Naslušala sam se raznih mišljenja, nagledah se uz to i raznih scenarija i svaki put iznova sam rekla, hvala učiteljima. Kako stvarno jednom zauvijek reći nekome; “Ne tiče me se tvoje mišljenje”, a da pri tome ne osjetite nelagodu niti bilo kakvu drugu neugodnost? Jednostavno je, vrlo jednostavno, tako što ćete na kratko promotriti život tog nekog tko vam servira svoja mišljenja!
Danas sam svjesna da u jednom dijelu života svi se uhvatimo u vrtlogu nekakvih nametnutih i nenametnutih stavova, bitnih i manje bitnih tuđih mišljenja i u moru toga svega, čovjek počne “prebirati” po svim tim ponuđenim odgovorima.
Osvijestila sam činjenicu da poanta u uvažavanju bilo čijeg mišljenja, jest da treba biti otvorenog uma, jer možda vam netko može ukazati na druge izbore, što ne znači i da je uvijek nečija i najbolja namjera, ispravan put za vas.
Ali kako stvarno jednom zauvijek reći nekome “ne tiče me se tvoje mišljenje”, a da pri tome ne osjetite nelagodu niti bilo kakvu drugu neugodnost?
Jednostavno je, vrlo jednostavno, tako što ćete na kratko promotriti život tog nekog tko vam servira svoja mišljenja, staviti na vagu sve ono što je ostvario ili nije, može li taj netko vama držati savjete o obitelji ako je i sam neorganiziran u tom segmentu, može li vam netko pričati o funkcionalnosti dijete, a pri tome i sam vodi “borbu” s viškom kilograma i tako u nedogled… To vam je najbolji kompas čije mišljenje trebate uvažiti.
Kad vam je netko primjer onog što priča, e tad, tek tad toj osobi možete zahvaliti na mišljenju ili sugestiji… sve drugo je samo nametanje svojih stavova o tome, kako biste vi trebali nešto.
I onda kad ste u situaciji, da se nalazite na životnom raskrižju, opet slušajte samo sebe, svoje srce, češće nego glavu, jer glava uvijek strahuje, dok srce samo voli.
I tako srce dokaže da kad u nešto vjerujemo, iskreno volimo, svi strahovi nekim čudom nestanu i svaki “semafor” na našem životnom putu zelene je boje… na nama je samo da vozimo punom brzinom, ravno put srca.
Pustite tuđa mišljenja, živite u svojoj koži, a ne u tuđim očima. Jedina verzija koju trebate živjeti, jest ona koju sami stvorite.
I tako živite sa svojom vizijom sebe u svom svijetu, a oni sa svojom vizijom vas u njihovom svijetu.
I dokle god se držite svog svijeta, svi drugi će ostati zatočeni u nekom paralelnom svijetu u kojem razmišljaju o vama i iznose svoja mišljenja o vama, vođeni samo osobnim strahovima, vlastitom nesigurnošću i živeći samo teški životni photoshop.
Vjerujte mi na riječ, “živite u svojoj koži, a ne u tuđim očima” i bit će vam jaaaako lijepo.
Autor: Amra Nahić
Preuzeto s: alternativainformacije
