Postoje različiti oblici meditacije u raznim religijskim tradicijama. Da bi oni bili učinkoviti, najvažnija je naša iskrenost i ozbiljnost u namjeri da se zaista posvetimo tom određenom procesu. Neki meditiraju na tihu mantru u umu, neki na neki određeni oblik, neki na određenu molitvu, neki na vrlinu, neki na dah, neki na različite osjete tijela ili ime Boga koje se smatra vrlo božanskim i svetim.
Sve su ove meditacije namijenjene pročišćenju našeg srca i dovođenju uma u svoje prirodno stanje. Naša je svjesnost sama po sebi čista, vječna, puna znanja i blaženstva. Ali je na neki način postala prekrivena i prožeta s toliko mnogo miskoncepcija, toliko mnogo želja, toliko čežnji i tjeskoba o tome što želimo ili ne želimo. “Ja sam muškarac, ja sam žena; Ja sam hrvat, ja sam srbin, ja sam amerikanac, ja sam indijac; ja sam katolik, ja sam pravoslavac, ja sam musliman; ja sam bijelac, ja sam crnac…” – sve su tjelesne koncepcije. Toliko smo opterećeni tim stvarima koje su isprepletene u našoj svjesnosti. Ako filtriramo svoj um kroz meditaciju ili bilo koju drugu pravu duhovnu praksu, to dovodi našu svjesnost u svoje izvorno stanje, koje je čisto.
Svjesnost također možemo usporediti i s ogledalom. Kada se pogledate u ogledalo, vidite sebe. Ali što ako je to ogledalo bilo zanemarivano zadnjih sto godina. Ono je prekriveno slojevima nečistoće, prašine i prljavštine. I kad gledate u to ogledalo, sve što vidite je prašina i prljavština koja se nakupila, a mislite “To sam ja!”. Ali kad počnete čistiti ogledalo, malo po malo, počinjete vidjeti svoje obrise. A kad ogledalo postane zaista čisto, onda u potpunosti vidite sebe kakvi jeste. Meditacija služi toj svrsi; molitve služe toj svrsi; duhovnost služi toj svrsi – čišćenju srca, pročišćavanju našeg načina života kako bismo bili u stanju neposredno iskusiti našu vlastitu esenciju, koja je vječna, puna znanja i puna ljubavi.
