Bojimo se gubitka bliskih i dragih stvari i osoba. U konačnici, bojimo se gubitka života, jer on je osnova naše mogućnosti da uživamo u svim stvarima i osobama nama dragim.
Kada smo mladi, imamo onaj osjećaj da je cijeli život ispred nas i da imamo vremena za sve. Iako nas vijesti o smrti, ponekada iznenadnoj i brutalnoj, periodično podsjećaju na našu vlastitu smrtnost, skloni smo ih gurnuti u stranu i ostati obuzeti našim privremenim ciljevima.
Kako godine prolaze, tijelo nam počinje škripati pa i urušavati se. Trenutak naše skorašnje smrti je sve teže negirati. Strahovi time rastu: ono što je prije bilo samo uznemirujući šapat sada preuzima oblik vriskova koji probadaju sve više i više. U pokušaju bijega od naših strahova, zatrpavamo se mnoštvom zabavnih sadržaja i drugih angažmana koji nam odvlače pažnju.
Međutim – možemo učiniti više od zataškavanja strahova. Dapače, strahovi se mogu u potpunosti izliječiti, te nestati. Lijek koji se tu primjenjuje je duhovni zvuk, koji se unosi kroz uši. Bhagavad-gita (13.26) izjavljuje da oni koji se posvete slušanju duhovnoga znanja transcendiraju smrt.
Sveti zvuk, kakav u sebi otjelovljuju tekstovi drevne mudrosti, kao što je to Bhagavad Gita, podsjeća nas na našu vječnu prirodu, koja je naša esencija. Ovaj podsjetnik umanjuje naše strahove, a to posebno važi za naš strah od prestanka postojanja.
Štoviše, slušanje svetih zvukova je osnovna i središnja praksa bhakti-yoge. Postojanom praksom bhakti, postajemo duhovno probuđeni. Spoznajemo našu izvornu neuništivost i radujemo se u našem nepovredivom, vječnom odnosu sa našim neiscrpnim Izvorom, Apsolutnom Osobom. Taj odnos je prirodan i savršen, jer Gospodin, osim što je neiscrpan, također i nikada ne razočara ili podbaci, a mi smo njegovi vječni sastavni djelići.
Prakticiranje bhakti-yoge ubrizgava u nas jasno razumijevanje da, gdje god išli, on će biti uz nas i zaštititi nas. Uistinu, čak i sada je on sa nama, unutar nas (osim što je i svuda izvan nas). I preuzeti će brigu o nama: dovoljno je da samo prihvatimo tu brigu, što počinje prihvaćanjem njegovoga vodstva i inteligencije, koji dolazi kroz sveti zvuk.
Izgradivši tako svoju devocijsku snagu i ubjeđenje, mi bivamo sposobni otpustiti neprikladne, sputavajuće spone egoistične vezanosti za objekte ili osobe u kojima želimo uživati, a time se istinski i supstancijalno umanjuju svi strahovi od njihova gubitka.
Nadalje, kako postajemo devocijski sve iskusniji i vještiji živjeti to u svakodnevnom životu, te sve sretniji i zaljubljeniji u Gospodina (Krišna znači „onaj koji privlači u svakom pogledu“), tako postajemo sve više vezani za njega. Krišna u Giti uvjerava da vrhunski yogiji uživaju u spontanom sjećanju na Njega i u tome nalaze neiscrpno zadovoljstvo i oduševljenje (6.47 i 10.9).
Kada osoba nauči uživati u spontanom sjećanju na njega, tada se svi strahovi raspršuju i potpuno nestaju.
Strofa 13.26 sažima čitav proces, kazujući da takva posrećena osoba, zbog svoje početne spremnosti na otvoreno slušanje svetoga zvuka duhovnoga znanja, u konačnici potpuno nadilazi izvor svega straha – put rođenja i smrti.
Adaptirano prema članku
„Our fears increase with our years – and decrease with our ears“
autora Chaitanya Charan Das-a
http://www.gitadaily.com/
