Dr John C. Lilly je pokazao da je naša svijest beskonačni niz koncepata bez dna i nismo svijesni da Stvarnost možemo birati.
Tajna svih tajni je da li postoji nekakvo dno, nekakav Izvor naše svijesti. Istočne su filozofije jasne: to je cilj svaku duhovne prakse – doći na Izvor. Je li znanost pokušala zaroniti tako duboko?
Jest, u liku dr Johna C. Lillya koji je na otoku St. Thomas izgradio “izolacijski tank” za isključivanje svih osjeta. Dobro izolirani tank je napunjen vodom s jakom otopinom Epsomove soli tako da se u njemu može plutati i tako osloboditi gravitacije, u ušima se nalaze čepovi koji sprečavaju ulaz bilo kakva zvuka, a tijelo pluta u totalnom mraku.
Znanstvenici su nagađali da će ishod pokusa biti neka vrsta zamiranja mentalne aktivnosti i iskustvo potpune praznine. No, dogodilo se nešto neočekivano! Lilly je imao vizije sve dubljih i dubljih slojeva subjektivne stvarnosti, da bi na kraju uzeo i Vitamin K (njegov naziv za ketamin koji može dovesti do iskustva kliničke smrti) koji je samo pojačao unutarnja iskustva s ruba smrti.
Iako umrtvljen i izoliran do krajnjih granica, Lilly je prodirao još dublje, ali samo sadržaji su se mijenjali. I kako mi je rekao “bilo je to čitavo kazalište slika koje su odražavale različite unutarnje svjetove kojima se ne može doprijeti do dna jer su to “neverending metabeliefs” (beskonačna varljiva kvaziuvjerenja koja su u konačnici konstrukt tog našeg uma/svijesti i – iluzija su). Ali narezana na šnite. Beskonačni slijed koncepata.
Složio se samnom da jedino zaobilaželjem tog instrumenta, uma možemo u pojedinim razinama unutarnjeg svijeta nešto promijeniti u duhu ili tijelu.
Godinama kasnije sam sreo mistika s iz Tamil Nadua, “Šaptajućeg sveca” (“The Whispering Saint”) koji je ležao postrance i ljudima govorio tako tihim glasom da ga svjesno nisu čuli, ali je njihova podsvijest upila sugestije koje im je davao. Još će početkom prošlog stoljeća u Francuskoj grupa psihijatara započeti primjenom tehnike šaptanja kao psihoterapije, a tek će kasnije postupno shvatiti da se na nekoj od bezbrojnih unutrašnjih razina nalazi okidač za rješenje svih problema, čak fizičkog ozdravljenja.
Još je John Lennon, vjerojatno rekorder u konzumiranju LSD-a rekao: “Ništa nije stvarno”. To je zaključio nakon dugogodišnjeg kopanja uz pomoć droga, u očajničkom pokušaju da razriješi traume rane mladosti. S godinama se sve više zatvarao u njujorškom stanu uvijek zastrtom zastorima da se nije znalo je li vani dan ili noć. Razinu autodestrukcije je kontrolirao halucinogenima.
Postoji zanimljiva teorija o “privlačnoj sili”, kako bi drevni alkemičari rekli “isto izaziva isto”. Nije li zapravo nekom kozmičkom igrom na razini drugih realnosti privukao Chapmana koji ga je upucao na ulazu u zgradu Dakota? Intrigira činjenica da je njegov ubojica uporno tvrdio da uopće ne zna zašto je pucao, “što je iz njega povuklo obarač”…. Ili je to ipak malo prefantastična ideja…. cum granno sali…
Drago Plečko, www.facebook.com/dragopleckoofficial
