“Jednom davno živio je čovjek koji je imao plavu bradu. Bio je bogat imao velikih kuća u selu i gradu, mnogo kočija. Bez obzira na to što je Plavobradi imao puno novaca, njega su se žene bojale zbog boje brade.
U susjedstvu je živjela bogata plemkinja koja je imala dvije kćerke, nije se moglo reći koja je bila ljepša. S jednom od njih se Plavobradi želio vjenčati, ali je plemkinja odredila koja će se od njih vjenčati za njega, a niti jedna od njenih kćeri se nije htjela udat za njega jer su znale da je bio oženjen, ali nitko nije mogao saznati što se desilo ženama koje su s njim bile u braku. Plavobradi je mnogo razmišljao o tome kako bi mogao organizirati druženje u jednoj svojoj ljetnoj rezidenciji, pa je pozvao plemkinju i njene dvije kćeri te još nekoliko poznanika kako bi se što bolje zabavili.
Svi koje je pozvao su pristali i rekli kako će doći u njegovu rezidenciju, a kada su napokon došli mogli su probati mnoga fina jela, zabaviti se u ribolovu, pjevanju i plesanju. Sve je bilo savršeno pa je plemkinja pristala na vjenčanje vjerujući kako čovjek čudne brade ipak nije tako strašan kao što izgleda.
Prošlo je mjesec dana i Plavobradi je morao otputovati na službeni put, ali je prije toga rekao ženi da uživa s prijateljicama dok ga nema. Ostavio joj je ključeve, ali ju je zamolio da ne ide u najmanju sobu jer će da se naljuti.
Žena je obećala da će ga poslušati i neće uraditi ništa što bi ga moglo naljuti. Napokon su došle njene prijateljice, a među njima je bilo žena koje ona nije pozvala. Krenule su razgledati kuću i sobe te zaključile kako se ne zna koja je soba ljepša. To je bilo prvi put da su je došle posjetiti jer su se bojale Plavobradog.
Ona se nije veselila kao njene prijateljice jer ju je interesiralo zašto ne može ući u malu sobu. Kada je otvorila vrata sobe nije ništa vidjela jer je bilo mračno, ali nakon nekoliko momenata ugledala je krv i mrtva tijela jedna pored drugih. Bile su to njegove žene za koje se nije znalo što se desilo. Toliko se prestrašila da je htjela odmah izaći, ali joj je ključ pao u lokvu krvi.
Na kraju je uspjela nekako izaći iz sobe, ali su na ključu ostale mrlje kojih se morala nekako riješiti. Otišla je do svoje sobe da opere krv, ali to je bio čarobni ključ i kada bi ona maknula krv s jedne strane, ona bi se pojavila na drugoj strani.
Plavobradi se vratio ranije, a žena je glumila da joj je drago što je prije došao kući. Sljedeći dan je tražio ključeve koje joj je dao, a njoj su ruke odmah počele drhtati i nije znala što uraditi. Shvatio je da nema ključa od male sobe. Žena je rekla da ga je zaboravila u svojoj sobi, a kada ga je pokazala odmah je vidio krv.
Plavobradi je rekao kako mora da umre zbog toga što je vidjela i žena je odmah počela moliti na koljenima, da ju ne ubije. Plavobradi se ipak nije predomislio, a ona ga je zamolila da joj barem dopusti da se pomoli.
Plavobradi ju je ostavio samu u molitvi, a ona je u tom momentu pozvala sestru Anu kako bi joj pomogla. Zamolila ju je da se popne na vrh da bi mogla vidjeti dolaze li joj braća u posjetu jer su obećala da će doći taj dan.
Sestra Ana nije nikoga vidjela osim zelene livade, a sestra ju je još nekoliko puta pitala dolaze li braća sve dok Ana nije rekla kako dolaze. Dok je čekala braću Plavobradi joj je prijetio smrću.
Više nije imao strpljenja i kada je krenuo da je ubije, došla su njena braća i probola ga mačem. Plavobradi je želio pobjeći ali je znao da se radi o snažnim mladićima i nije uspio. Žena je na kraju preživjela i dobila svo bogatstvo koje je podijelila sa sestrom i braćom. Udala se za dobrog čovjeka koji joj je pomogao zaboraviti strašnu prošlost.”
