“Ako ovako odgajate dijete, imat ćete dobrog đaka i dobrog čovjeka. No, ako ste u neznanju pogriješili i radili sve suprotno od onoga što predlaže izvorni i prirodni odgoj, onda bi bilo dobro da odmah krenete s ovim i vidjet ćete promjene!”
Poznata profesorica Milica Novković se zalaže za izvorni odgoj, odgoj koji ukida nagradu, kaznu, prezaštićivanje i verbalizam.
Što se tiče virtualnih sadržaja i svih elektronskih medija, prof. Novković smatra da oni ne smiju biti dostupni djetetu dok jasno ne progovori, dok ne savlada osnovne radnje da jede samo, da se samo oblači, obuva, da spava samo… Jednom riječju da je uspjelo uklopiti se i upoznati svijet svoje obitelji i svojih najbližih i da mu je slikovnica, bajka, basna postala srcu mila.
Poslije druge godine mobitel, daljinski su u rukama i pod kontrolom roditelja, koji biraju sadržaje vodeći uvijek računa da bude više knjige i razgovora, a manje virtualnih sadržaja.
“Ako ovako odgajate dijete imat ćete dobrog đaka i dobrog čovjeka. No, ako smo u neznanju pogriješili i radili sve suprotno od onoga što predlaže izvorno, onda bi bilo dobro da krenete u primjenu izvornog.
Na samom početku primjene bit će bezbroj situacija koje su posljedice ili štapa ili mrkve i tada je jako važno znati kako reagirati u tim trenucima, na pravi način, kako biste povratili svoj autoritet kod djeteta,” savjetuje Milica Novković.
Je li pametnije odgajati dijete da na vas gleda kao na najboljeg prijatelja, tj. majka i kćer = najbolje prijateljice?
Ako ste pažljivo pratili moje izlaganje, shvatili ste da su plišani odgojni modeli okrenuli sve naglavačke u suvremenoj obitelji. Uloge majke i kćeri, njihov odnos kao dvije najbolje “prijateljice” je zbilja postavljen naglavačke.
Pobrkani su pojmovi. Zna se što su odlični odnosi između kćeri i majke, a što su i kako izgledaju odnosi između dvije prijateljice, između dvije zrele žene. Dobra majka će pratiti svoju kćer, pomagati joj tijekom života da prebrodi probleme koje donosi život, radovat će se svakom uspjehu i napretku svoje kćeri, jer majka uvijek ima ogromno životno iskustvo, koje će biti na korist zahvalne, dobre kćeri.
Kako reagirati na dijete koje se ponaša nestandardno (euforično, drsko, neposlušno) kada dođe iz škole?
Roditelj koji je prešao na odgoj bez kazne i bez nagrade, zna koliko je djetetu, koje je prvih sedam godina provodilo sate gutajući neprimjerene virtualne sadržaje, teška škola, još teže učenje.
Widget not in any sidebars
Teško mu pada sjedenje, koncentriranost na ozbiljne sadržaje, pritisak svih oblika kojem je dijete izloženo, dugi niz sati u školi, teško mu je pažljivo slušati, razumjeti što govori nastavnik, plaši ga pritisak koji djeca vrše jedni na druge, kao i verbalni pritisak roditelja kada se vrati iz škole, kada treba raditi domeće zadatke i slično.
Sve to puni dijete napetošću pa onda nije ni čudo što vam dijete drskošću pokazuje da više ne može izigravati sveca. Sasvim je prirodno da dijete iz škole dođe umorno, s osjećajem straha, jer zna da se mnogo toga dogodilo što roditelju neće biti ugodno čuti.
Još ako je elektronski dnevnik ili telefonski poziv učiteljice ili s viber grupe stigao i prije nego što je dijete ušlo u kuću, što očekivati nego drzak odgovor na svako vaše pitanje ili potpunu neposlušnost ukoliko ga zatrpate pitanjima na vratima ili telefonom i prije nego što je dijete bacilo torbu i ostavilo je pored vrata.
Ulaskom u izvorno, dogovorite se s djetetom da ga apsolutno nećete ništa pitati o školi dok se dobro ne odmori. Prihvaćanjem ovog pravila unaprijed ste dijete oslobodili svakog straha, a gdje nema straha nema drskosti, agresije, neposlušnosti. Ako ste se zaboravili pa krenuli odmah u naporno ispitivanje, u kritiku ili osuđivanje brzo se zaustavite i ispričajte se djetetu.
Ako se dijete, po navici, pojavilo na vratima smrknuto, ljuto, sjetite se ili je zaboravilo da nema razloge za tu glumu, ili istinski ima veliki problem. Zanemarite taj izraz lica, veselim glasom ga pozdravite i omogućite djetetu tišinu, koju ne opterećuje vaša šutnja u kojem ima prijekora i želje za kaznom, nagradom ili prezaštićivanjem.
Ukoliko vam se dijete samo poželi izjadati, ma što da mu se dogodilo, nije razlog da krenete osuđivati dijete, učiteljicu, njegove prijatelje. Saslušajte dijete i recite da se prvo odmori pa ćete poslije skupa analizirati problem i naći rješenje. Neka se poigra, neka pojede, neka telefonira, ako je to planirao, neka se izdogovara s prijateljima oko druženja. Naučite svoje dijete da obavijesti prijatelje u kojem vremenu on uči, npr. od 16-18h, kako bi možda i prijatelji učili tada da bi se skupa igrali kada završe obaveze.
