Svjesna ljubav ne temelji se na ludoj kemiji ili stalnoj borbi. Ne postoji emocionalno napuštanje ili stalni poticaj na povezivanje, podmićivanje, uvjeravanje nekoga da nam da ono što trebamo kako bi se osjećali voljeni. Umjesto toga, učimo rasti.
Vidite ženu ili muškarca na drugoj strani prepune prostorije i osjećate se kao da vas vruća nekontrolirana energija privlači prema njima. Upoznali ste vašu “srodnu dušu“ i to osjećate duboko unutar svog bića – vaš instinkt, vaš um – sve unutar vas doživljava eksploziju zbog Kupidove strelice natopljene feniletilaminom.
Mislite da je taj osjećaj “ljubavi” toliko stvaran i tako čist da se ništa ne može mjeriti s njim, ali iako ste dijelom u pravu, postoji i druga priča o ljudskoj privlačnosti.
Prema istraživanju Junga, Freuda i drugih psihologa, mi odabiremo partnera na temelju kompozitne slike vaših primarnih skrbnika kada smo bili malo dijete. To su bili ljudi na koje smo se oslanjali što se tiče svega.
Bili ste potpuno ovisni o njima i u svojoj ljudskoj slabosti i neznanju, napravili su pogreške u vašem odgoju. Možda su bili hladni, kontrolorski nastrojeni ili čak okrutni.
U drugim slučajevima, možda ste imali roditelje ili skrbnike koji su vas voljeli, koji su bili ljubazni, strpljivi i koji su vas podržavali. Možda ste iskusili kombinaciju tih osobina još u maternici, sve dok niste imali oko tri do pet godina. Tada je nastao vaš koncept svijeta i ljubavi.
Visceralna privlačnost koju romantično osjećate prema drugoj osobi kada ste odrasli samo je podsvjesna želja za iscjeljenjem rana koje su vam vaši prvobitni skrbnici nanijeli.
Svjesno želimo euforiju i sve stvari koje dolaze s idealiziranom romantičnom ljubavlju – s ljubavlju koja nas sve tako lako preplavljuje u ranim fazama odnosa kada idealiziramo svoje romantične partnere.
Podsvjesno, međutim, postoje dublje potrebe koje vrište za pozornošću, a one se iskazuju kroz ono što se naziva “imago”. Imago predočava našu nesvjesnu sliku potreba i odgovora na te potrebe koje smo naučili u djetinjstvu iz vlastitog iskustva s odgajateljima, te iz promatranja njihovog odnosa.
Podsvjesni um djeluje prema željama i osjećajima i malo više od toga. Zanemaruje sve razloge. Želi ono što želi, zanemarujući društvene norme, pristojnost, suosjećanje i druge važne događaje u ljudskoj psihi. Djeluje poput biološkog računala koji skladišti sve vaše uspomene, uključujući stvari koje su vam se dogodile kad ste bili tako mali, da se ne mogu registrirati u vašem svjesnom sjećanju.
Određena uvjerenja o sebi, koja vam možda nemaju smisla, često su formirana u podsvijesti temeljena na tim vrlo ranim sjećanjima. Neki kažu da su čak i prebačena iz prošlih života.
Prva faza ljubavi: Kemijski eksperiment
U prvim fazama ljubavi, osjećamo se kao “zlatno dijete” u našim obiteljima, čak i ako se nisu tako odnosili prema nama kad smo bili mali.
Norepinefrin, dopamin, feniletilamin i druge neurokemijske tvari pretvaraju naše tijelo u doslovni kemijski eksperiment, jer smo preplavljeni tvarima koje uzrokuju znojenje dlanova, leptiriće u stomaku i nemir u našem srcu.
Bez tog osjećaja koji doživljavamo u prvoj fazi ljubavi ne bi se mogli spojiti s nekim tko nam može pomoći da iscijelimo najdublje rane koje nosimo, a naš podsvjesni um točno zna tko je to. Kada se ljubav počinje pretvarati u rutinu, to obično znači da smo ušli u drugu fazu romantične ljubavi, gdje dolazi do “borbe”. Važno je shvatiti da je ta faza prolazna.
