Ponoćna sjena
Jedna je ponoćna sjena mojoj sobi nastanila crninu,
bilo je to davno, još u kutu stoji,
s ciljem da raspara vedrini vidik u moju nutrinu
i k’o beznadežnu nisku da moje dane odbroji.
Kad noć se divno rascvjeta rasu po zraku modele
istrošenih života, k’o neke prljave halje,
i oboje smo na vrtuljku strave, ali nas vrtoglavice dijele;
kad zidove mi sklopi nad čelom môre je zovu, ona žuri dalje.
Pred jutro opet se vraća — sad k’o rastrojen usklik ranjenog grla,
i skutri se ona u kutu i psećim očima gleda,
njenu je jezivu vrtnju izdržala neka ljubav odumrla
što pobjedonosno sada u cakline psećega oka sjeda.
Kad s večeri opet nabuja poslanik bit’ ću njen tajni,
jer bolji je užasni kraj nego li užas bez kraja,
a možda ništetne ljubavi nisu predjeli beskrajni,
možda gorčina tamo truje vedrinu, al’ je sa sobom ne zbraja?
[author] [author_image timthumb=’on’]http://atma.hr/wp-content/uploads/2012/10/Zlatko-Tomić1.jpg[/author_image] [author_info]Zlatko Tomić, književnik, što objavljenih što neobjavljenih ima preko deset knjiga, autor psihološko-povijesnih romana, zbirki aforizama, drama, eseja, ali sebe nadasve prepoznaje po humanističko-etičkom ispisu te sociološko-povijesno-psihološkim i filozofskim inklinacijama u umjetnosti. Kultura življenja, duhovnost i nadduhovnost, filozofija religije, tolerantnost spram svih oblika alternativnosti moderniteta svakidašnje su mu preokupacije, nadasve cijeni čistu, iskrenu, istinsku misao, razmišljajnost oživotvorenja i obogotvorenja u najširem smislu tih riječi, transcedentnu u svojoj krajnjoj smislenosti. Javljat će se poučnim pričama, iskričavim esejima, poetsko-filozofskim minijaturama, humoreskama. Najveća mu je nagrada ako, čitajući ga, makar i uzgred, dočitate ponajprije sebe, spoznate vlastiti alter-ego kao sukreatora svog božanskog Jastva.[/author_info] [/author]
