Samopouzdanje – ništa drugo nego prihvaćanje samog sebe

Samopouzdanje, ili ga imaš ili ga nemaš i to je to. Ili ipak nije sve tako crno-bijelo? Ako ga imaš, super! Ako ga nemaš, možeš li ga pronaći?

Ja ga nemam baš nešto previše, ali sam ga čvrsto odlučila imati više. Dosta mi je znojnih dlanova, drhtanja glasa i neprirodnog držanja tijela svaki put kad imam priliku zablistati. Pravi sam stručnjak u isprepadanju same sebe pretjeranim razmišljanjem o bezbrojnim scenarijima događaja koji se još nije ni dogodio.

Puno puta sam ljuta na samu sebe, na svoje izdajničko tijelo koje bez razloga reagira uplašeno pred svim i svačim. Poznato stanje?

Kako mi godine idu, u glavi sam sve hrabrija i odlučnija i točno znam što želim, a što ne želim. Zadovoljna, živim životom koji sam sama odabrala, ali pitam se bi li bilo drukčije da sam imala više samopouzdanja u mlađim danima.

Znam da sam propustila mnogo toga dobroga u životu jer nisam mogla shvatiti, nisam mogla vjerovati da su te neke divne šanse bile namijenjene upravo meni.

Uvijek sam mislila da ima boljih ljudi koji zaslužuju te neke šanse više od mene i uvijek sam drugima popuštala i prepuštala svoje mjesto, a oni bi objeručke prihvatili ono što sama nisam znala prihvatiti. Dok su drugi napredovali, ja sam tapkala na mjestu. Poznato?

Mnogo je razloga, previše je čimbenika koji utječu na nisko samopouzdanje.

Kod nekih ljudi je to izgled (realno, svatko od nas se nekome sviđa, a istodobno svatko od nas nekome se ne sviđa; pa dobro, ne može svatko svakom odgovarati);

kod drugih ljudi je to materijalno stanje (ovdje treba naglasiti da je sva moć i bogatstvo u nama, a ne u stvarima oko nas; bitno je da su nam srca puna ljubavi, a tada je samo nebo granica);

kod trećih osoba nešto treće i tako unedogled.

No,  tim razlozima koji nam ruše samopouzdanje dajemo previše na važnosti  jer upravo takvi razlozi stvaraju krivu percepciju nas samih u našim glavama, percepciju koja nije realna. Istina je da smo svi mi savršeni upravo zbog svoje nesavršenosti, a naša ljepota ako dolazi iznutra, tada je vidljiva drugim ljudima i izvana.

Čovjek treba prihvatiti nesavršeno savršenog sebe i s tom spoznajom krenuti u nove pobjede. Ako nam je srce puno ljubavi nema razloga za strah. Samopouzdanje je ništa drugo nego prihvaćanje samog sebe i spoznaja da je nesavršenost, odnosno savršenost, relativan pojam jer ovisi o promatraču.

Nikad ne smijemo zaboraviti da smo svi mi istodobno i promatrači i objekti promatranja, svi smo mi i kritičari i kritizirani.  Nisu sve kritike dobronamjerne pogotovo ako su iznikle iz ljubomore niti su svi komplimenti iskreni. Zato, naoružati ću se samopouzdanjem i neću svakakvim kritikama pridavati na važnosti!

Prvo ću utišati kritičara u sebi i dopustit ću sama sebi slijedeću rečenicu koja nema nikakve veze s narcisoidnošću. Pronaći ću  samopouzdanje u svom prekrasnom srcu punom ljubavi, pronaći ću ga u svom prekrasnom osmijehu, na svom nesavršeno savršenom licu. Izvući ću ja to samopouzdanje na površinu jer ja to mogu, ja to želim, ja to sama sebi dugujem.

Hoćete li i vi dopustiti sami sebi da zablistate? Hoćete li prihvatiti činjenicu da ste prekrasni upravo takvi kakvi jeste, nesavršeno savršeni?

Onako iz srca, iskreno… (K.B.Š)

https://onakoizsrcaiskrenoblog.wordpress.com

https://www.instagram.com/onako_iz_srca_iskreno/

https://www.facebook.com/onakoizsrca.iskreno.5