Ako vječito sigurnost tražimo u vezama, ako vjeru polažemo u druge ljude, onda ćemo samo prikupljati dokaze kako zapravo i nije sigurno vjerovati zato što će nas ljudi uvijek iznevjeriti. Čak i onaj najvjerniji, najodaniji čovjek koji nas bezuvjetno voli može umrijeti prije nas i tako nas napustiti.
Razvijati hrabrost na održiv i zdrav način znači vjerovati u nešto više. Možda to u što vjerujete osjećate izvan sebe, nazivate to Bogom, Buddhom, Alahom ili Majkom Gajom. Možda to ne osjećate izvana nego u nutrini gdje vjerujete svom najvišem jastvu – glasu unutarnjeg svjetla-vodiča.
Ako ne vjerujete u silu-vodilju – bez obzira na njeno podrijetlo – koje vam pomaže da ostanete usklađeni sa svrhom, onda kognitivni um smatra da mora sve kontrolirati te tako čvrsto steže sigurnosnu prečku. I neće opustiti stisak sve dok ne dobije dokaze da je stanje sigurno. Iako je okruživanje osobama koje nam mogu pomoći neophodan dio svake preobrazbe, istinska i trajna hrabrost proistječe iz vjerovanja u nešto čvršće i pouzdanije od ikojeg ljudskog bića.
Lijek za strah, dr. Lisa Rankin
