Želje, svatko od nas nešto želi, velike, male želje. Vjerujemo u njihovo ostvarenje, postavljamo sebi pitanja kad se ne ostvare. Posebno, kad smo uložili mnogo truda ili kada se  krenemo razvijati. Ne bude nam jasno što se događa.

A zapravo je potrebno, ponašati se u skladu s onom mudrom idejom, da učinimo sve što je u našoj moći, a rezultat nije u našim rukama. On je naš dar. A dar uvijek dolazi u pravo vrijeme.

Ljudi najčešće ne budu precizni kad žele pa se dogodi da im se ostvari približno ono što su poželjeli. Tako im izgleda na početku, a onda shvate, da nisu konkretizirali do kraja želju. Zna se dogoditi i potpuna suprotnost. Tek onda dođe do zaprepaštenja.

‘Kako? Šta sam uradio/la? Gdje sam pogriješio/la?’

Univerzum ispunjava želje do najsitnijih detalja, zato treba povesti računa što želimo.

Također, u fazi željenja se pojavljuju pitanja… da li je to što želimo najbolje za nas i kako da znam da jeste… Samim tim smo izrazili sumnju i želja je odlepršala.

No, kad dođemo na nivo ZNANJA, tada želimo samo ono što je najbolje za nas. Ne bi nam pale na um želje koje nisu dobronamjerne, kreativne i razigrane.

Ostvarenje želje bi mogli da usporediti s posađenom sjemenkom. Želite posaditi neku biljku. Nađete joj lončić, zemlju, lijepo mjesto (dovoljno sunca, topline), zalijevate je, pričate s njom. U početku je ostavite na miru. Znate da neće već sutra proklijati. No, kako prolazi vrijeme vi postajete radoznali i nestrpljivi. Pitate se kada će proklijati. Prolaze dani, a ništa se ne događa. Još je gore, ako unutar sebe OSJEĆATE, da se nešto događa ispod zemlje. Ali nikako da proklija. ZAŠTO? Toliko ste stavili fokus na jednu biljku i silite je da proklija, da je ‘ubijate u pojam’. Lakše je kad posadite više biljki. Ali ovako…

Ne date biljčici da diše i razvije se. U nekom trenutku vam čak padne na pamet, da raščeprkate zemlju. No, znate da ćete time napraviti više štete nego koristi. Šta ako je biljka pustila korijenje, pokidat ćete žilice?

Ništa. Ostaje vam da budete strpljivi i da čekate. I onda jednog dana ustanete, više nemate fokus na biljci. Prođete pored nje i samo se vratite korak nazad. I vidite! Biljka je proklijala.



Što bude više vremena prolazilo i budete rasli, vrijeme do ostvarenja želje će se skraćivati i sve ćete brže svjedočiti ostvarenju. Prolazit ćete kroz slijedeće faze…

Prva faza “Ja Mislim” u kojoj razmišljanjem možemo razumijeti što se oko nas događa, uzročno – posljedična veza između stvari i događaja, linearni slijed.

Druga faza se zove “Ja Osjećam”. U toj fazi smo već otvoreniji na duhovnom nivou. Tad ne znamo toačno i na koji način će se nešto dogoditi, ali osjećamo da će se dogoditi ili da je neki odgovor pravi. I ova faza je kao kretanje kroz mrak, dok svjetlost u nama obasjava put.

Treća faza glasi: “Ja Znam”. Već dolazimo na polje gdje je teško racionalno objasniti taj nivo razumijevanja. Odmah je potrebno koristiti više riječi. Vi unutar sebe jednostavno znate odgovore i da će se nešto dogoditi. Vi znate, da je nešto tako i ne postoji potreba da drugima bilo što objašnjavate ili da nekoga uvjeravate (primjer su vam prirodni zakoni – znate da će u jesen lišće listopadnog drveća otpasti, nema potrebe da nekoga u to uvjeravate). Bilo koja želja, a naravno dobronamjerna, će se ostvariti, kad nešto ZNATE. Kad primijenite ova tri koraka u bilo kojoj sferi svoga života, vi rastete i oko vas se počnu događati promjene.

No, u ovoj fazi još uvijek se može naći djelić Uma ili duhovni Ego.

I posljednja, četvrta faza “Ja Jesam”. Nemam iskustvo s tom fazom, no vjerujem da se ona i ne može objasniti. Kao što ruža ili bilo koji drugi cvijet ne može objasniti svoje postojanje. Ona jednostavno JESTE.

Kad sve to pogledamo s neke druge točke kružnice, shvatimo… Želje su tu zbog nas, ne mi zbog njih. Na putu do ostvarenja dobronamjerne želje se ne prave pogrešni potezi, ali to ne znači da više puteva ne vodi do cilja. Koji ćemo odabrati? Zavisi, koliko smo razbistrili neke ideje u glavi. Najlakši (ne nužno i najkraći) putevi se pojavljuju sve češće kako rastemo i čujemo ih kad umirimo um. Svaki korak nam postane lakši i počnemo uživati sve više u putovanju. Kad dođemo na cilj, ono što nam izmami osmijeh je misao: “Što sam sve prošao/la, prevazišao/la do ovog trenutka?”

Napisala: Bojana Knežević
https://www.facebook.com/Journeyandbook
http://sumabambusa.blogspot.ba



Prethodna objavaPoučna priča: Nikada ne osuđuj druge, jer ne znaš kroz što oni prolaze!
Slijedeća objavaKoje su vam boje oči? Otkrijte što to govori o vama – Nama je pogodilo!
Bojana Knežević
Bojana Knežević zaljubljenik u pisanje...piše duhovne priče, pjesme, putopise, bajke, priče o mjestima gdje se može dobro klopati i nezamislivo joj je da prodje jedan dan u kojem nije nešto napisala. Koliko voli pisati, govori najbolje činjenica da je ostavila iza sebe posao i zanimanje pravnika, da bi se bavila isključivo pisanjem. Voli da putuje, upoznaje neobične ljude, običaje i kulture, uči strane jezike i fotografiše. Životna joj je želja posjetiti Nepal i napisati knjigu fantastike, posvećeno njenim najmudrijim učiteljima - djeci.Bilo bi lijepo kad bi djelić svog unutrašnjeg Bića prenijela na vas, dok čitate tekstove proizašle iz Bojaninog pera..

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.