Normalno je da roditelji brinu za higijenu i sigurnost djeteta pa mnogi danas preferiraju da se djeca igraju u kući umjesto vani. Kao rezultat dobivamo djecu koja kasnije i nemaju želju za igrom na otvorenom prostoru, već radije biraju tehnologiju.
Mnogi od nas s radošću se sjećaju djetinjstva u kojem smo vrhunac kreativnosti dostizali u igri s blatom i pijeskom!
Djeci je bilo zabavno, a roditeljima jasno – gdje, zaboga, ima djeteta koje se ne prlja? Puštali su nas da se do mile volje valjamo po pijesku, travi, blatu, navečer se okupamo i priča je gotova. Nema grdnje, nema ljutnje zbog mrlja, svi smo imali stvari za igru i stvari „za kad negdje idemo“.
Osim što je bilo zabavno, znanost je potvrdila i da je igra u pijesku i blatu i te kako dobra!
Mnoga djeca su danas otuđena od prirode
Normalno je da roditelji brinu za higijenu i sigurnost djeteta pa mnogi danas preferiraju da se djeca igraju u kući umjesto vani. Kao rezultat dobivamo djecu koja kasnije i nemaju želju za igrom na otvorenom prostoru, već radije biraju tehnologiju.
“Naša djeca i djeca naše djece su generacija najotuđenija od prirode u povijesti”, istakao je svoju brigu Richard Louv, autor istraživanja koji je analizirao 3.000 obitelji s djecom.
Malo prljavštine nikad nikome nije škodilo
Pedijatar Maria Júlia Carvalho slaže se sa Louvom i inzistira da djeca moraju biti u dodiru s mikroorganizmima koji se nalaze u zemlji i travi, kako bi se njihov imunitet pravilno razvio. Čišćenje za djetetom nakon igre u blatu možda je naporno, ali morate se potruditi da pronađete sredinu, jer ove nehigijenske igre su vašem djetetu neophodne.
Kada se imunitet na ovaj način ojača, u budućnosti će dijete biti otpornije na bolesti i alergije. Osim toga, Louv kaže da igre u prirodi potiču kreativnost, minimaliziraju stres i depresiju i omogućavaju bolji kognitivni razvoj.
Isto važi i za životinje! Studija objavljena u stručnom časopisu za alergiju i kliničku imunologiju, utvrdila je da djeca koja žive i odrastaju sa životinjama poput pasa i mačaka od najranije dobi, rjeđe razvijaju alergije, jer ova djeca žive među endotoksinima, tipu bakterija koji se nalazi u prašini i okolini, a koje pomažu da se ojača imunitet.
Jednostavno – tako imunitet funkcionira
Imunitet je ono što čovjeka štiti od vanjskih “napadača”, poput mikroba i bakterija koji su prijetnja za zdravlje. To se uspješno izvršava detekcijom tvari koje mogu potaknuti bolest i infekciju, a zatim slijedi borba protiv njih.
Ali, da bi borba bila uspješna, imunitet mora biti naviknut na mikroorganizme iz vanjske sredine. Dok djeca rastu, postaju sve otpornija na određene mikrobe, jer su im već bila izložena i imunitet već “poznaje neprijatelja” i “taktiku” kako ga treba napasti.
Posljedice čuvanja djece daleko od prirode
Bez kontakta s mikroorganizmima, imunitet postaje podložniji tvarima koje inače nisu patološke, poput polena ili životinjske dlake, nakon čega djeca razvijaju alergije. Richard Louv ističe da čuvanje djece na distanci od prirode ograničava i razvoj njihove kreativnosti. Djeca koja nisu u interakciji s prirodnim okruženjem imaju manjak fizičkih stimulansa i nemaju direktnih iskustava na kojima bi mogli dalje razvijati maštu.
On dodaje i da je boravak u prirodi fenomenalna prevencija gojaznosti, jer su djeca vani fizički aktivna, dok uzrok epidemije gojazne djece leži baš u provođenju previše vremena iza zatvorenih vrata.
***
Puštate li vi svoju djecu da se igraju s blatom i pijeskom? Podijelite s nama svoje mišljenje u komentarima ispod!
35 NULTA FREKVENCIJA
