Jesi li se pred izazovima života stalno povlačio
i poput medvjeda u svoj brlog zatvarao
ili si se s povjerenjem
prema Jednome otvarao?
Kada ti je bilo teško i kada si padao,
jesi li se prepuštao apatiji i rezignaciji
koja te je vodila
ka sve većoj stagnaciji?
Jesi li se stalno negdje želio uklopiti
kako ne bi ostao sam sa sobom
i razasute dijelove sebe
morao sklopiti?
Jesi li meo tuđa dvorišta,
a da nikada nisi
očistio svoja skrivena skloništa?
Tvoj život ne mora izgledati poput minskog polja
da kroz njega sa strahom hodaš,
već si tu da učiš i sazrijevaš
i u sebe
nove sadržaje ulijevaš.
Ne obuvaj na sebe veće cipele,
jer u njima se nećeš ugodno osjećati,
a životne situacije
će te stalno podsjećati
hodaš li korakom lakoće i sklada
ili tvrdoće i jada.
Ako se stalno pokušavaš drugima dopasti,
to te može
do propasti dovesti,
jer ako ne cijeniš svoju vrijednost,
lako padaš u ulogu žrtve
i bezvrijednost.
Ne budi samo konzument života
koji želi čim više uzeti i potrošiti,
već postani svjestan
da nisi ovdje stigao
kako bi samo jeo, pio i snio
nego da bi sebe
kroz životnu svrhu
obistinio.
Izađi iz svojeg ružičastog balona
i blještavog najlona,
digni se sa svoje udobne stolice
i ukloni sve nepotrebne police
koje si godinama ugrađivao,
ali sa Životom nisi surađivao.
Budi poput opruge
koja kad je potrebno
je čvrsta, kruta i statična,
a kad treba je rastezljiva i elastična.
Ne traži sebe kroz identitet grupe
da ne bi jednoga dana
postao sudionik mračne trupe
koja od tebe može tražiti poslušnost
i moralnu odsutnost.
Nemoj izgubiti suverenitet
nad samim sobom,
jer će se netko drugi
baviti tobom.
Kada si u sebi ukorijenjen
i nalaziš se u unutarnjem središtu,
tada si siguran,
jer si na najboljem sjedištu.
U vremenima koja dolaze,
sačuvaj svoju energiju
i s Jednim
uđi u sinergiju.
Ne vezuj se za vanjske strukture,
već u svome središtu
sadi božanske božure!
Milan Troskot, Živi Trenutak
