Očekivanja nas pripremaju za trajno stanje razočarenja

Mnogi od nas žive poput aplikacije ili programa koji imaju samo jednu funkciju – stvaranje očekivanja. Neprestano stvaramo očekivanja svih vrsta – kakav bi trebao biti naš partner, što bismo trebali raditi, kakvi bismo trebali biti, kakvog bi okusa trebalo biti jelo koje smo naručili, kakvo bi trebalo biti vrijeme, kakva bi trebala biti situacija u svijetu itd…

Imamo očekivanja u vezi sa svim tim stvarima, a upravo ta očekivanja nas pripremaju za svojevrsno trajno stanje razočarenja. A čak i ako su nam očekivanja u potpunosti ispunjena, nije da slavimo zbog toga, nije da smo sretni onoliko koliko smo razočarani kad očekivanja nisu ispunjena. Kao da očekujemo da uvijek sve bude onako kako mi želimo i da su to ‘tvorničke postavke’.

Nešto je za nas dobro ili loše samo ako na to gledamo u kontekstu očekivanja. Ako tog konteksta nema, sve je samo onako kako jest – ni dobro ni loše.

Očekivanje je produženje dijela nas koje je pod dojmom da postoji nešto što želimo izvan onoga što je sada. Stvaramo psihološko vrijeme pod iluzijom da ono gdje jesmo nije tamo gdje bismo trebali biti ili gdje želimo biti. Ideja da trebamo biti nešto drugo ili negdje drugdje je iscrpljujuća. Naš put prema ‘tamo gdje želimo biti’ zapravo stvara vrijeme, a stvorit će i patnju jer nije problem da nešto želimo, to je u redu, ne znači da u izvanjskom svijetu nećemo napraviti sve što mislimo da je ispravno, promijeniti ono što želimo, ostvarivati naše ambicije, planove i želje, ali ako naše želje dolaze iz mjesta da uvijek nešto nedostaje tada se nalazimo u energiji nedostatka, a to samo po sebi je već patnja. A onda, ako ne dobijemo ono što očekujemo, a za što smo mislili da će nam nadoknaditi taj osjećaj nedostatka, patnja se udvostručuje.

Ego živi u vremenu. Što je ego snažniji, to vrijeme više vlada našim životom. Život se odvija sada, a ono što stvara vrijeme su naša očekivanja koja bi trebala biti ispunjena u nekom trenutku u budućnosti. Ako ne znamo živjeti u sadašnjem trenutku u okolnostima u kojima se sada nalazimo, ako mislimo da ovom trenutku nešto nedostaje, nećemo biti sposobni iskoristiti ni onaj ‘budući trenutak’, u kojem će naše očekivanje biti ispunjeno jer će se taj trenutak također dogoditi u sadašnjem trenutku. Mi uvijek doživljavamo samo sadašnji trenutak, tj. ono što se u njemu odvija.

U svojoj knjizi “Nova Zemlja” Eckhart Tolle objašnjava prirodu psihološkog vremena:

“Uvijek doživljavate samo sadašnji trenutak, odnosno ono što se u njemu događa. Ako se držite samo izravnih dokaza, tada vrijeme ne postoji, a Sadašnji trenutak je sve što uopće i može postojati.

Stanje bez ega ne možete prihvatiti kao budući cilj i početi raditi na njegovu ostvarivanju. Tada biste se samo dodatno razočarali i proživjeli dodatne unutarnje sukobe, jer bi vam se uvijek činilo da još niste stigli do cilja, da još niste »postigli« to stanje. Ako je oslobađanje od ega vaš cilj za budućnost, to znači da ste si ostavili još malo vremena, a to znači i još malo ega. 

Pažljivo pokušajte otkriti nije li vaša duhovna potraga prikriven oblik ega. Čak i nastojanje da se oslobodite svojega »ja« može biti prikriveno traženje sve većeg broja stvari ako to nastojanje pretvorite u budući cilj. Ako sebi dajete malo više vremena, to znači da upravo »sebi« dajete više vremena. Vrijeme, odnosno prošlost i budućnost, ono je od čega živi lažna osobnost stvorena umom, ego. Vrijeme je samo u vašem umu. To nije nešto što posjeduje objektivno postojanje »negdje drugdje«. Vrijeme je ustrojstvo uma potrebno za osjetilno opažanje, ključno za praktične svrhe, ali i najveća prepreka za spoznavanje sebe.

Vrijeme je vodoravna dimenzija života, površinski sloj stvarnosti. Postoji i okomita dimenzija dubine, koja vam je dostupna samo kroz dveri sadašnjeg trenutka. Stoga, umjesto da si ostavite još malo vremena, otklonite vrijeme. Otklanjanje vremena iz svijesti je otklanjanje ega. To je jedina istinska duhovna praksa.

Kad govorimo o uklanjanju vremena, jasno je da ne mislimo na vrijeme koje pokazuje sat, koje predstavlja korištenje vremena za praktične svrhe, kao što su sastanak ili planirani izlet. U ovome svijetu bilo bi gotovo nemoguće funkcionirati bez sata. Govorimo o uklanjanju psihološkog vremena, beskonačne zaokupljenosti ega i uma prošlošću i budućnošću te o nespremnosti ega da postane jedno sa životom živeći u skladu s neminovnošću sadašnjeg trenutka.

Kad god se uobičajeno NE koje govorimo životu pretvori u DA, kad god dopustite ovome trenutku da bude onakav kakav jest, vi rastvarate vrijeme, a s njim i ego. Da bi ego preživio, mora pretvoriti vrijeme, prošlost i budućnost, u nešto mnogo važnije od sadašnjeg trenutka. Ego ne može podnijeti da se sprijatelji sa sadašnjim trenutkom, osim nakratko, neposredno nakon što je dobio ono što je i želio. No, ego ni u čemu ne može dugo naći zadovoljstvo. Sve dok upravlja vašim životom postoje dva načina na koje možete biti nesretni. Jedan od njih je kad ne dobijete ono što želite. Drugi je kad dobijete ono što želite.

Sve što postoji ili što se događa oblik je koji preuzima Sadašnji trenutak. Sve dok mu se u duši opirete, oblik je, odnosno svijet, neprobojna prepreka koja vas odvaja od onoga što ste onkraj oblika, razdvaja vas od bezobličnog Života koji jeste. Ako se ne odupirete obliku, onaj dio vas koji je onkraj oblika pojavljuje se kao sveobuhvatna Prisutnost, tiha moć daleko snažnija od vašeg kratkotrajnog identiteta, osobe. Ona je mnogo više ono što vi jeste nego bilo što drugo u svijetu oblika.”

Naravno, trebamo se pobrinuti za osnovne životne potrebe. Ako netko nema krov nad glavom ili nešto za jesti, oskudica je realna, a zadovoljstvo koje nastane kada se ispune ti uvjeti je stvarno. Ako si zlostavljan u odnosu, napuštanje tog odnosa je realno olakšanje i sl. Međutim, ako nastavimo živjeti u energiji nedostatka, nije važno što pokušavamo postići ili dobiti u životu. Neadekvatnost i oskudica su ideje zbog kojih smo uvijek povezani s osjećajima ograničenosti zbog kojih stvaramo očekivanja, a van tih ideja se zapravo krije obilje svega. Rješenje za takvo stanje nije pokušaj suočavanja s očekivanjima, već rastvaranje ideje da nešto uopće nedostaje.

Napisao: Dario Duišin Džunić
Instagram: dario.ddd
Facebook: https://www.facebook.com/dharma3d