Ako ste s nekim tko vas ponižava, zanemaruje, ta osoba nije uistinu zaljubljena u vas i postoji još jedan autobus koji dolazi za pet minuta. Vrijeme je da krenemo dalje. Iz bilo kojeg razloga, to nije osoba koja će vam pomoći da dovršite iscjeljenje koje trebate ako želite pravu funkcionalnu ljubav.
Možda je svrha takve osobe bila da vas povrijedi na način na koji ste već bili povrijeđeni kako biste mogli postati svjesni potrebe za iscjeljivanjem, ali oni neće biti kanal kroz koji se konačno događa promjena. U prvoj fazi, međutim, ljubav izgleda kao promijenjeno stanje svijesti – najbliža stvar koju poznajemo duhovnom blaženstvu – i taj osjećaj može biti nevjerojatan!
Druga faza ljubavi: Moć borbe
U drugoj fazi ljubavi znakovi su gotovo jednako univerzalni kao u prvoj. Umjesto osjećaja uzbuđenja i euforije, vjerojatno ćete se osjećati neželjenima i nepoželjnima, jer svjesno shvaćate da vaš partner ne ispunjava sve vaše emocionalne potrebe.
U ovoj fazi to često izgleda ovako:
- On/ona se ne osjeća voljeno pa se počinje povlačiti ili zatvarati
- Netko puno plače; netko puno viče
- Izgovori i okrivljavanje su norma
- Vidimo samo one negativne osobine kod naših partnera i zaboravljamo na sve pozitivne
- Frustracija i očaj zamjenjuju uzbuđenje i blaženstvo
- Postoji nedostatak istinske povezanosti
- Može dolaziti do eksplozivnih sukoba i pomirenja
- Vjerojatno će u oba partnera postojati konstantna anksioznost i bol kako se ponavljaju emocionalni obrasci djetinjstva
Važno je shvatiti da će ova faza završiti. Mnoga partnerstva ne prolaze kroz ovu fazu, jer ne razumiju njezinu važnost i nužnost.
Na ovaj način naše više ja čini jednu od dvije stvari: prekida odnos ili prelazi u drugu fazu.
Treća faza ljubavi: Istinska ljubav
Jednom kada postanemo iscrpljeni od borbe između našeg unutarnjeg, ranjenog ja, koji je u zajedništvu s ranjenom drugom osobom, možemo odlučiti da “odustanemo”. Možemo također odlučiti dovesti odnos na svjesnu razinu.
Svjesna ljubav ne temelji se na ludoj kemiji ili stalnoj borbi. Ne postoji emocionalno napuštanje ili stalni poticaj na povezivanje, podmićivanje, uvjeravanje nekoga da nam da ono što trebamo kako bi se osjećali voljeni.
Umjesto toga, učimo rasti. Pronalazimo bolje načine izražavanja naših potreba, naših srca i naših osjećaja napuštenosti, odbijanja ili straha. Obje strane počinju vidjeti kako kreiraju ponašanja i ishode vlastitim djelovanjem u vezi.
Oni postaju više otvoreni za davanje ljubavi svojim partnerima na način koji im je potreban da bi primili, umjesto korištenja sile, manipulacije ili povlačenja.
Oni postaju zbiljski zainteresirani za davanje podrške drugoj osobi umjesto da zadovolje vlastite potrebe, a u tom procesu dolazi do velike promjene.
Prestajemo koristiti tehniku branjenja kao tehniku preživljavanja koju smo razvili kad smo bili ranjena djeca i počeli se otvarati istinskoj intimnosti – fizički, emocionalno, seksualno i duhovno.
Možemo se osjećati živo i ispunjeno, ali iste neurokemijske tvari koje su bile prisutne u prvim fazama ljubavi bit će zamijenjene kemijskom izmišljotinom sličnom onome što doživljavaju napredni meditanti na iskustvu suosjećanja – poput budističkih redovnika, počinjemo drugačije reagirati na životne “strelice“ i udarce.
Razvija se više savitljivosti u mozgu, a mi čak doživljavamo poticaj u našem imunološkom sustavu i opuštanje živčanog sustava. Nismo stalno u sukobu ili bijegu i iako ćemo se i dalje suočavati s izazovima, prihvaćamo punu odgovornost za sve što se javlja u našem životu – postajemo slobodni i volimo na uzvišeni način.
Christina Sarich
ATMA – Pripremila: Suzana Dulčić
