Jedinstvo individualnih bića je jako teško u ovom svijetu. Postoje mnogi neuspjeli pokušaji jer individue imaju svoje odvojene interese – i na taj način jedinstvo postaje površno bez prave supstance. Na primjer, Ujedinjeni narodi su oformljeni nakon velikog svjetskog rata jer su se nacije svijeta borile oko vlasništva; tisuće je ljudi poginulo kako bi se znalo tko je vlasnik čega.
Međutim, čak je i nakon oformljenja Ujedinjenih Naroda došlo do Korejskog rata, Vijetnamskog rata, Indijsko-Pakistanskog rata, rata između afričkih zemelja, između Iraka i Irana, unutar Irske, bivše Jugoslavije itd. Bilo je ratova posvuda, a praktički su sve ove zemlje bile članice Ujedinjenih Naroda. Njihovo ujedinjavanje s namjerom – „što moja zemlja može dobiti iz ovog ujedinjenja“ – je temeljeno na iluziji – „mi smo mi ovo tijelo i ova zemlja u kojoj sam rođen je moja.“
Iz božje perspektive, On je jedini vlasnik svega – sarva loka mahesvaram. Čovjek nikada nije vlasnik zemlje, on ju je samo dobio na korištenje. Trebamo se ujediniti u principu da je Bog jedini vrhovni uživatelj, a mi smo svi Njegovi sluge. Tako trebamo djelovati da ostvarimo Njegovu volju. U protivnom nema ni govora o jedinstvu i miru.
