Dolazi vrijeme kad se prestaješ kidati i nekome nešto dokazivati, s osmijehom gledaš svijet oko sebe sa svim njegovim ludilom, ne žuriš da udovoljavaš ljudima, ne žuriš dijeliti savjete, osuđivati ili spašavati nekoga.
Prestaješ odgovarati na pozive ljudi koji te ne zanimaju, više gledaš u nebo nego u to tko što radi i kako živi, pokušavaš se sjetiti što to tebe inspirira bez obzira na okolnosti.
Ne ispričavaš se, ne objašnjavaš, ne raspravljaš se, ne gubiš vrijeme na nezanimljivo i privremeno, a pronalaziš u sebi nevjerojatnu smirenost i puno stvari koje ranije nisi primjećivao u svojoj potrazi da se uklopiš u nečije ideje ili ispuniš nečija očekivanja.
Mir unutar tebe je draži od svih iskušenja privremenog zadovoljstva.
Mnogo je draži od privremenih ljudi i privremenih stvari.
