Svi teže za pažnjom prihvaćanjem i odobravanjem i svi se na neki način trude dobiti to od okoline. Ako pažnju ne možemo dobiti na pozitivan način, tada pokušamo pažnju privući negativnim ponašanjem i negativnim reakcijama.
Nedavno mi je u ruke došao jedan stručni opis ponašanja jedne mlade osobe… Ponašanje zaista grozno, a mašta za činjenje nepodopština zaista kreativna, namjerno zločesto… Kako to u meni uvijek prije izazove suosjećanje nego osudu ili kritiku, a najmanje kaznu, u glavi mi je bilo pitanje zašto se to događa? Što se moralo dogoditi toj osobi da ju tjera na takvo ponašanje, kakvi su bili njeni uvjeti odrastanja? I tužno je kad okolina i dalje problem rješava kaznom i neminovno tjera tu osobu još dublje… To se događa kad dijete odrasta kao zanemarivano, u nedostatku ljubavi, edukacije, pažnje, gdje u okolini u kojoj odrasta uvijek neka drama, problem, konflikt…. Tako dijete odrastajući sve to upija i nastoji pridobiti pažnju.
Svi teže za pažnjom prihvaćanjem i odobravanjem i svi se na neki način trude dobiti to od okoline. Ako pažnju ne možemo dobiti na pozitivan način, tada pokušamo pažnju privući negativnim ponašanjem i negativnim reakcijama… Osobama koje žude za pažnjom je jedino važno dobiti tu pažnju, da o njima netko priča. Njihovo ponašanje proizlazi iz bola, emocionalne patnje te ponekad osim neprimjerenog ponašanja, te mogu osobe počiniti i zločin. Kao da govore „Molim vas, recite da postojim, da nisam beznačajan“.
Sva naša patnja, bol, strah, nesigurnost proizlazi iz nedostatka osjećaja vlastite vrijednosti te se manifestira kroz razne oblike ponašanja. Tako ako se stavimo u ulogu žrtve, pažnju privlačimo tako da pričamo o svojim bolestima, o nedaćama koje su nam snašle ili o osobama koje su prema nama bile loše. Kada osuđujemo ponašanje tada svoju vrijednost potvrđujemo uzdižući se iznad drugih. Ljubomora, zavist, pakost i sl. sve su to oblici ponašanja koji ukazuju na nedostatak osjećaja vlastite vrijednosti.
Poklonite sebi pažnju, zagledajte se u sebe malo više, provedite vrijeme sa sobom, gledajte se u oči u ogledalu i da zašto ne, porazgovarajte sa sobom. Vidite kako ste lijepi, kako je svako od nas poseban i vrijedan i koliko toga može dati. Svijet bez svakog ponaosob ne bi bio to što jeste. Koliko toga imamo koliko toga znamo, koliko toga možemo dati sebi i drugima.
Kristi Blažek, promotor života