Izvor svih naših psihičkih problema su duhovne prirode pa i onda kada su u pitanju neke tjelesne bolesti, zato što je čovjek duhovno biće prije svega, a ne impulzivna životinja. A kao duhovna bića također smo i odgovorni za sva zbivanja koja se odigravaju u našoj duševnoj i tjelesnoj sferi. Drugim riječima, najčešći psihički problemi vezani su uz naše odnose s drugim ljudima, a oni ovise u najvišoj mjeri od toga kakve odnose imamo sami sa sobom.
Tko mi može pomoći?
Opća dijagnoza mentalnog stanja ljudi današnjice definitivno je zabrinjavajuća, stoga se pitam u kakvom ćemo stanju biti za pet do deset godina? Već danas svjedočimo planeti koju naseljavaju ljudi s instaliranim totalno nefunkcionalnim softverskim programima i totalno pogubljenim dušama koje zapravo samo postoje. Ne žive.
Što nam uopće može pomoći da započnemo liječenje prije nego što bude kasno u ovako jednom općem stanju ludila i stanju psihoze koje je zavladalo poglavito u posljednje tri?
Tko je i što je to – psihijatrija, lijekovi, vjera? Po mom dubokom uvjerenju to je kombinacija svega, a prije svega vjere, jer bez vjere nema ni iscjeljenja, jer da je čovjek imao malo više vjere ne bi nikada ni obolio od pošasti današnjice – neuroza. No, kada i ako je već obolio, neka malo ojača svoju vjeru u liječenju. Ne iscjeljenju, nego prvo liječenju. To je prvi korak.
Neuroza ili psihoza?
Kad su u pitanju neuroze, ima ih lakših, srednje teških i onih teških koje nerijetko zahtijevaju i hospitalizaciju. Vidjeli smo tijekom pandemije koliko je ljudi s tzv. dugim post Covid simptomima završavalo na antidepresivima, anksioliticima, a i bilo hospitalizirano. Za razliku od psihoza u kojima čovjek gubi kontakt s realnošću i često mu nedostaje uvid u vlastitu bolest, neuroze se puno lakše liječe – ponekad u početnoj fazi samo lijekovima, a poslije kombinacijom sa psihoterapijom.
Ipak, vjera je uvijek potreba bez obzira kako se osoba liječi. Okorjelim skepticima i cinicima puno je teže tj. teže je raditi s njima, ali se i teže liječe jer oni sumnjaju u sve i svašta. Oni su zapravo emocionalno nezrele osobe jer ne posjeduju samopouzdanje, tj. one uopće ne poznaju sebe niti su sposobni objektivno sagledati sebe.
Takve emocionalne nezrele osobe s kojima ima puno više posla u radu tj. liječenju, često iskazuje lažnu poniznost ili djetinju oholost, skloni su kompromisima, ali i spremni na postavljanje previše zahtjeva. Često uopće nisu sposobni razlikovati važno i nevažno, a na svaku ”novu stvarnost” reagira površno ili emotivno.
Također, takve osobe izbjegavaju obvezivanje, jer se boje preuzimanja odgovornosti. One se u osnovi boje samih sebe i nisu sposobni pronaći svoje mjesto u društvu. E upravo ovaj profil emocionalno nezrelih ljudi na udaru je neuroza, a nerijetko i mnogo ozbiljnijih psihičkih smetnji.
Odakle započeti?
Kako se započeti proces liječenja kada su u pitanju različita rješenja na temu ljudskih psihičkih problema od onih najbezazlenijih kao što su napetost, nervoza, tjeskoba, anksioznost, depresija pa sve do onih najtežih oblika duhovnih i psihičkih poremećaja?
Tako da prije svega shvatite i razumijete da je izvor svih naših psihičkih problema duhovne prirode pa i onda kada su u pitanju neke tjelesne bolesti, zato što je čovjek duhovno biće prije svega, a ne impulzivna životinja. A kao duhovna bića također smo i odgovorni za sva zbivanja koja se odigravaju u našoj duševnoj i tjelesnoj sferi. Drugim riječima, najčešći psihički problemi vezani su uz naše odnose s drugim ljudima, najčešće onima koji su nam najbliži, kao i na radnom mjestu.
Naši odnosi s bliskim nam ljudima ovise u najvišoj mjeri od toga kakve odnose imamo sami sa sobom. Može nas naljutiti i dijete, muž, žena, prijatelj, šef, uzrokovati i bijes, agresiju, strah, učiniti nas tužnim, a na kraju to možda može biti i okidač kliničke depresije ili nekog drugog duševnog stanja nakon nekog vremena. Također može osobu učiniti i tjelesno bolesnom (psihosomatske bolesti, autoimune…). Početak svih problema je u nama.
Postavite si ova tri ključna pitanja
Ako čovjek prepozna da ima neke psihičke probleme, onda je ključno da si postavi i odgovori na sljedeća tri pitanja:
- Želim li ja uopće prepoznati uzrok svoga problema u sebi ili to ne želim pa ga konstantno potiskujem u nesvjesno?
- Imam li ja kapaciteta i resursa da riješim sam svoj psihički problem ili nemam?
- Ako zaključim da se nalazim u stanju u kojem su stvari otišle predaleko i da mi je potrebna vanjska pomoć, onda je sljedeće pitanje – kome da se obratim?
Ako je osoba vjernik, možda da se prvo obratim nekom duhovniku, svećeniku, rabinu? Ili je možda bolje da potražim pomoć psihijatra ili psihoterapeuta?
Kao vjernica i psihoterapeut držim da je najidealnije da se za početak obratite nekom psihoterapeutu koji možda bude i kompatibilan s vašim sustavom vrijednosti. To je jako bitno. Netko u koga ćete imati povjerenja.
Holistički pristup liječenju
Proces rješavanja problema i liječenja kod mojih klijenata koji su vjernici ide puno lakše i brže nego kod agnostika i ateista koji se mogu uhvatiti samo za svoj um a što zna biti prilično mučno, iscrpljujuće i frustrirajuće.
Bitno je naglasiti da se teže duševne bolesti ili psihoze, ne mogu liječiti samo i isključivo psihoterapijom, nego je potreba i medikamentozna terapija. Zato ja i ne radim sa psihotičnim ljudima.
Sve u svemu, držim da kada je u pitanju liječenje jednog neurotičara, onda podjela psihologije, psihijatrije i duhovnosti nije dobra, zato što je bitno objediniti čovjeka kao jednu cjelinu.
Znati i primijeniti jedan multidisciplinarni i holistički pristup liječenju zato što se čovjek najbolje zacjeljuje njegujući sve aspekte svoga bića – i onaj psihički i emocionalni, fizički i naravno duhovni aspekt. I to svatko u skladu sa svojim uvjerenjima i potrebama koje upravo on i samo on osjeća.
piše: Mirella RASIC PAOLINI, holistički psihoterapeut/focusin-holisticlifestyle
