Kada ljudi očajnički žele biti voljeni, to znači da su izgladnjeli za stvarnim resursom koji je ljudima potreban kako bi mogli preživjeti i napredovati i da su iscrpljeni. Kada im kažete da prvo moraju smisliti kako voljeti sebe, to je kao da kažete nekome tko očajnički treba dodir (još jedna ljudska potreba) da sjedne u kut i nauči kako se dodirivati. Ili nekome tko je ozbiljno pothranjen reći da prvo mora naučiti kako da sam uzgaja hranu pa će mu tek onda drugi moći dati hranu. Ovo uvjerenje zapravo je oblik okrutnosti. Većina ljudi stvarno shvati koliko je to okrutno, tek ako zamisle dijete koje stoji pred njima, koje je emocionalno gladno ljubavi a vi mu kažete: “Mogu te voljeti samo ako prvo smisliš kako ćeš voljeti sebe!”
Samo zato što od mnogo ljudi neprestano čujete iste teze, to ne znači da su one istina. To posebno vrijedi za uvjerenja.
Često ste čuli: “Da bi te drugi voljeli prvo moraš zavoljeti sebe.”
I “ako želiš biti voljen, prvo moraš voljeti sebe.” I “najprije moraš voljeti sebe… Moraš biti u redu sam sa sobom prije nego što možeš biti u redu s nekim drugim.” I “prvo moraš voljeti sebe, jer dok ne voliš sebe, nikada nećeš imati odnos pun ljubavi.” I “ne možeš očekivati da te netko drugi voli, ako ne voliš sam sebe.”
Ovaj klišej u odnosima da prije nego što vas netko drugi može voljeti, prvo morate voljeti sebe – tretira se kao neupitna sveta istina. A to ne samo da nije istina, nego ljudima nanosi veliku bol i tjera ih da prema ljubavi za sebe pristupe iz potpuno pogrešnog kuta.
Nijedna osoba koja sebe istinski voli ovo nikada ne bi rekla. Zašto? Jer osoba koja voli sebe prepoznaje da je potreba za drugim ljudima i potreba da budu voljena od drugih važna potreba. Osoba koja se voli nikada ne bi od sebe očekivala da bude neovisan otok za sebe, da potiskuje svoju potrebu da je drugi vole, pokušavajući si to sama dati.
Nikada ne bi potisnula tu potrebu za drugima (kao da je to uopće i moguće) i od sebe zahtijevala da sebe sama prvo voli. Osoba koja sebe voli shvaća da je ključni dio ljubavi prema sebi izravno zadovoljiti svoje potrebe, uključujući potrebe koje imamo od drugih ljudi, kao što je specifično traženje tog iskustva da vas drugi vole.
Puno objektivnija istina od ove je da u osnovi ne postoji ja i drugi. Sebstvo je razlika koja je ili korisna ili nekorisna, ovisno o situaciji. Ako je konačna istina da smo svi jedno, jer smo svi napravljeni od iste svjesne energije, nema razlike između ljubavi prema sebi i ljubavi prema nečem ili nekome drugom pa je svaki oblik ljubavi zapravo ljubav prema samome sebi.
Kada je riječ o zakonu zrcaljenja, koji se često naziva i zakon privlačnosti, ljudi vole previše pojednostavljivati stvari i često ne razumiju složenost cjelokupne vibracije osobe. Zbog toga logično zaključuju da ako netko ne voli sebe, ne može biti par onome tko bi ga / je volio. Ali ovo nije istina, tu ima puno dubljih nijansi. Na primjer, želja neke osobe dio je vibracije te osobe pa ako osoba želi biti voljena, ta želja također služi kao točka privlačnosti.
Ili na primjer, ako osoba ulijeva puno ljubavi u nešto drugo ili u nekoga drugoga u svom životu, ova frekvencija ljubavi služi kao točka privlačenja gdje će se ljubav reflektirati na njih same kroz druge ljude.
Ili na primjer, osoba ne mrzi cijelu sebe, samo dijelove sebe. Vjerojatno će doživjeti odbacivanje od drugih zbog tih dijelova sebe, dok će biti cijenjena zbog dijelova koje kod sebe ne odbacuje.
Isto tako učimo se voljeti (ili ne), zahvaljujući zrcaljenju koje smo primili u djetinjstvu i na temelju prirode odnosa koje su drugi ljudi imali s nama i jedni s drugima tijekom našeg odrastanja. Djeca se ne rađaju mrzeći se ili radeći protiv sebe. Ona grade negativan koncept sebe i štetne obrasce odnosa kroz odnose bez ljubavi.