U ta dva sata roditelj će stići pomoći u učenju, preslušati dijete, pregledati domaće i dijete i roditelj su slobodni. S ovih nekoliko koraka u promjeni odnosa prema djetetu doživjet ćete brzo da će vam odmorno i zadovoljno dijete sve ispričati, sve ono što ste htjeli saznati na početku. Možda će vam za dan, dva otkriti neku “opasnu” tajnu koju vam nikada ne bi rekao ranije, jer je znao da slijedi osuđivanje.
Kada primijenite izvorni odgoj, vaše dijete sluša vas iz ljubavi, a gdje je ljubav nema euforije, neposlušnosti …
Koliko smijemo dati prostora djetetu da uči samo tijekom prvog razreda osnovne škole, a da ga pritom ne provjeravamo konstantno?
Temelji ljubavi prema školi postavljaju se od samog rođenja. Ako je dijete u prve dvije godine dobilo mobitel u ruke, zaustavili smo mu vjetar, toliko potrebnu akciju da se samo hrani, dobro puže pa hoda, žvače, da se samo oblači, da se samo zabavi, da jača mišićni sistem, razvija govor, da se koncentrira na vaš govor, na slikovnicu koju mu čitate, da vas gleda u oči i još mnogo toga, onda znajte da nećete imati dobrog đaka.
Takav đak ne voli knjigu, a škola počiva na knjizi, na sposobnosti djeteta da rečenice pretvaraju u slike. Takvo dijete će odbijati obaveze koje dobiva u školi.
Negodovat će kada mora prepisivati s table, vježbati pisanje ili čitanje. Provodit će u školi gotovo cijelo radno vrijeme odraslih – i više, a onda će znati da mu slijedi rad s vama i dodatno mučenje.
Vi nemate izbora, pristajete učiti satima s djetetom iako vidite da mu je jako teško, da namjerno rasteže, da ustaje bezbroj puta, da traži da se poigra, pogleda crtić i sl. Ne zna se kome je teže, djetetu ili vama. Kada se mama umori, nastavlja tata ili baka, jer dijete mora postići sve što nije stiglo u školi.
Widget not in any sidebars
Ako prihvatite znanje izvornog odgoja, vraćate dijete zdravom odnosu prema školi, učenju, vama. To je naročito uspješno ako načinite promjene u prvom razredu. Dogovorite se s djetetom da ćete mu mjesec – dva pogasiti sve ekrane, kako bi “očistio” svoj um od virtualnih sadržaja.
Kada završi polugodište, izložite mu plan i priznajte da ste pravili greške. Ako praznici traju dva tjedna, bar jedan tjedan ne spominjite školske obaveze i učenje da se dijete oporavi od svojjih pritisaka i osjeti čari aktivnog odmora, ali bez ekrana.
Napravite globalni plan rada u kući ili taj isti plan rada možete sprovoditi i ako idete na zimovanje. Neka prvašić izabere par poslića koje će obavljati tijekom dana u kući, kod bake ili u hotelskoj sobi.
Upišite ga u knjižnicu, pomozite mu da izabere naše klasične bajke, basne u obliku slikovnice. Potražite kod bake vaše stare slikovnice.
Svake večeri kada su praznici neka i vama i djetetu bude zadovoljstvo družiti se s knjigom. Inzistiram da djetetu čita roditelj, a onda s par pitanja provjerite što je dijete zapamtilo i koliko je razumjelo.
Kada završite čitanje dajte mu bojice da ilustrira scenu iz priče. Sutradan, u vrijeme popodnevnog odmora neka dijete samo prelistava istu bajku i pokuša je samo pročitati.
Rad ručicama, mirna atmosfera u obitelji, čitanje slikovnica kao i ugodni razgovori s roditeljima, a sve uz odsutnost ekrana doprinijet će brzom rastu svjesnosti, jačanju motorike kao i unutrašnje motivacije.
Prvog tjedna praznika ne spominjite školu. Drugog tjedna, pored ustaljenog rada neka prvašić napravi sam desetak zadataka iz matematike i sam prepiše neki skroman tekst.
Kada započne drugo polugodište nastavljate po ustaljenom dogovoru samo pridodajete točno vrijeme koje je prvašić odabrao za učenje. Sat vremena je sasvim dovoljno za njegov samostalni rad. Mora naučiti u školi završavati svoje obaveze, jer kod kuće neće dobiti više od sata.
Uvijek morate biti u blizini kada radi samostalno, da on zna ako negdje zapne da će mu netko pomoći, da može zatražiti pomoć. Petnaestak minuta je dovoljno da ga preslušate i pregledate domaći. Ako nije dobro, a on plače i buni se jer ste predložili da napravi ponovo, ili popravi nešto, mirno mu recite da je napravio za trojku i ako je njemu dobro, vama je još bolje.
Stojte pored njega dok ne spakira knjige i onda veselo u igru. U početku će sakriti da ima pjesmicu, ili domaći i kada vam u deset navečer kaže da se sjetio, ne dozvolite mu da to napravi. Sutra ide bez domaćeg u školu.
S učiteljicom uspostavite dobru komunikaciju, a dijete neka zna da ćete je ujutro zamoliti da prvo vašem djetetu pregleda domaći ili ga ispita pjesmicu.
Polako se dijete vraća ljubavi prema učenju, jača koncentracija, motorika, odgovornost, želja i volja rastu, a vi konačno imate cijelo popodne pred sobom da se posvetite lijepim stvarima u obitelji. Zaboravite na vrijeme kada ste s djetetom učili cijelo popodne, nastavljali i navečer, postajući sve dalji i od sebe i od djeteta.
Profesor Milica Novković
Vanja Milenković/stil.kurir
35 NULTA FREKVENCIJA
