Svrha ljudskog života jest okončanje nevolja materijalnog postojanja. Suvremeno društvo nastoji okončati te nevolje materijalnim napretkom. Međutim, očigledno je da unatoč znatnom materijalnom napretku, ljudsko društvo nije mirno. Razlog je tomu činjenica da je ljudsko biće, zapravo, duhovna duša. Duhovna duša je podloga razvoja materijalnog tijela. Iako materijalistički znanstvenici mogu poricati duhovno postojanje kao uzrok životne sile, nema boljeg razumijevanja od prihvaćanja da je životna sila u krajnjoj liniji, duhovna duša unutar tijela.
Widget not in any sidebars
Mijenjanje tijela
Tijelo se mijenja – od jednog do drugog oblika – no duhovna duša postoji vječno. To možemo iskusiti čak i u ovom životu. Od početka je naše materijalno tijelo u majčinoj utrobi mijenjalo svoj oblik, iz sekunde u sekundu, iz minute u minutu. Ovaj je proces opće poznat kao „rast”, no zapravo se radi o mijenjanju tijela.
Na Zemlji opažamo izmjenjivanje dana i noći i promjene godišnjih doba. Primitivniji način mišljenja pripisuje ove pojave promjenama koje se zbivaju na Suncu. Na primjer, primitivni ljudi zimi misle da je Sunce oslabilo, a noću, ponekad, pretpostavljaju da je mrtvo. Razvijajući znanje razumjet ćemo da se Sunce ne mijenja na taj način.
Smjenjivanje godišnjih doba te dana i noći, pripisuje se mijenjanju položaja Zemlje u odnosu na Sunce. Na sličan se način odvijaju i tjelesne promjene: začetak, djetinjstvo, mladost, zrelost, starost, smrt. Manje inteligentni ljudi pretpostavljaju da duhovna duša nakon smrti zauvijek prestaje postojati, baš kao što primitivna plemena vjeruju da Sunce umire kada zalazi. Međutim, Sunce, ustvari, izlazi u drugom dijelu svijeta. Slično tome, duša prihvaća drugu vrstu tijela. Kada tijelo ostari poput iznošene odjeće i više nije za uporabu, duša prihvaća drugo tijelo baš kao što mi prihvaćamo novu odjeću. Suvremena civilizacija praktički nije svjesna ove istine.
Znanje o duši treba poučavati
Ljude ne zanima prirodan položaj duše. Postoje brojni odsjeci na raznim sveučilištima i tehnološkim institutima koji su namijenjeni proučavanju i razumijevanju suptilnih zakona materijalne prirode; postoje medicinski istraživački laboratoriji na kojima se proučava psihologija materijalnog tijela, no nema nijedne ustanove koja bi proučavala prirodni položaj duše. To je najveći uzmak materijalističke civilizacije koja je tek izvanjski vid očitovanja duše.
Ljudi su očarani svjetlucavom pojavnošću kozmičkog tijela ili pojedinačnog tijela, no ne pokušavaju razumjeti osnovno načelo sveg tog sjaja. Tijelo divno izgleda dok je u naponu snage, obdareno sposobnošću i misaonom moći. Međutim, čim duša napusti tijelo, sve to svjetlucanje postaje beskorisno. Ni veliki znanstvenici koji su puno doprinijeli znanosti nisu u stanju otkriti osobno jastvo koje uzrokuje sva ta veličanstvena otkrića.
Mi prvom redu pokušavamo podučavati ovu znanost o duši, ne dogmatski, već putem potpunog znanstvenog i filozofskog razumijevanja. U pozadini ovoga tijela možete naći dušu čija se prisutnost zamjećuje zahvaljujući svjesnosti. Na sličan način, u neizmjernom tijelu kozmičkog očitovanja može se opaziti prisutnost Svevišnjeg Gospodina, ili Apsolutne Istine, zahvaljujući prisutnosti Nad-duše i nadsvijesti.
Tri vida duše i Apsoluta
Apsolutna Istina sustavno je objašnjena u Vedanta-sutri (koja je općepoznata kao filozofija Vedante), koju pak detaljno objašnjava Srimad-Bhagavatam, komentar istog autora. Bhagavad-gita je uvodna studija Srimad-Bhagavatama namijenjena razumijevanju prirodnog položaja Svevišnjeg Gospodina, ili Apsolutne Istine.