Kad bi zakon zrcaljenja bio tako jednostavan kao što ga želimo prikazati, malo dijete bi moglo biti magnet samo odnosima punim ljubavi.
Osoba ne može postojati u vakuumu. Ali kada kažemo da prvo morate voljeti sebe, ponašamo se kao da je to moguće. Život je niz odnosa. Tijekom cijelog procesa razvijanja ljubavi prema sebi bit ćete u vezi s mnoštvom različitih ljudi. Zapamtite da romantična monogamna veza nije jedina veza koja postoji. To je samo vaše najveće ogledalo za ono što odbacujete, potiskujete i niječete i ono što posjedujete, s čime se identificirate i ono što kod sebe volite.
Vaš proces razvijanja ljubavi prema sebi odvijat će se za vrijeme kada će vas drugi ljudi ili voljeti i cijeniti ili odbacivati i zlostavljati, ili bilo što između. To nije proces od jednog ili dva koraka. Ljudi su društvena vrsta. Ne možete postojati sami za sebe kao otok.
Veliki dio ovog uvjerenja je dimna zavjesa za traumu unutar odnosa. Kada ljudi prolaze kroz vrlo specifičnu relacijsku traumu, uvjerenje da mogu biti otok za sebe (i više nikada ne biti nemoćni ili u bolovima zbog potrebe za drugom osobom) djeluje osnažujuće i sigurnije. Dakle, vjerujući da imaju svu moć u svojim rukama što se tiče ljubavi ili da im ljubav treba samo od njih samih je za njih vrlo utješna misao, koja ih sprječava da se suoče s ranjavanjem iz prošlosti, s ranjivošću koja je svojstvena odnosima.
Proces razvijanja ljubavi prema sebi je proces i to proces koji traje cijeli život.
Ljubav prema sebi nije nešto što učinite i onda završite. Ponašati se kao da postoji neka krajnja točka ljubavi prema sebi, nakon koje će vas drugi voljeti, znači da zapravo ne razumijete što je ljubav prema sebi.
Voljeti sebe znači uzeti sve dijelove sebe, posebno one dijelove koje odbacujete, te ih vidjeti, čuti, osjetiti i razumjeti. Preuzeti pozitivno vlasništvo nad njima, tako da ih možete cijeniti, biti na njima zahvalni i za njih učiniti pravu stvar, gradeći tako unutarnji sustav izgrađen na ljubavi i povjerenju, umjesto da idete protiv sebe. Ovo je doživotna praksa i nije je jednostavno savladati.
Uzmite samo jednu stvar koju kod sebe stvarno ne volite. Koliko vam je lako vidjeti, čuti, osjetiti, razumjeti, vrednovati i cijeniti tu stvar kako biste je pozitivno posjedovali? Što ako vam kažem da nikada nećete imati nekoga tko te voli, dok to ne učiniš?
Ljubav prema sebi nije laka. I baš kao što će znanstvenik vjerojatno nastaviti usavršavati svoje eksperimente i teorije sve dok ne umre, velika većina ljudi, čak i oni kojima je ljubav prema sebi usredotočena praksa njihova života, pokušavat će savladati ljubav prema sebi do svoje smrti. Niti u jednom odnosu se nećete pojaviti kao savršeno biće.
Ne možete poreći da puno puta osoba nauči voljeti sebe tako što je netko drugi voli. Ponekad osoba nauči cijeniti nešto što odbacuje u sebi tako što to netko drugi kod nje cijeni. Na primjer, osoba je možda odrasla u kulturi u kojoj se njezin tip kose smatrao užasnim. Zatim se preseli u drugu kulturu, onu koja voli i čak preferira taj tip kose pa ta osoba zbog toga zavoli svoju kosu, upravo ono što su nekoć mrzili.
Nikada ne podcjenjujte sposobnost ovog svemira da vam donese ljekoviti element, a ljekoviti element može biti samo netko tko vas voli. To što nas drugi ljudi vole igra ulogu u tome da naučimo voljeti sebe.
Kada ljudi očajnički žele biti voljeni, to znači da su izgladnjeli za stvarnim resursom koji je ljudima potreban kako bi mogli preživjeti i napredovati i da su iscrpljeni. Kada im kažete da prvo moraju smisliti kako voljeti sebe, to je kao da kažete nekome tko očajnički treba dodir (još jedna ljudska potreba) da sjedne u kut i nauči kako se dodirivati.
