Mi ljudi smo znatiželjna bića. Uvijek želimo znati „kako” i „zašto”, čak i onda kad nam odgovori na ta pitanja ne donose ništa dobro. A to je često tako. „Kako” i „zašto” nerijetko mogu biti prilično obeshrabrujuća pitanja. No, ja sam od samog početka pitao upravo to: „Kako?”, „Zašto?”, „Kako to funkcionira?”, „Zašto to postoji?”, „Što se događa?”
Zapravo nikad nisam dobio zadovoljavajući odgovor.
Jasno mi je da nisu svi tako uporni u potrazi za odgovorima. Neki ljudi jednostavno ne postavljaju mnogo pitanja. Pročitaju nešto i povjeruju u to. Prijatelji im kažu nešto drugo, pa onda povjeruju njima. Iznimna lakovjernost u kombinaciji sa sklonošću prema “okupljanju u stado” navodi ljude da se pridruže masovnom stampedu pa skaču s jedne litice new agea za drugom, u potrazi za odgovorima, na kraju se utapajući u moru trajne neodlučnosti.
Tek nakon što sam shvatio da neću dobiti odgovore – barem ne iz vanjskih izvora – došao sam do zaključka kako i nije važno da ih dobijem. Možda bi to čak bilo kontraproduktivno. No, postojale su natuknice – zavodljive naznake koje ću podijeliti s vama.
„Svojim djelovanjem ti ponovno povezuješ niti.”
„Svojim djelovanjem ti ponovno povezuješ strune.”
Kao što sam već spomenuo, to se treća i četvrta tvrdnja koje mi je kanaliziralo dosta mojih pacijenata. na temelju vlastita iskustva odmah sam znao na što se odnose “niti”. Kad se koristimo tom iscjeljujućom energijom, tada ne rješavamo samo neki konkretni problem, nego doslovce ponovno povezujemo niti – niti deoksiribonukleinkse kiseline, DNK. DNK je kompleksna molekula koja se sastoji od dvije niti povezane u spiralni oblik dvostruke uzvojnice, kao zavinute ljestve. Znanost nas uči da svako ljudsko biće u svakoj molekuli DNK u tijelu ima te dvije niti, a takva je konfiguracija temelj našeg genetskog koda. Iz takvih sićušnih djelića materije izvire struktura našeg tijela i mozga pa čak i velikih dijelova naše osobnosti.
Ono što nas znanost ne uči – barem još zasad ne – jest da smo u nekom razdoblju možda imali 12 niti DNK, samim tim i toliko veći broj informacija! “Rekonekcija niti” nagovještava da će ljudska vrsta imati koristi ako istodobno posegne unazad kroz vrijeme i iznese na površinu neke vidove svog bića iz razdoblja kad smo bili nešto potpuniji, umjesto da nastavi evoluirati prema naprijed na gotovo pravocrtan način.
To je dio onoga što se sad događa s rekonekcijom: mi se ponovno povezujemo s onim tko smo nekoć bili.
„Svojim djelovanjem ti ponovno povezuješ niti.”
„Svojim djelovanjem ti ponovno povezuješ strune.”
U početku sam smatrao da te dvije rečenice imaju gotovo isto značenje – neki ljudi govore niti, a drugi strune, i to je sve. Semantika. Tada sam čuo za jednu ideju kvantne fizike i znao sam da sam potpuno pogrešno shvatio značenje “struna” o kojima su govorila bića.
Ta se rečenica uopće nije odnosila na DNK. Govorila je o paralelnim razinama postojanja koje se istodobno pojavljuju. Govorila je o subnuklearnoj fizici. O opisivanju temeljnog ustrojstva samog svemira. O teoriji struna.
„Teorija struna” u osnovi je način promatranja građevnih elemenata materije i energije na poseban način koji bi itekako mogao razjasniti dilemu oko koje se znanstvenici muče desetljećima: tvrdnju da dvije glavne grane fizike ne mogu istodobno biti istinite!
Tu nije riječ o fizici kojom smo se mučili u školi. Ova fizika podržava život, duhovnost i paralelne razine postojanja te ih objašnjava. Na kraju krajeva, fizika definira fizički svemir u kojem živimo. Fizika govori o predmetima u okviru toga svemira u kojem živimo. Fizika govori o predmetima u okviru toga svemira, o silama koje ga drže na okupu i o tajnama koje ga pokreću.
Fizika isto tako govori o krajnostima. Na jednom kraju ljestvice bizarna načela “kvantne mehanike” opisuju i predviđaju ponašanje vrlo sitnih elemenata: atoma i njihovih sastavnih dijelova. Na drugom kraju ljestvice Einsteinove dvije teorije relativnosti bave se prostranošću samog svemira, brzinom svjetlosti i iskrivljavanjem prostor-vremena koje izazivaju golema tjela, kao što su zvijezde, galaksije i crne rupe.