Individualna duša se sagledava u tri vida: najprije kao svjesnost koja prožima cijelo tijelo, potom kao duhovna duša unutar srca i konačno kao osoba. Slično tome, Apsolutna Istina se najprije spoznaje kao neosobni Brahman, zatim kao lokalizirana Nad-duša (Paramatma) i na kraju kao Svevišnja Božanska Osoba, Krišna. Krišna je sveobuhvatan. Drugim riječima, Krišna je istodobno Brahman, Paramatma i Božanska Osoba, baš kao što je svatko od nas istodobno svjesnost, duša i osoba.
Individualna osoba i Vrhovna Osoba kvalitativno su istovjetne, ali kvantitativno različite. Upravo poput kapljice mora i ogromne mase oceana – jednakih po kakvoći. Kemijski sastav kapljice mora i mase morske vode jest istovjetan, ali količina soli i drugih minerala koju sadrži cijelo more daleko je, daleko veća od količine soli i drugih minerala sadržanih u kapljici morske vode.
Iz vedskih Upanisada možemo shvatiti da su i Vrhovna Osoba, ili Bog, i individualna osoba vječna živa bića. Razlikuje ih činjenica da vrhovno živo biće, Svevišnja Osoba, održava sva druga, bezbrojna živa bića. Kršćanstvo potvrđuje isto načelo. U Bibliji se naučava da se ovisna bića trebaju moliti Svevišnjem Ocu kako bi ih opskrbio sredstvima za život i oprostio im njihova grješna djela.
Iz odredbi svih spisa proizlazi da Svevišnji Gospodin, ili Krišna, održava ovisna živa bića te da je njihova dužnost da osjećaju obvezu prema Svevišnjem Gospodinu. To je temelj svih religijskih načela, a nepriznavanje toga dovodi do kaosa, što možemo uočiti u našem svagdašnjem životu.
Svatko pokušava postati Bog, bilo na društvenom, političkom ili pojedinačnom planu. Zato postoji natjecanje za taj položaj i kaos vlada u cijelom svijetu – na pojedinačnom, nacionalnom, društvenom i kolektivnom planu. Onaj tko je dostigao ljudsko tijelo i inteligenciju, stvoren je da bi shvatio ove činjenice jer ta svjesnost čini njegov život uspješnim.
Widget not in any sidebars
Vječno znanje
Ovo znanje nije novo. On silazi putem učeničkog naslijeđa i dolazi preko svih velikih vođa vedske civilizacije Indije, uključujući i Sankaracaryu, Ramanujacaryu, Madhvacaryu, Visnu Svamija, Nimbarku i, u novije doba, prije otprilike 480 godina, Gospodina Caitanyu.
Sustav učeničkog naslijeđa slijedi se i danas. Bhagavad-gitu obilato koriste veliki učenjaci, filozofi i teolozi diljem svijeta. Međutim, u većini slučajeva njezina se načela ne slijede onakva kakva jesu. Mi predstavljamo načela Bhagavad-gite onakva kakva jesu, bez ikakvoga krivog tumačenja.
Iz Bhagavad-gite možemo razumjeti pet glavnih načela: Boga, živo biće, materijalnu i duhovnu prirodu, vrijeme i djelatnosti. Od ovih pet načela, Bog, živo biće, priroda (materijalna ili duhovna) i vrijeme su vječni, ali djelatnosti nisu vječne.
Djelatnosti u materijalnoj prirodi razlikuju se od djelatnosti u duhovnoj prirodi. Iako je duhovna duša vječna (kao što smo objasnili), djelatnosti koje obavlja pod utjecajem materijalne prirode, privremene su. Možemo obavljati vječne djelatnosti čak i dok smo materijalno zaokupljeni. Da bi se djelovalo duhovno potrebno je vodstvo, a to je moguće ukoliko slijedimo propisana pravila.
Svjesnost je uvijek prisutna jer je ona simptom žive duhovne duše, no sada je naša svjesnost materijalno onečišćena. Na primjer, voda koja se slijeva iz oblaka je čista, ali istog trenutka kada dođe u dodir sa zemljom postaje blatnjava – odmah. Profiltriramo li tu istu vodu, ona ponovno stječe svoju izvornu čistoću. Slično tomu, postoje procesi čišćenja naše svjesnosti. Čim se naša svjesnost pročisti, razbistri, postajemo dostojni da se preselimo u duhovni svijet gdje ćemo vječno živjeti puni znanja i blaženstva. To je ono za čim žudimo u ovom materijalnom svijetu, no zbog naših materijalnih onečišćenja osujećeni smo na svakom koraku.
Widget not in any sidebars
