Mnogi ljudi, nažalost često potaknuti različitim nedaćama, žele znati »svoju budućnost.« Što je zapravo budućnost? Prema rječničkoj definiciji, budućnost je »vrijeme koje će doći,« dakle riječ je o vremenu koje tek treba doći, što je u suprotnosti s prošlošću, vremenom koje je prošlo. No, što je vrijeme? Zanimljivo je da rječnik pojam vremena definira kao »dimenziju univerzuma prema kojoj je uređen nepovratni slijed pojava.« To znači da s pojmom budućnost »loše stoji« jer da bi ga se razumjelo, potrebno je razumjeti i pojam vremena te biti upućen u »dimenzije univerzuma,« od kojih je vrijeme samo jedna od. O vremenu su pisali filozofi, no taj je fenomen teško definirati jer je posve eluzivan i toliko fluidan, da se čovjekova rasudna moć naprosto gubi u pokušaju njegova razumijevanja. U relativnom se smislu riječi, vrijeme razumijeva kao niz događaja koji su prošli, dakle završili su, zatim ono što trenutačno jest, odnosno sadašnjost i događaji koji bi trebali uslijediti, odnosno buduće vrijeme ili budućnost.
Ovdje je odmah jasno da je bilo koji od tih nizova događaja teško poistovjetiti s fenomenom vremena. Naime, niz koji je završio jest nešto što više ne postoji, a ono što treba doći naprosto još nije, dočim je također »ne postojeće« odnosno misterij. Jedino što jest je »ono sad,« no ta sadašnjoj naprosto izmiče dimenziji vremena jer u sadašnjosti ne postoji niz događaja, već čisto očitovano jastvo. Moguće je zaključiti da je vrijeme u relativnom smislu riječi, konvencionalna dimenzija življenja, dakle postoji više kao konstrukt zbog ograničenosti moći rasuđivanja, a u apsolutnom smislu riječi, ono što mislimo pod vremenom, naprosto ne postoji, kao niti bilo koji od parova suprotnosti. Svo je ovo razmatranje o vremenu u službi ispravnog razumijevanja »poricanja budućnosti,« a u kontekstu kanona tarota, tog vrhunaravnog prikaza dijalektike relativnog postojanja, odnosno bivanja na fizičkoj razini postojanja.
Prema do sada napisanom, valjano je zaključiti da je proricanje vrlo neozbiljan pothvat kojeg se laćaju nerazboriti ljudi. Štoviše, to je iskaz iznimnog nepoštovanja prema osobi i njezinoj slobodi, to je krajnji fatalizam koji tvorca univerzuma svodi na bezumnu i proždrljivu volju kojoj je takozvana »budućnost« stroj za mljevenje! U Tao Te Chingu nedvosmisleno piše,
Baviti se proricanjem budućnosti je poput
pustog ukrašavanja i vodi ka zatupljivanju (Tao Te Ching 38).
Vođen autoritetom Svetog Pisma, Alejandro Jodorowsky je jedan od danas, nažalost, rijetkih tarotista koji ne »proriču budućnost.« Neki bi možda doveli u pitanje vezu između Svetog Pisma i tarota, no ona je nesumnjiva:
U sretan dan uživaj sreću, a u zao dan razmišljaj: Bog je stvorio jedno kao i drugo – da čovjek ne otkrije ništa od svoje budućnosti (Propovjednik 7:14).
On objavljuje prošlost i budućnost
i otkriva stvari skrivene (Knjiga Sirahova 42:19).
Ti si sazdao i ono što je bilo prije i što će biti poslije. Ti si zamislio i sadašnjost i budućnost i sve se dogodilo što si umom zasnovao (Judita 9:5).
Neka se kod tebe ne nađe nitko tko bi kroz oganj gonio svoga sina ili svoju kćer; tko bi se bavio gatanjem, čaranjem, vračanjem i čarobnjaštvom (Ponovljeni zakon 18:10).
Gatanje, proricanje i sni – sve ispraznosti,
sve kao tlapnje porodilje.
Ako ih Svevišnji ne šalje kao glasnike svoje,
ne posvećuj im ni jedne misli (Knjiga Sirahova 34:5).
Premda je engleska škola tarota, doktora Arthura Edwarda Waita, učinila mnogo štete za istinsko razumijevanje tarota, ona je tek posredno uzrokom poistovjećivanja kanona tarota s New Ageom koji s tarotom nesumnjivo nema nikakve veze. Jedna od velikih pogreški engleske škole jest i »proricanje budućnosti.« Tarot je naprosto optički prikaz nauka (hermetičkog) kršćanstva i iz tog je kulturološkog kruga kanon i potekao. Poslije su ga utilizirali dionici Hermetičkog reda Zlatne zore, koji je samo jedan od niza redova i društava unutar nakupine novih religijskih pokreta koji se, dakako pogrešno, nazivaju New Ageom.
Marko Kriška, instagram.com/tarotlefov
