Neke tradicije tvrde da se rađamo sa sudbinom, da je sve ‘zapisano’ od strane Boga i koliko se god trudili tijekom našeg života, ne možemo ga promijeniti ništa na bolje ili gore jer je već sve predodređeno prije našeg rođenja pa i samo rođenje i dan umiranja. Druge tradicije tvrde da Bog i sudbina ne postoje, da je sve u našim rukama i da je svako ‘krojač svoje sreće’.
Između ove dvije ekstremne teorije postoji cijela lepeza kombinacija istih.
Prve dvije teorije su jednostavne, ali neodržive. Za sve što nas zadesi u životu, dobro ili loše, ustvari, objašnjenje je puno dublje.
Danas, čak i naučnici svih profila, ovim pitanjima koja su ključna za razumijevanje naših života, bave se vrlo malo ili nikako.
Mnogi ljudi su zbunjeni i pate u nerazumijevanju vlastitih života, ne videći nikakvo objašnjenje za loše događaje u njihovim životima, a za koje obično okrivljuju druge ljude ili situaciju, a dobre događaje objašnjavaju dobrom srećom.
Većina ljudi je uvjerena u prve dvije teorije. Oni koji su uvjereni u teoriju o već ‘zapisanom’, imaju osjećaj da ne mogu ništa za sebe učiniti u vlastitim životima – osjećaju se kao bespomoćni robovi ili nemaju nikakvu odgovornost u svojim životima jer sve je ‘volja Božja’. Oni koji vjeruju da su ‘krojači vlastite sreće’ i da nikakva sila izvan njihovog dometa ne postoji, često su frustrirani jer u većini slučajeva ne ide kako su zamislili ili planirali.
Pojam Boga
Za razumijevanje svega što nam se dešava u vlastitim životima ključno je da razumijemo pojam Boga.
Postoji mnogo tumačenja pojma – Bog.
Kada me neko pita – Vjeruješ li u Boga? – ja diskusiju počnem s protupitanjem – Što ti podrazumijevaš pod pojmom Bog?
Dakle, prvo trebamo postići konsenzus da li mislimo na isto pa tek onda razgovarati.
Neki ljudi misle da je Bog nešto odvojeno od njih, neka sila sa neba koja upravlja njihovim životima. Drugi zamišljaju da su oni sami bogovi i da van njihove ličnosti ne postoji ništa drugo što bi se uplitalo u njihov život.
Pitanje – Vjeruješ li u Boga? – ja bih radije preformulirao u – Razumiješ li što je Bog?
Ako se mnogi slažu u tome da je Bog stvorio sve u Univerzumu onda, taj Bog bi ustvari trebao biti sam Život ili preciznije rečeno – Životna stvaralačka Energija.
Ako smo se složili do ovoga momenta, sljedeće logično pitanje je – Ta Životna stvaralačka energija, postoji li i u nama? Odgovor je – Da. Je li Bog nešto odvojeno od nas? Ne. Je li čovjek sam po sebi Bog? Ne. Je li čovjek dio Boga? Da.
Životna stvaralačka energija (Bog) koja prožima i upravlja cijelim Univerzumom, nalazi se i u stvorenjima koja ne vidimo golim okom. Naše tijelo stvorila je od dvije stanice (a i te dvije stanice) u mističnom devetomjesečnom procesu u kojem smo prošli sve oblike života koji postoje kroz milijune godina Evolucije života na planeti. Ta Evolucija dešavala se procesom Stvaralačke energije. Naravno, Darwin je u pravu, ali odakle uopće Evolucija? Pa omogućena je Stvaralačkom Energijom. Ovdje sam pomirio znanost i religiju. Predlažem sebe za Nobelovu nagradu.
Mi smo dio onoga što se zove Bog. Prema tome, Bog sam ne donosi sve odluke o nama, u naše ime i bez našeg učešća u tim odlukama, a niti mi donosimo sve naše odluke i određujemo vlastiti život bez uplitanja Boga u naš život. Mi i Bog radimo zajedno kreirajući našu sudbinu. Mi tako što pazimo što radimo, a Bog tako što slijedi Zakon uzroka i posljedice (Karmu).
Sotona, zlo, negativnost – to nije nekakva sila neovisna od Boga koja ratuje protiv Boga. To je samo posljedica odvojenosti od Boga (Kreativne Energije). Zlo nije samo po sebi, to je nedostatak ljubavi. Problem je što je ponekad odvojenost od Boga predaleka pa je jedini način za zaustavljanje zla – silom, a i to nužna reakcija Stvaralačke Energije. Najčešće sotona uništi samog sebe jer priroda zla je – samouništenje.
Nastavlja se…..
Napisao: Galib Drakovac
Pregled ostalih izdanja možete pogledati na Amazon
