Ljudi su skloni da osuđuju bez da razumiju. Mi moramo prvo naučiti vidjeti svoje nedostatke i slabosti i moramo ih naučiti prihvatiti… Tek tada ćemo moći prihvatiti mane i nedostatke drugih ljudi i tek tada možemo razumjeti i suosjećati.
Suosjećanje… Vrlina koja otvara nebo za nas!
To sam negdje, nekad pročitala i to mi je ostalo urezano! Svi mi u životu ponekad patimo… Ono što je u nama, mi ćemo dati i drugima. Tvrdo srce sudi, dobro srce suosjeća i razumije, piše uspesnazena.com.
Ljudi su skloni da osuđuju bez da razumiju. Mi moramo prvo naučiti vidjeti svoje nedostatke i slabosti i moramo ih naučiti prihvatiti… Tek tada ćemo moći prihvatiti mane i nedostatke drugih ljudi i tek tada možemo razumjeti i suosjećati.
Život je pun prepreka, problema,iskušenja… Zato naše suosjećanje može za mnoge biti kao most koji ih vodi preko tih prepreka i neuspjeha života. Suosjećanje je osnova naše ljudskosti.
Suosjećanje je i naša obveza! Obveza da budemo dobri i obveza da činimo dobro! Dobrota je ono što imamo u sebi i u svom srcu!
Suosjećanje, također dolazi iz srca!
Naše suosjećanje ublažava udarce od pada u životu koje je netko dobio…Od pada koji se i nama može dogoditi! Naše suosjećanje je nekome i snaga i nada! A nada je snaga! Nada je vjerni pratilac života…
Osvjetljava nam put, pomaže da nastavimo dalje… Nada je svjetlost u milionima očajnih srca… Nada nam pomaže da živimo i letimo… Nada oživljava naše snove… Nada nam pomaže da stignemo i osvojimo najviši i najdalji cilj!
Vidite kako je sve to povezano? Našim suosjećanjem, mi budimo i nadu. Mi dajemo snagu da se bori i preživi! Zato ne budite lažni, licemjerni moralisti… Ne osuđujte…
Prvo pogledajte u sebe i svoje mane i vrline, tek tada ćete razumjeti i suosjećati… Suosjećanje je milost… Milost koja ne dijeli ljude i njihovu patnju…
Ne dijeli ih na prijatelje i neprijatelje, na susjede i rođake, sunarodnjake i strance…Suosjećanje je naša obaveza kao humanih bića! Suosjećanje je stvar srca!
Dokle god smo suosjećajni , mi smo i ljudi… I ima nade za sve nas!
