Kada učiniš taj prvi korak, a to je odluka, povratka natrag više nema. Jer, kada otkriješ samo djelić onog pravoga sebe, više se nikada nećeš poželjeti vratiti svemu onome što ti nisi te ćeš sve više gorjeti za time da dođeš do onoga tko jesi. Zato što… Samo na tom mjestu na kojemu ti doista jesi ti, sve suprotnosti unutar tebe stapaju se u jedno. Samo na tom mjestu tama i svjetlost prestaju postojati odvojeno. Samo na tom mjestu prestaje do tada neprestana borba između svih onih suprotnosti koje su razdirale tvoje biće – svjetlosti i tame, mira i nemira, crnoga i bijeloga … te one postaju jedno.
Γνώθι Σεαυτόν – Spoznaj samoga sebe.
Misao koja se vezuje uz čuvenog grčkog filozofa Sokrata i jedna od sedam poznatih izreka koje su bile napisane na pročelju Apolonovog hrama u Delfima u staroj Grčkoj.
Smisao čovjekovog dolaska OVDJE te početak i kraj bivanja njegove duše u ovom OVDJE tijelu upravo je to – spoznati samoga sebe.
Duša, kao onaj element bića koji je vječan te vanvremenski i vanprostorni, zna tko si ti. Oduvijek i zauvijek. Ali, tijelo … ono kao materijalna, fizička dimenzija tvoga postojanja to ne zna.
Zato što njemu nisu poznate i dokučive dimenzije vječnosti univerzuma u kojemu je sadržan cjelokupni put tvoje duše, ali i zato što ono vidi samo ono što vidjeti može kroz naočale koje su ti (kao i svakome od nas), stavljene već samim dolaskom OVDJE od strane najbliže okoline.
Najprije od strane obitelji, zatim društvene sredine, vrtića, škole, posla, religije i općenito od strane svakog oblika sustava kojega si, voljno ili unatoč svojoj volji, dio.
Temeljno pitanje svakog onog tko zaista želi saznati tko je u suštini svoga bića, zašto je došao OVDJE i što mu je činiti da bi se iscijelio u smislu sakupljanja i prihvaćanja svih djelića svoga bića i došao do onoga mjesta u sebi koje zove se Ljubav jest: “TKO SAM BIO PRIJE NEGO ŠTO SU MI REKLI TKO BIH TREBAO BITI?”
Iako je svatko od nas ujedno i dio ovog beskonačnog univerzuma i čitav taj univerzum u malome, svaki je čovjek jedinstven i neponovljiv na svoj način. I upravo zato ni nema jednog, jedinstvenog odgovora na pitanje kako doći do otkrića sebe.
Svatko od nas ima svoj put, svoj način, svoja oruđa za borbu sa samim sobom. Svatko od nas ima svoje vrijeme.
I još nešto jako, jako važno – nema greške! Na putu prema sebi nema pogrešnih koraka, nego samo iskustava. A ta iskustva… Znaj da ti nisi tvoja iskustva, nego da su ona zbog tebe, u vrijeme koje je pravo za tebe i na putu koji te vodi onome što je za tvoje najveće dobro.
Bez obzira na to je li tvoja odluka da kreneš na putovanje prema sebi odraz, jednostavno rečeno, vlastite dobrovoljnosti, znatiželje, urođene potrebe za istraživanjem svega onoga što je ispod površine u smislu “evo, idem malo istražiti što tu sve kod mene i u meni ima” ili je ona (što je najčešći slučaj) posljedica okolnosti i iskustava koja su duboko protresla tvoje dubine i širine i rastočila te bolom i patnjom koje su onda započele topiti tvoju strukturu izgrađenu od strane ranije spomenutih “arhitekata” (obitelji, okoline i općenito sustava kojega si dio), nije lako.
No, kada učiniš taj prvi korak, a to je odluka, povratka natrag više nema. Jer, kada otkriješ samo djelić onog pravoga sebe, više se nikada nećeš poželjeti vratiti svemu onome što ti nisi te ćeš sve više gorjeti za time da dođeš do onoga tko jesi. Zato što…
Samo na tom mjestu na/u kojemu ti doista jesi ti, sve suprotnosti unutar tebe stapaju se u jedno. Samo na tom mjestu tama i svjetlost prestaju postojati odvojeno. Samo na tom mjestu prestaje do tada neprestana borba između svih onih suprotnosti koje su razdirale tvoje biće – svjetlosti i tame, mira i nemira, crnoga i bijeloga … te one postaju jedno.
A ti … ti postaješ ono što jesi u suštini svoga bića – Ljubav. Ti postaješ onaj koji si bio prije nego što su ti rekli tko bi trebao biti.
I reci mi slažeš li se s time da:
“Životna privilegija je postati to što uistinu jesi.” – Carl Gustav Jung
Martina Setnik
