“Svrha života je da ga živimo, da okusimo iskustvo do krajnjih granica i da bez straha hvatamo nova i bogatija iskustva.”
~ Eleanor Roosevelt
Život jest promjena
Promjene uvijek kreću iznutra ako su autentične. Autentične promjene su lišene ideja i mentalnih slika i ideala o promjenama – jednostavno jesu. Ne možemo izimitirati ili glumiti uslijed recimo nekog znanja koje smo izvana dobili; ako tako radimo, promjene su samo mentalna ideja na temelju nekog ideala izvan nas samih.
Pokušaji da nešto izvana mijenjamo (npr. pod utjecajem nekoga izvana) dok ne otpustimo neke stare strahove, programe i uvjerenja u pravilu ne urode plodom. Ako se promjena izvana i dogodi ona nas ne ispunjava. Dapače, nastat će stres radi neusklađenosti vanjskog s unutarnjim svijetom.
Strah je samolimitacija
Otpuštanje starih slika o sebi i svijetu omogućuje nam izbor. Naše stare strahove možemo shvatiti kao granice koje nam sprečavaju da živimo, da otvorimo srce i budemo prisutni u svom životu, sada i ovdje, umjesto da žalimo za prošlosti ili strahujemo od budućnosti. Također, stari strahovi su limitacija koja nam sužava percepciju van koje ne vidimo. A bez proširenja horizonta percepcije, ne postoji mogućnost izbora.
Krajnja potvrda da se promjena dogodila su koraci
No koliko god otpustili onog starog što nas koči da živimo, bez aktivnih koraka ta promjena ostaje iznutra, mijenja se naša percepcija dobrim dijelom, no ipak ono što nas okružuje ostaje manje više isto. Kako znati što će nas ispuniti ako još nismo otvoreni prema inspiraciji? Tako da se usudimo probati.
Što se desi kada zakoračimo u život sa promijenjenim unutarnjim stanjem? Kada je neki strah otpušten, i ranije isprobano dobiva novu boju, a mi možemo jasnije vidjeti što smo naučili kroz neko iskustvo ili odnos. Gledajući unazad možemo razumjeti i iskustva stečena kroz dualnost.
Strah od promjena je strah od gubitka sebe
Kroz život smo se mnogo puta bojali zakoračiti naprijed u nova iskustva zbog straha od posljedica, odgovornosti prema drugima ili jer smo se bojali da ćemo izgubiti sebe. Strah od promjena stvara puno energetskih blokada, pa i psiholoških problema. Čini da gubimo bazu, naše energetsko uzemljenje, dok nam fizičko tijelo postaje kruto, sa smanjenom mogućnosti adaptacije na promjene u okolini, prirodi i životu.
Ako ne pokušamo mijenjati svoju svakodnevicu ne možemo ni očekivati promjene same od sebe. Proces kroz koji prolazimo nam omogućuje da poduzmemo korake. Dok smo u strahovima ti koraci su nam onemogućeni. Tek kada zaista poduzmemo neke korake i izađemo u nešto novo i drugačije možemo razumjeti koliko je jak strah od nepoznatog. Ali strah je samo iz sjećanja, više nije realan. I koračanjem dajemo sebi šansu da vidimo: da, moja realnost se zaista promijenila. Ljudi su drugačiji, odnosi, a i ja sam sa svojim reakcijama i percepcijama. Vidim sebe u drugačijem svjetlu, a u skladu s tom slikom se realnost mijenja.
Kako vidimo sebe, tako nas vidi svijet
Realnost reagira ne toliko na promjenu naše slike i vjerovanja o drugima ili o svijetu; realnost reagira na promjenu naše slike o nama samima. Sve drugo je ionako refleksija.
Od svake osobe nešto učimo, čak i ako je to učenje usmjereno na ono što nije dio našeg pravog Ja kako bi eliminirali što nismo sa ciljem približavanja pravom Ja. Kroz bol/kontrakciju učimo o tome što nismo, kroz uživanje/ekspanziju učimo o onome što jesmo.
Procesi kao podrška promjenama
U Eartharian sistemu transformacije, krećemo od Soul Readinga kao alata za oslobođenje duše od limitacija svega što je arkonsko i što nije dio stvarne organske kreacije; u to spadaju limitacije ugovora duše, obiteljskog stabla, utjecaja i sličnih programa koji čine da se ne možemo maknuti iz “zadanih” iskustava. Zatim slijede energetski tretmani i intuitivna vodstva za iscjeljenje posljedica brojnih života u limitacijama. Kako se miče sve što nisu naši izvorni potencijali, naše stvarno Ja, koje je dio Izvora, počinje probijati kao sunce unutar nas samih, ali izvan nas samih u našoj realnosti. Jer sada realnost počinje kreirati želja naše slobodne duše, ne um opterećen programima i sjećanjima.
Kroz vraćanje pravom Ja dozvoljavamo si da Izvor ponovno bude dio nas i našeg života i tek tada prošlost postaje jasnija i dobiva smisao.
Tada ju, kroz razumijevanje, istinski možemo otpustiti i krenuti dalje. A uvjereni u to kakav se svijet otkriva kroz promjene, koliko smo podržani u tome da budemo sretni-promjene počinjemo priželjkivati.
Saša Momić, https://www.facebook.com/sasamomic.wandian/
