Jednom je jedan liječnik žurno utrčao u bolnicu nakon što je dobio hitan poziv da izvrši vrlo tešku operaciju na jednom dječaku. Obukao je odmah kiruršku kutu i uputio se direktno u operacijsku salu.
U hodniku ispred operacijske sale zatekao je bijesnog dječakovog oca kako nervozno tapka nogama. Čim je čovjek vidio doktora, pritrčao mu je derući se na njega: “Zašto vam je trebalo toliko dugo vremena? Zar vi ne znate da je život moga sina u opasnosti? Gdje vam je osjećaj odgovornosti prema drugima? Kakav ste vi doktor?”
Doktor je s iskrenim žaljenjem rekao: “Zaista se ispričavam, ali čim sam dobio poziv uputio sam se ka bolnici. Nisam mogao stići brže. A sada bih vas zamolio da se smirite kako bih mogao na miru obavljati svoj posao.”
“Da se smirim?! Ja da se smirim? A što da je vaš sin u toj prostoriji sada, da li bi ste se vi smirili? Da vaš sin umire, kako bi ste se vi ponašali?” – bijesno je uzvratio otac.
Operacija je trajala nekoliko sati i doktor je izašao sav sretan i nasmijan. “Hvala bogu, vaš sin je van životne opasnosti!” I bez da sačeka ikakvu reakciju dječakovog oca, izjurio je iz bolnice. U trku je samo dobacio, “Ako imate ikakvih pitanja, pitajte medicinsku sestru.”
“Zašto je ovaj doktor ovako arogantan?! Nije mogao sačekati ni nekoliko minuta da ga upitam za trenutno stanje moga sina!” – prokomentirao je otac čim je vidio medicinsku sestru.
Medicinska sestra mu je odgovorila: “Njegov sin je poginuo jučer u prometnoj nesreći. Bio je na njegovom pogrebu i kad sam ga ja pozvala zbog hitne operacije Vašeg sina. I sada, čim je spasio život Vašeg sina, otrčao je nazad da sahrani svog.”
Pouka: Nikada ne osuđuj druge, jer ne možeš znati kakvi su njihovi životi i kroz što oni prolaze.