CHARLES PERRAULT
Od dvije sestre, Ana je jedina imala snage suočiti se sa svojim podsvjesnim muškarcem ili Animusom koji se u ženama pojavljuje u demonskoj snazi. To joj je omogućilo da u sebi aktivira pozitivne muške energije koje se očituju u njezinoj sposobnosti da prekine vezu sa zavodljivim šarmerskim Plavobradim kojeg imaju mnogi muškarci. Na konzultacijama mi žene kažu da ne mogu napustiti tu sliku pravdajući se da gube seksualnu privlačnost No, strast nije motivirana seksualnošću već opasnošću, tanatosom ili nagonom za smrti. Dakle, mnogi koji se protive odrasti ulaze u autodestruktivnost gdje se boje sebi priznati da su došli do granice samoubojstva kojeg onda prebacuju na Plavobradog muškarca koji to čini umjesto njih. Plavobradi nudi sve ljepote života, uživanja, ili Edipovog kompleksa, odbijanje da se odraste pod cijenu smrti. Otkrivanje smrti unutar sebe veliki je zadatak za svakog čovjeka ako želi odrasti i najvažnija lekcija drugog dijela života. Kada ga je Ana osvijestila, Plavobradova moć je izblijedila. Njezina unutarnja muškost dobiva snagu, što bajka prikazuje u iznenadnoj pojavi braće ili pozitivnog Animusa. Kao arhetipska sila, ona ne nestaje, ali gubi moć nad Anom. Ona ju je privela u svijest i udaje se za stvarnog muškarca, osobu s kojom može izmjenjivati emocije, a ne život u kojem mnoge žene traže Plavobradog ili mitskog partnera kako ne bi odrasle i upadaju u zamku sigurnosti.
Ako se u životu povodite za premisom čini dobro i izbjegavaj zlo, odnosno ako ste na ovaj način svoj život pojednostavili, svjesni ste da ste izgubili bitku i da se sve odigralo drugačije samo zato što ne želite priznati kompleksni život. Plavobradi je narcisoidni muškarac koji stvara serijskog ubojicu, silovatelja, trgovca ljudima. Mnoge njegove žrtve su mrtve i ne mogu ispričati ovu priču. Plavobradi je današnji uvaženi profesor na fakultetu, svećenik, političar, liječnik, policajac, po svjedočenjima mnogih žena, a možemo ih pronaći iz dnevnih novina ili pak iz svoje okoline. Dakle, nisu toliko oni bitni koliko ovaj arhetip kojeg žena mora osvijestiti ukoliko se želi susresti sa stvarnom ženstvenošću koja je onda sposobna voljeti.
Postoje još gori Plavobradi, a to su emocionalno nasilni muškarci koji povrijeđuju emocionalno biće žene, što stvara još razornije rane, ali danas su one nepriznate jer emocionalno je ionako nešto što pripada tabu temi. Takvi muškarci mogu biti izvana emocionalni i plakati, ali mogu i nanositi bol. Budući da je odvojen od svoje prirode, ili Jastva, njegov ego je središte svijeta gdje se u njemu osjeća usamljen. Njegovo otuđenje od izvora ga tjera na drastične mjere tako da nasiljem traži pažnju kako bi ispunio prazninu. Marie Luis von Franz Jungova učenica, ovu je temu nakon njegove smrti proširila, odnosno istraživanje bajki kao i glavne teme kada je u pitanju Animus ili podsvjesni muškarac u žene.
Ana se koristiti onim što društvo prezire, a to je neposluh, odnosno poslušnost je osmi smrtni grijeh koji je donio koncentracijske logore. Ana u njemu pronalazi snagu, a kad se u samoći uspjela suprotstaviti Plavobradom, dolaze braća ili pozitivni Animus. Kada bi djeca malo više u školi u lektiri učili ovakve činjenice, imali bismo i odraslo društvo, no ovakve činjenice, koliko god mislili da su prihvatljive, velika većina bi se suprotstavila ovakvom učenju jer onda bi obrazovanje bilo revolucionarno.
Svima onima koji traže revoluciju ona je upravo u razotkrivanju vlastitih mitova koji, ako se ne osvijeste, ne mogu stvoriti stvarni odnos, a onda niti stvarni život.
Nikola Žuvela, jyotish savjetnik i terapeut
http://vedski-jyotish.net/