Kad i zanemarimo njihovu apstraktnu ljepotu, obje su se teorije pokazale kao vrlo snažni instrumenti. Kvantna mehanika dovela je do razvoja računalnog čipa. Relativnost je kozmolozima dala oruđe za objašnjavanje svih vrsta čudinih aktivnosti u prostranom svemiru.
Evo što je fizičarima problem: ako je kvantna fizika točna, tada relativnost mora biti pogrešna i obrnuto. Kad pokušate primijeniti pravila koja upravljaju jednim carstvom na pravila koja upravljaju drugim, onda više ne funkcioniraju. Kvantna mehanika tvrdi da na subatomskoj razini, gdje materija i energija prestaju biti odvojeni elementi, svemir postaje tako kaotičan i nepredvidljiv da se o nejmu govori kao o “kvantnoj pjeni”. S druge strane, relativnost funkcionira samo u savršeno glatkom, iznimno predvidljivom svemiru.
Fizičari desetljećima tragaju za nečim što bi im pomoglo da sjedine te dvije važne teorije u ujedinjujuću teoriju svega. Izgleda kao da su to možda i pronašli – u teoriji struna.
Prema toj zamisli, najsitnije “stvari” u svemiru nisu subatomske čestice za koje smo svi čuli – protoni, neutroni i elektroni – pa čak ni tajnovitije čestice kojima se redovito bave nuklearni fizičari – kvarkovi, leptoni, neutrini (koji podsjećaju na naziv pahuljica ako mene pitate) i tako redom. Čini se da najosnovnije čestice u svemiru uopće nisu čestice. Najbolje ih možemo opisati kao petlje “strune” koje vibriraju na specifičnim frekvencijama. Te vibracijske frekvencije određuju “identitet” strune, a time i koje će vrste čestice biti dio: kvark koji je dio atoma koji je dio materijalne molekule, ili čestice koje će u konačnici postati foton elektromagnetske energije. Sve ovisi o frekvenciji vibracije.
Kad stvari promatramo na toj razini, “kvantna pjena” više ne izgleda onako nepopravljivo kaotična.
To bi, dakako, moglo zadovoljiti fizičare, ali što je s nama ostalima? Što teorija struna znači nama? Već ste vjerojatno i sami došli do toga: teorija struna tvrdi da oblik i sadržaj cijelog svemira određuju vibracijske frekvencije u srcu svakog pojedinog atoma, svake pojedine čestice. Ta zamisao potvrđuje tvrdnju da u konačnici ne postoji razlika između materije i energije. Sve je jedno – i sve je svojevrsna vrsta glazbe. Zvuči poznato? Tu su ideju mistici i drugi duhovni pojedinci shvaćali stoljećima.
No to nije sve. Na najmanjoj razini teorije strune, u području tako sitnom da ga može opisati samo iznimno kompleksna matematika, svemir nije četverodimenzionalna konstrukcija koju smo mi ljudi navikli doživljavati i u kojoj živimo. Ljudska bića funkcioniraju u svijetu visine, dubine, širine i vremena. To je sve što znamo. No, to nije sve što postoji – ni otprilike. Fizičari koji se bave teorijom struna zasad tvrde da strune postoje u sedam do jedanaest različitih dimenzija istodobno. Naposljetku će pronaći i dvanaestu – a neki već tvrde da ih ima i više. Na drugom kraju kozmičke ljestvice znanstvenici sad imaju dokaze da neke čestice ne samo što se ne pokoravaju Einsteinovu “ograničenju kozmičke brzine” – brzini svjetlosti – nego je i uvelike premašuju.
Što to znači za nas u ljudskom svijetu? Kao pravo, te nam stvari pokazuju koliko još toga znanstvenici moraju naučiti. Kao drugo, sad znamo da postoje i druge dimenzije. Povežite to s nestabilnom, nepredvidivom prirodom ovog svemira, kakvu pretpostavlja kvantna mehanika, i ne samo što ćete dobiti znanstvenu potporu za ideju o postojanju više dimenzija, nego i više svemira – u ovom slučaju, paralelnih svemira. Tu teoriju zovemo tumačenjem mnogih svjetova. Možda postoji beskonačan broj takvih svemira, a svi su u dodiru s našim na razini struna.
Ako se držimo logike, to nam govori da mjesto na kojemu se nalazite ovog trenutka dok čitate ovu knjigu postoji u beskonačnom broju varijacija, a sve se pojavljuju u istom vremenu. U jednom od tih svemira sjedite sami. U drugom prostorija je potpuno prazna. U trećem je u tijeku zabava. Drugim riječima, ne samo što su sve stvari moguće, nego su isto tako i vjerojatne u nekom alternativnom svemiru.
Većina je ljudi dosad bila svjesna samo ovog svemira u kojem živimo. Zahvaljujući novim frekvencijama Rekonekcije, sad smo u stanju stupiti u dodir s drugim razinama ili dimenzijama … na svjestan način. Na taj način prelazimo od ljudskih bića s pet osjetila prema onome što Gary Zukav naziva višeosjetilna ljudska bića, a ja to nazivam transosjetilna, transcendentno osjetilna – ili “nadosjetilna” ljudska bića. Na taj način u stanju smo nadrasti ili transcendirati svojih temeljnih pet osjetila.
