Napisala: Tatjana Pavlic Blažon,
Transformation Healing by Tatjana: Transformation Healing by Tatjana – Početna | Facebook
Studio Hara – Početna | Facebook
Ajmo razriješiti sa srećom.
Jeste li bili u situaciji da netko od vas zahtijeva i traži da budete sretni?
Osjetite apsurd toga. Koliko je uistinu neprirodno inzistirati na stanju sreće ukoliko cijelo naše tijelo i emocije govore nešto drugo. Može li se sreća isforsirati i moramo li uvijek biti sretni? I što je sreća?
Živimo u vremenima kada nam je nametnut imperativ postizanja stanja sreće.
On glasi: uredi svoj život tako da budeš sretan.
Ta sreća polazi iz nagona za ispunjavanjem vlastitih poriva, a preko toga i ulaženje u konzumerizam jer, ako niste sretni, postoji nešto izvan vas samih što će vas usrećiti i učiniti potpunijima, savršenijima i time sretnijima. Taj nedostajući dio jednadžbe za postizanje sreće može biti komad odjeće ili obuće po najnovijoj modi, postizanje određene društveno-trendi forme tijela, možda renoviranje stambenog prostora, putovanje ili novi auto. Nemojte stati na tome.
Vaš partner i vaša djeca također mogu biti produžetak vaše sretne formule. Usavršavanje vaših bližnjih i stvaranje slike idealnog partnerskog i obiteljskog života s djecom koja vas dopunjavaju ili žive vaše propuštene prilike. Jer ako si vi niste nešto mogli priuštiti, želite da to mogu vaša djeca.
Ako vi niste nešto postigli, želite da oni ostvare ono što vi niste. A možda je brzom fiksu uz pomoć alkohola i opijata još i lakše pribjeći nego se boriti s kompleksnim projektom idealnog života i usavršavanja sebe i svojih bližnjih?
Trenutno razdoblje u povijesti u kojem se nalazi većina koja pripada načinu života zapadnog kruga jest prijelaz iz velike oskudice, u samo dvije generacije unazad, u razdoblje velikog komfora. Razdoblje u kojem je stvoren stav da nam je za naš komoditet dostupno sve što smo slobodni uzeti i time upotpuniti svoj život.
Jer sreća ipak nije uvijek ni u udovoljenju želje. Želja, potreba i prianjanje, zakačenost su niževibracione energije koje nas drže u neprestanoj potrebi udovoljavanja. Energija potrebe za kontrolom (svog života, života svojih bližnjih) isto je niževibraciona jer ni nama ni drugima ne omogućuje slobodu.
Možda da se dotaknem fenomena usmjerenosti na postizanje (i ne samo obično postizanje, već ambiciozno pre-postizanje) motivacijskih govornika koji su nabrijani toliko da iz vas iscijede posljednji sretni atom kako za ništa drugo ne bi ostalo prostora u vašem životu osim tog uzvišenog lepršavog osjećaja u kojem ćete plutati kroz ekstazu svoje važnosti i prava na sreću. Krije li se sreća u postizanju i ostvarivanju?
Je li to sreća? I koliko dugo ona može potrajati u tom stanju?
Može li sreća proizlaziti iz stava sebičnosti kada je kao svoje pravo na udovoljenje vlastitih potreba uzimamo bez obzira na to što tim prioritetom povrjeđujemo druge, kako ljudska bića tako i cijeli ekosustav?
Može li trend imperativa postizanja sreće pošto-poto biti još jedan od zatvorenih sustava i programa koji nam zapravo oduzima slobodu? Je li fiksacija na sreću ispravna?
Je li moguće sebe uvijek forsirati na to da sve vrijeme budemo pozitivni?
Smatram da je ipak vrjednije to da prema sebi budemo realni. Ako smo prema sebi radikalno iskreni, tada nećemo uvijek biti u highu koji nam daje fiks potrebne doze sreće i takvo stanje ne znači da ćemo sebe pozicionirati u drugi ekstrem stanja žrtve. Ključ je pronalaženje zlatne sredine.
Biti realan znači iskreno prepoznati i promotriti stanje takvo kakvo je bez potrebe da pronalazimo instant rješenja kojima ćemo zamaskirati stanje nelagode u sebi. Živeći u svjesnosti, mi sebi želimo dopustiti osjetiti i neugodu i nelagodu svog stvarnog stanja. Ukoliko to ne dopustimo, ta se neugoda pohranjuje u nas. Emocija koja se ne izrazi, blokira se na staničnoj razini.
Energetska medicina vrlo jasno prepoznaje koje se emocije pohranjuju u tkiva pojedinih organa i tjelesnih sustava. Stalnim nastojanjem da budemo sretni nećemo sebi priznati cijeli široki spektar osjećaja koji proizlaze iz našeg bivanja niti ih otpustiti da protječu kroz nas.
Što je onda sreća i gdje se nalazi?
Ovaj život kakav smo stvorili na našem planetu vrlo je složen, okrutan i ispunjen patnjom. To je činjenica. Življenje ovdje u tzv. 3D dimenziji vrlo je teško, ispunjeno gustim vibracijama. Osjetiti sve to teško je samo po sebi, i potrebu za bijegom od osjećanja toga nije teško razumjeti. Za suočavanje s teškim vibracijama potrebno je dosta hrabrosti.
U takvom postojanju sreća se sakrila u malim stvarima. U toplini ljudskih odnosa i činjenju iz ljubaznosti, u bogatstvu koje stvara kreacija prirode, koje stvara umjetnički izražaj, u malim trenutcima sreće koje primimo na dar kroz ovo postojanje.
Putovanje kojim smo krenuli kroz ovo postojanje pronalaženje je svoje prave istine, a ne ganjanje sreće.
Živjeti ovaj život znači prihvatiti svu njegovu kompleksnost, takvu kakva je, bez potrebe da je na silu uljepšavamo. Za sretan život nema jednostavne instant formule koja će nas preobraziti u sretno i ispunjeno biće.
Živjeti svjesno i živjeti svoju puninu znači priznati sve svoje dijelove pa i one koji nisu tako sretni. Život u svjesnosti energetski znači iluminaciju iznutra, a koja podrazumijeva iznošenje svih vibracija na svjetlo dana koje čine nas i ovaj život.
Važnije od postizanja sreće jest kultiviranje osjećaja zahvalnosti i naučiti bivati. Bivanje je jedna sasvim druga dimenzija koja ne prebiva ni u jednom polaritetu, ni pozitivnom ni negativnom. Bivanje dopušta i promatra. Bivanje nije uvijek lako, ali njegova neizmjerna snaga leži upravo u tome što je – realno.
Ako smo realni i u svojoj snazi, pronaći ćemo u sebi ogromnu količinu ljubavi za svu bol koja postoji i to je dar svjesnosti u nama. Netko bi to možda mogao nazvati srećom.
Tatjana Pavlic Blažon