Ili nekome tko je ozbiljno pothranjen reći da prvo mora naučiti kako da sam uzgaja hranu pa će mu tek onda drugi moći dati hranu. Ovo uvjerenje zapravo je oblik okrutnosti. Većina ljudi stvarno shvati koliko je to okrutno, tek ako zamisle dijete koje stoji pred njima, koje je emocionalno gladno ljubavi a vi mu kažete: “Mogu te voljeti samo ako prvo smisliš kako ćeš voljeti sebe!”
Vaša sposobnost da volite sebe ili da prihvatite ljubav, ne određuje sposobnost ili nedostatak drugih ljudi da to učine. Izbor ljubavi je nešto što je u rukama svakoga od nas. Ako ne vjerujete, sjetite se vremena kada ste možda voljeli kućnog ljubimca, bez obzira na to što su činili ili ne činili. Bez obzira koliko mladi ili stari bili. Bez obzira koliko se dobro ili loše ponašao.
Jeste li ikada u životu imali osobu za koju znate da nije voljela samu sebe? Jeste li ih zbog toga mogli voljeti? Nije sva odgovornost u vezi na vašim ramenima. Drugi ljudi ne sjede uokolo nemoćni da vole sve dok ih iznenada vaša ljubav prema sebi učini sposobnima da vole.
Voljeti druge i biti voljen od strane drugih i prakticirati umijeće ljubavi prema sebi, su stvari koje se odvijaju istovremeno.
Gdje ideja da ljubav prema sebi čini bolje odnose s drugima drži vodu?
Ako odbacujete svoje aspekte, zakon zrcaljenja će to odražavati, najvjerojatnije tako što će drugi ljudi odbaciti te vaše aspekte. Vjerojatno ne svi ljudi u vašem životu, ali dovoljno da postanete svjesni dijela sebe koji odbacujete.
Ako ne volite sebe, napravit ćete svakakve izbore za svoj život koji nisu najbolji izbori za vas, što uključuje odabir ljudi i ostanak u vezi sa onima koji nisu najbolji za vas.
I da se beskrajno trudite da ljudi koji vas podsjećaju na one koji su vas povrijedili i nisu voljeli, budu ti koji će vas cijeniti i voljeti.
I održavanje prilagodbi koje ste učinili unutar odnosa bez ljubavi u prošlosti, zbog kojeg se možete uklopiti ili stvoriti dinamiku samo odnosa bez ljubavi… Ljudi koji ne prakticiraju ljubav prema vama. Ljubav prema sebi drastično poboljšava vašu točku privlačnosti odnosa punih ljubavi, što vas onda tjera do drastično boljih izbora za sebe, uključujući izbore odnosa punim ljubavi. .
Dobri odnosi, puni ljubavi, nisu rezervirani za savršene ljude, kao da vas samo stanje ljubavi prema sebi čini vrijednim dobrog odnosa.
Činjenica da ne volite sebe, što je već dovoljno bolno, ne znači da niste sposobni pronaći ljubav, točka. Kraj priče!
AUTOR: Teal Swan
Prevela i prilagodila Angelica Horvatić / angelicahorvatic.com
facebook.com/AngelicaHorvatic
Angelica Horvatić je praktičarka iscjeljivanja trauma, iscijeljenja unutarnjeg djeteta, savjetnica za partnerske odnose, praktičarka rada sa sjenom i intuitivni medij.
Rođena i odrasla u Hrvatskoj, u posljednjih 20+ godina, za vrijeme studija i rada u Velikoj Britaniji, na Bliskom Istoku, po Europi i onda Australiji, Angelica je radila sa tisućama ljudi iz cijeloga svijeta, individualno i kroz svoje grupne radionice.
Pošto su gotovo sva prva iskustva u njenom životu bila vrlo traumatična, Angelica je, kroz svoju “borbu za život”, rano shvatila da nije svim dušama data takva brzina, snaga i radost za ŽIVOT i da je njoj to dato u tolikoj mjeri upravo zato da bi mogla pomoći drugima.
Njena misija je pomoći ljudima da se ‘podignu’ i pokrenu u smjeru kojim žele ići, povezani sa sobom i drugima.
“Oslobodi svoju sjenu. ŽIVI svoju Istinu.” je njen moto.