Kad sam čuo šest kanaliziranih rečenica, tko mi ih je slao? Očito nisu potekle od osobe koja ih je izgovorila, a u prostoriji nije bilo nikog drugog tko bi bio vidljiv. Stoga to je možda bio netko iz jedne od tih razina postojanja koje se istodobono pojavljuju, netko tko zna prijeći iz jedne razine u drugu i pojaviti se u nekoj prostoriji u našem svijetu.
Nekoć sam mislio da se ljudi ubrajaju u jednu od tri skupine: oni koji ne vjeruju ni u što izvan svojih temeljnih pet osjetila, oni koji su otvoreni mogućnosti da bi moglo postojati nešto s onu stranu tih osjetila te oni koji svakako vjeruju da postoji nešto više. No, iznenada sam se našao u četvrtoj, manjoj skupini: onih koji znaju da postoji nešto više.
Što to znači kad različiti ljudi koji dolaze u moju ordinaciju stalno viđaju ista bića – čijih imena nema ni u kakvim knjigama ili basnama? Vide iste anđele, ista bića, iste vodiče, iste… kako god ih želite nazvati. Što znači kad ljudi – strani jedni drugima – osjete iste mirise, vide iste boje i oblike te osjećaju iste stvari? Takve se manifestacije ni na koji način ne mogu ponavljati s takvom apsolutonom točnošću ako uistinu negdje ne postoje, a različiti ljudi dolaze u dodir s njima, transcendirajući svoji osnovnih pet osjetila.
Drugim riječima, izgleda očito da su ti pojedinci u dodiru s barem jednim alternativnim svemirom, drugačijim od našeg, ali ipak povezanim s njim negdje u kvantnoj pjeni. Dva svemira, tri svemira, više svemira povezanih jedni s drugim i sa svim drugim mogućim svemirima putem struna koje vibriraju i skrivaju se u srcu svega što postoji.
Trans znači “preko”, na drugoj strani, onkraj. Također znači i “kroz” i “promjena”. Transcendirati znači “prijeći onkraj” ljudskih granica; “postojati iznad i neovisno” o materijalnom iskustvu ili svemiru te “uzdići se iznad ili preko, nadrasti”. A osjetilno znači “ono što se odnosi na osjetila”.
Transosjetilno, transcendencija osjetila, ono što bismo mogli nazvati transcedentno-osjetilno, proces je ili sposobnost dosezanja onkraj naših temeljnih pet osjetila. Iako se naše tumačenje ili opis takvih situacija često oslanja na poznate riječi koje predstavljaju naša temeljna osjetila, samo iskustvo nije takvo. Ako ste iscjeljitelj, vaši vam klijenti mogu reći: Čuo sam glas, ali to ipak nije bio pravi glas… Nisam ga uistinu čuo.” Ili kao što je rekao moj klijent Gary: “Imao sam osjećaj da moju nogu okreću nevidljive ruke, ali uopće nisu djelovale kao ruke.” “Vidio sam ih, ali kao da iz zapravo nisam uistinu vidio očima”, glase uobičajene izjava, kao i slijedeća “Miris je bio čudesan. No, čudno je to što ja inače ne osjećam mirise, pa ne znam kako sam ga namirisala.” Svoja iskustva povezujemo s našim ograničenim osjetilima ovdje na Zemlji, jer to je sve što smo poznavali … dosad. Kad kao iscjeljitelji radimo s nekim, iznenada ne samo da osjećamo vjetar na rukama, iako je u sobi mirno ili mjehuriće, iskrice, magnetska povlačenja i odbijanja – druge dovodimo na mjesto gdje i oni stupaju u međusobni odnos s drugim dimenzijama. Ne samo da mi prelazimo, nego pomažemo i drugima u njihovu prijelazu u transosjetilna ili transcendentno osjetilna ljudska bića. Vodimo ih preko ili onkraj njihovih temeljnih osjetila. Usmjeravamo ih kroz i u promjenu. No, ne samo to, nego im pomažemo da evoluiraju onkraj svog ljudskog ograničenja, da postoje iznad i neovisno o materijalnom iskustvu.
“Svojim radom ponovno povezuješ strune” Strune. kakva smiješna mala riječ za nešto što tako dramatično mijenja našu perspektivnu stvarnosti.
Autor dr. Eric Pearl, Rekonekcija – Iscijeli druge, iscijeli sebe
4-5 srpnja 2020 u Zagrebu održava se seminar Rekonektivno iscijeljivanja. Više informacija o seminaru možete pronaći na www.izri.hr ili možete kontaktirati Svemira Kovača, praktičara i mentora Rekonekcije na [email protected] ili na mobitel 0955884585.
