OVDJE počinje ljubav prema sebi!

Jednom sam imala klijenticu koja je silom željela izgubiti suvišne kilograme i bez obzira na sve dijete, zdravu prehranu, vježbanje, nije uspjela skinuti ni kilogram. Kada bi joj to i uspjelo, ubrzo bi se kile vratile ili se još i povećale. Posebno nije voljela svoj trbuh i noge. Te dijelove sebe je zapravo iskreno mrzila i izazivali su joj gađenje.

„Zašto je morao otići?“
„Zašto ne mogu skinuti te suvišne kilograme?“
„Zašto nisam drugačija?“
„Želim bolji život, ovo mi se uopće ne sviđa.“

Ovom nizu mogli bi dodati još puno ovakvih izjava. Toliko puno puta želimo nešto promijeniti, a da pritom ne prihvaćamo točku s koje polazimo. A to je najvažniji korak.
Prihvaćanje stvari/situacije trenutno kako jest ne znači da se mirite sa time te da više ne želite promjenu na bolje. To samo znači da prvo prihvaćate (prije promjene) stvari onakve kakve jesu u danom trenutku.

Jednom sam imala klijenticu koja je silom željela izgubiti suvišne kilograme i bez obzira na sve dijete, zdravu prehranu, vježbanje, nije uspjela skinuti ni kilogram. Kada bi joj to i uspjelo, ubrzo bi se kile vratile ili se još i povećale. Posebno nije voljela svoj trbuh i noge. Te dijelove sebe je zapravo iskreno mrzila i izazivali su joj gađenje.

Dubljim radom i kontaktom sa svojim tijelom (pogotovo trbuhom i nogama), počela je osvještavati da se zapravo nikada nije ni prihvatila. Sebe kao osobu koja je bila. Sva uvjerenja koja je nosila o sebi i svom tijelu te biću odrazili su se na kilogrami koji jednostavno nisu željeli otići.

I nisu otišli sve dok nije prihvatila da će i bez suvišnih kilograma, to i dalje biti ONA. Osoba koja ima osjećaje, misli, želje, koju ne definira samo broj kilograma, oblik tijela, posao koji radi, veza u kojoj se nalazi, itd. Tek s time može doći do promjene.

„Prihvaćam se i volim upravo takvu kakva sam sada.“

Tu počinje ljubav prema sebi. Prihvaćanje je uvijek povezano s time. Više prihvaćanja sebe, donosi više ljubavi prema sebi i obrnuto.

U navedenom primjeru gubljenjem kilograma, osoba može i dalje ne prihvaćati sebe i svoj novi odraz u ogledalu. Ona i dalje može vidjeti onu debelu osobu koju ne voli i koju treba popravljati. Nije do kilograma, nije do oblika tijela, već je do vlastite slike o sebi i prihvaćanja iste. Procesom prihvaćanja zapravo dopuštate spontanu promjenu bez otpora, sile, manipulacija, moljenja i uvjetovanja.

Osim što ovo radimo sebi, jako često ovo činimo u (ljubavnim) odnosima. Želimo da se partner/ica promijeni i mislimo da ćemo to postići pritiskom, kritikama, prijetnjama, ucjenama i manipulacijama. Odgovor je ne. Ako i dođe do promjene, ona će biti vrlo kratkotrajna i nakon toga će bunt biti još veći. Drugu osobu ne možete promijeniti, možete ju samo prihvatiti i na temelju toga odlučiti da li želite ostati kraj takve osobe čak i ako se ona nikada ne promijeni.

„Trebam tvoju promjenu, da bi ja mogla biti drugačija.“

Uvijek imate odgovornost da napravite ono što vi želite, a da pritom ne mijenjate drugu stranu. Jedino što time dobivate je umor, gubitak energije i dodatna frustracija i razočaranje.

Glavno pitanje je „Zašto mi je toliko važno da se ova osoba promijeni?“ Promatrajte koji odgovori će vam se pojaviti. Ponekad osobine koje želimo promijeniti u drugome, toliko jako imaju veze sa nama da nam je lakše fokusirati se na drugoga i njega popravljati. Sve ono što ne prihvaćate kod sebe, magično ćete prepoznavati kod drugoga i onda se ljutiti na njega.

Mnoge žene se ljute na svoje partnere koji imaju problema s ovisnošću, a pritom kod sebe ne prihvaćaju da i one imaju ovisničke probleme dok neprestano svoj fokus stavljaju na tog partnera i zanemaruju sebe. Ovo je samo jedan od mnogobrojnih primjera. Ovo se rješava tako da se okrenete sebi i prihvatite svoje emocije dok samo promatrate osobu koju želite promijeniti (bez da se uplićete u njezin proces).

Tada počinjete prihvaćati sve svoje emocije i unutarnje borbe, ali i tu drugu stranu. Počinjete se suočavati sa svim dijelovima sebe, čak i onima koje ste tako duboko pospremili. Ne prihvaćajući i mijenjajući druge tako ste vješto izbjegavali sebe, ali to ne ide tako zauvijek. Okretanjem sebi na površinu izlaze brojna pitanja.

„Jesu li me roditelji prihvaćali takvu/takvog kakva jesam ili sam morao/la biti drugačiji/a da bi me voljeli?“

Djetetu je jako važno, ako ne i najvažnije, da ga se vidi i čuje onakvo kakvo jest te da ga se prihvati upravo takvog. Neprihvaćanjem, dijete odraste i odlazi u odrasli svijet lutajući za nekime tko će ga prihvatiti i voljeti. A zapravo, ne zna da je sve to u njemu, svi ti izgubljeni dijelovi.

Potrebno ih je samo osvijestiti, prihvatiti i reći: „Volim se i kada sam tužna i kada imam suvišne kilograme i kada griješim. Volim se jer sam to ja.“❤❤

Napisala: Marta Kravarščan, savjetnica u procesu gestalt edukacije, neurolingvistička praktičarka, life savjetnica.

Za sva pitanja, dogovor savjetovanja/psihoterapije možete me slobodno kontaktirati na mob:091/935-6942 ili na mail:[email protected]

Ukoliko smatrate da bi ovaj tekst mogao još nekome koristiti, slobodno ga podijelite :).

Facebook stranica: Put Promjene – centar osobnog i poslovnog uspjeha

Web stranica: http://psihoterapijasavjetovanje.com