“Sve se duše moraju vratiti Apsolutu, od koga su i došle. Ali da bi ovo ostvarile, one moraju razviti sva savršenstva, klicu koja je već usađena u njih. Ukoliko ih ne razviju u jednom životu, tada to moraju učiniti u drugom, trećem ili tko zna kojem narednom životu. Moraju se rađati ponovno sve dok ne razviju uvjete koji će im omogućiti da se druže s Bogom.” (Zohar)

Ne prihvaćaju svi Židovi ideju o reinkarnaciji, ali mistična židovska tradicija to svakako čini. Reinkarnacija nije neposredno spomenuta u židovskoj Bibliji. No, vjera u život poslije smrti evidentna je u mnogim biblijskim  zakonima. Na primjer, Biblija zabranjuje dozivanje duša pokojnika. Svakako da nas postojanje takvoga zakona navodi na zaključak o egzistenciji nezavisnoj o tijelu. Job (1:20-21) govori kako je on došao nag iz majčine maternice i da će se ponovno vratiti na isti način. Naravno, mnogi tradicionalni komentatori vide ovaj iskaz kao potvrdu da je čovjek načinjen od praha zemaljskog i da će se u prah pretvoriti.  U Psalmu 90:3-6, rečeno je: “Ti ćeš pretvoriti čovjeka u prah i reći: Vrati se, dijete čovječje.” U Tori, Bog govori Jeremiji kako on zna tko je on bio prije njegova rođenja te će mu dopustiti da se ponovno rodi kao prorok.

Međutim, jedan od najvećih učenjaka židovskog misticizma Gershorn Scholem govori: “Ne postoji potpun dokaz egzistencije doktrine Gilgul (kotač reinkarnacije) u judaizmu za vrijeme Drugog hramskog perioda, a također niti u Talmudu”. Ipak, židovski učenjaci govore kako je pojedine djelove spomenutih spisa vrlo teško razumijeti ukoliko se ne prihvati ideja reinkarnacije. Solomon također govori: “Bio sam mudro dijete i posjedovao dobrotu uma i zbog toga se pojaviti u dobrome tijelu.” (Mudrost, 8:19-20)

Samo one osobe koje su trenirane u židovskoj mističnoj tradiciji, Kabali, mogu shvatiti navode koji govore o reinkarnaciji jer posjeduju vrlo razvijenu i rijetku intuitivnu mudrost. Rabin Gershon Winkler piše: “U drugom stoljeću, mistik Shimeon bar Yokhai pronašao je navode o reinkarnaciji na početku 21. poglavlja u knjizi ‘Masovni progon – Druga knjiga Mojsijeva (Izlazak)’: ‘Ako je rob potreban za službu, tada on može služiti šest godina, a u sedmoj ga treba pustiti na slobodu bez da plaća svoj otkup. Ako je došao sam, on može otići sam. Ako je on suprug nekoj ženi, tada i njegova žena može ići zajedno s njim.'”

Rabi Shimeon govori kako ovi navodi otkrivaju tajne reinkarnacije. Rob predstavlja reinkarniranu dušu koja se vratila kako bi odradila svoj karmički dug. Obično, riječ tikun ili popravak odnosi se na sve ili na jedan od šest razina spiritualnog stupnjevanja (šest godina), sve dok duša nije već na optimalnom sedmom stupnju (sedma godina) na kojem je oslobođena karmičkog duga. I ako čovjek proživi svoj život nezavisno, bilo pozitivno ili negativno, tada kao što je i došao sam, tako će i otići. Ako je njegov odnos s partnericom bio takav da ga je ona nadahnula i pomagala mu u dobru i u zlu, u njegovim osobnim životnim odlukama i djelovanju, tada će njoj biti dozvoljeno pratiti ga bez posebnih poteškoća u novom rođenju.

Ovakve interpretativne analize nisu nepoznate u židovskoj tradiciji i povijesti i kada su tekstovi nerazumljivi, tada poštovani rabini bivaju zamoljeni da ih pogledaju i daju svoj dublji uvid u dotične spise.

Početkom novog milenija, židovski je povjesničar Flavious Josephus pisao sljedeće o doktrini ponovnog rođenja: “Tijela su svih ljudi smrtna i stvorena od propadljive materije, ali duša je besmrtna; ona je dio božanskog što prebiva u ovome tijelu… Znaš li da oni koji su napustili ovaj život prema zakonima prirode, i čije duše su čiste i pokorne, odlaze na sveto mjesto u raju, ali se nakon nekog vremena ponovno vraćaju i utjelovljuju… a oni koji su svojim djelima činili zlo odlaze u najmračnije predjele Hada.”

Kabala

Kabala je mistična, tajna mudrost Tore i namijenjena je onim Židovima koji su uznapredovali u svom duhovnom prakticiranju. Najraniji su se kabalisti pojavili u Jeruzalemu tri stoljeća prije Krista. Oni su pripadali židovskoj sekti zvanoj Tanaiim. Baš prije dolaska novog milenija, tri su se najpoznatija kabalista pojavila na sceni: Jehoshuah ben Pandira, Hillel, veliki kaldejski učitelj, i Philo Judaeus, aleksandrijski platonist. Sva trojica otvoreno su zagovarala reinkarnaciju. Između mnogih poznatijih kabalista koji su zagovarali reinkarnaciju su: Abraham Abulafia (1240-1290), Joseph Karo (1488-1575), Hayim Vital (1543-1620), Israel Baal-Shem Tov (1700-1760), Moshe Hayim Luzzato (1707- 1746), Yahuda Ashlag (1886-1955). Ovi su kabalisti prihvaćali tri vrste reinkarnacije:

  1. Gilgul (ono što se općenito prihvaća i smatra reinkarnacijom – kada duša ulazi u fetus prilikom začeća).
  2. Ibbur (kada neka “strana” duša ulazi u nečije tijelo i ostaje neko vrijeme u njemu).
  3. Dybbuk (kada neka “strana” duša zaposjedne tuđe tijelo kako bi u njemu činila zlo).

Zaključni dio

Ono što je svakako sigurno u judaizmu je sljedeće: Ovaj svijet u kojem živimo naziva se haolam hazeh, a misterije poslije života spadaju u kategoriju haolam haba (svijet koji će doći) ili se on ponekad naziva i atid lavo (ono što će doći). Većina Židova ne želi istraživati prirodu duše, pre-egzistenciju i ponovno rođenje, smatrajući ta pitanja manje važnim subjektima. Židovski su se filozofi više usmjerili na proučavanje moralnih i etičkih uputa u svojim spisima. Oni istražuju dubine psihologije i spiritualnosti, ali njihov glavni fokus čini ovaj pojavni svijet i ponašanje čovjeka u njemu. Dobri ljudi idu u raj, Gan eden, a loši ljudi u pakao, gehinnom.

Mnogi rabini govore da će na Sudnji dan duše biti podijeljene u tri grupe:

  1. Grupu pravednika – tzadiqim
  2. Grupu zlih – rashim
  3. Grupa onih koji su i dobri i zli – benonim

Prva će grupa dostići vječni život u raju, druga grupa vječni pakao, a treća će se grupa morati ponovno rađati u novim tijelima (reinkarnirati). Rabin Shneur Zalman (osnivač Chabad Hasidizma iz 18. st.) zapisao je kako ovu treću grupu (benoni) čini najveći broj duša u ovome svijetu. Drugim riječima, većina će se ljudi ponovno reinkarnirati.

Krunoslav Đurđević