psihoterapiju zbog svoje abnormalnosti. Bio je to pokušaj da pronađu lijek za sebe.
I iznenadit ćete se ako saznate da psihoterapeuti jedne vrste posjećuju psihoterapeute druge vrste zbog psihoterapije. Sljedbenik Freuda posjećuje sljedbenika Junga, a sljedbenik Junga posjećuje sljedbenika Freuda, i tako dalje. Ovo je vrlo čudna situacija. Ako shvatite svoju inteligenciju, tada ćete moći učiniti sve što trebate. Sami ćete moći zaliječiti svoje rane, moći ćete vidjeti svoje ozljede i nećete morati ići kod terapeuta.
Fizički, psihički, duhovni toksini… Dopustite svom fiziološkom tijelu da se očisti od svih otrova i toksina, a vašem umu da se oslobodi tereta raznih vrsta smeća. I dopustite svojoj duši da se oslobodi ideje “ja”. Kada je duša oslobođena ideje o “ja”, tada ste stigli u unutarnji prostor koji se zove ne-ja, anatta. Ovo je sloboda, ovo je nirvana, ovo je prosvjetljenje, došli ste kući. Sada nemate kamo otići, sada se možete udobno smjestiti, odmoriti i opustiti. Sada možete uživati u milijunima radosti koje vam život pruža.
Kad se riješite ove tri otrovne hrane, postajete prazni. Ali ova praznina nije negativna vrsta praznine. Prazni ste u smislu da su svi otrovi, svi sadržaji nestali. Ali vi ste puni, puni onoga što se ne može imenovati, puni onoga što pobožni ljudi nazivaju “Bog”.
Postoje vrste hrane koje su vrlo privlačne. A privlačnost nije u tome što vidite da je hrana dostupna. Idete u hotel, u restoran, vidite određenu hranu – miris dolazi iz stražnje sobe, privlače vas boja i miris hrane. Niste razmišljali o ovoj hrani i odjednom vas zainteresira, ali to vam neće pomoći. Ovo nije prava želja. Možete ju jesti, neće vas zasititi. Jest ćete i jesti – i od toga neće biti ništa, neće doći do zadovoljstva. A zadovoljstvo je najvažnije. Nezadovoljstvo je ono što dovodi do opsjednutosti.
Samo meditirajte svaki dan prije jela. Zatvorite oči i jednostavno osjetite što vaše tijelo treba, što god to bilo! Niste vidjeli nikakvu hranu, još je nema, vi samo osjećate svoje vlastito biće, osjećate što vašem tijelu treba, što biste htjeli, što stvarno želite.
Dr. Leonard Pearson to naziva “hranom koja pjevuši” – hranom koja vam pjevuši. Samo naprijed i jedite koliko god želite, ali držite se te hrane. Drugu hranu naziva “primamljivom hranom”, kad postane dostupna, zainteresirate se za nju. Dakle, to pripada umu i ne treba vam. Ako slušate pjevušenje hrane, onda možete jesti koliko god želite i nikada nećete patiti jer će vas to zadovoljiti.
Tijelo samo želi ono što mu treba, nikad ne želi ništa drugo. To će biti zadovoljavajuće, a kada je ovo zadovoljavajuće, osoba ne jede više nego što treba. Problem nastaje kada jedete hranu koja je primamljiva: vidite da je dostupna, zainteresirate se i jedete. Ona vas ne može zadovoljiti jer tijelo nema potrebe za njom. Kad vas ne zadovoljava, osjećate se nezadovoljno. Osjećate se nezadovoljno, jedete više, ali koliko god pojeli, to vas neće zadovoljiti jer potreba ne postoji.
Prva vrsta želje mora biti ispunjena, a zatim će se pojaviti druga. Ono što ljudi rade je da nikad ne slušaju prvo pa drugo postaje problem. Slušate li “pjevušenje hrane”, primamljiva hrana će nestati. Ovo drugo postaje problem jer ste potpuno zaboravili da morate slušati svoju unutarnju želju, ljudi su naučeni da je ne slušaju. Učili su ih: “Jedi ovo, jedi ono” – pravila uspostavljena jednom zauvijek. Tijelo ne poznaje jednom zauvijek uspostavljena pravila.
Otkrili su da bi mala djeca, kad bi bila ostavljena sama u blizini hrane, jela samo ono što je potrebno njihovom tijelu, što ih je iznenadilo. U naše vrijeme došlo se do mnogih otkrića na polju psihologije; bili su jednostavno iznenađeni. A ako dijete boluje od neke bolesti, i ako je dobro jesti jabuku za vrijeme ove bolesti, onda će dijete izabrati jabuku. Sve ostale vrste hrane su dostupne odmah, ali dijete će izabrati jabuku.
To je ono što životinje rade; samo je čovjek zaboravio ovaj jezik. Dovedite bivola i ostavite ga u vrtu. Cijeli vrt je tu, sve zelenilo, ali to ga neće zanimati. Cvijeće i drveće ga mogu privući, ali ga neće zanimati. Otići će do trave koja mu pjeva i odabrati samo onu travu koja mu je potrebna. Ne možete prevariti bivola, možete prevariti samo čovjeka.
Dakle, prvo pronađite ono što je prirodno i što će doći jer je samo zaboravljeno, ono je u tijelu. Kad se spremate doručkovati, zatvorite oči i pogledajte što želite, koja je zapravo vaša želja. Ne razmišljajte o tome što je dostupno, samo razmislite o tome što želite, a zatim idite pronaći tu hranu i pojedite je. Jedite koliko želite. Nastavite jesti istu hranu sljedećih nekoliko dana.
Drugo: kad jedete, dobro žvačite hranu. Nemojte ju gutati na brzinu, jer ako je volite u ustima, zašto onda ne žvakati duže? Umjesto deset zalogaja, uzmite jedan zalogaj, ali žvačite deset puta duže. Bit će gotovo isto kao da ste zagrizli deset zalogaja.
Dakle, kada jedete, više žvačite jer je užitak veći u grlu. Ispod grla nema okusa, nema ništa slično pa čemu žurba? Samo žvačite, kušajte više. I učinite sve što možete da pojačate okus. Prije nego išta pojedete, prvo pomirišite hranu. Uživajte u mirisu hrane jer pola okusa je miris.
Provedeni su mnogi eksperimenti. Ako vam je nos potpuno zatvoren i onda vam nešto daju, ne možete to okusiti. Tada ćete shvatiti da je miris važniji od okusa. Ako su vam oči zatvorene, ne možete hranu u potpunosti okusiti jer nedostaje boja koja privlači pogled.
Radili su divne pokuse: sa zatvorenim očima, sa skroz zatvorenim nosom, i onda vam daju nešto, a vi uopće ne možete shvatiti što je to. Možda vam daju luk, ali ne možete reći da je luk, jer puno ovisi o mirisu.
Zato kad vam curi nos i ne osjećate miris, ne možete ni okus. Kad ljudima curi nos, počnu jesti začinjenu hranu jer tek tada mogu osjetiti trnce.
Dakle, pomirišite hranu, pogledajte hranu. Nema žurbe… Ne žurite. Pretvorite to u meditaciju. Čak i ako ljudi misle da ste ludi, ne brinite. Dovoljno je pogledati sa svih strana. Dodirnite je zatvorenih očiju, dotaknite je obrazom. Osjetite je na sve moguće načine, pomirišite, uvijek iznova. A onda zagrizite mali zalogaj i žvačite, uživajte u hrani, neka to bude meditacija.
Osho
naturalworld.guru/Prevela: Suzana Dulčić za atma.hr
