“Oprostiti” sebi nema uputa, jednako kao što ih nije bilo ni kada smo se “naljutili” na sebe. Sigurno nismo nikoga pitali kako da se zamrzim, kako da se ne volim, kako odustanem od sebe? Pa opet, vrlo vješto smo to izveli!
Widget not in any sidebars
Mi smo samo kopirali ono što je bilo oko nas. Sve smo savršeno kopirali! Danas kad smo Kopija kopijine kopije, želimo znati kako da zavolimo sebe, kako da oprostimo zapuštenost i nemar nad svojom Dušom. Ali tko uopće pita to “kako”? Jasno je da Kopija tobože želi znati tko je ona, ta replika otuđene svijesti, vječito nezadovoljno ružno pače što od pogleda se skriva i “Kako?” urliče! Zar zaista mislimo da je ono što mislimo o sebi istina? Na sebe smo nabacali vreće tuđih istina, vučemo tu željezariju poput vojnika iz srednjeg vijeka i teturamo teška koraka, jer eto, ne volimo sebe, zaboravili smo kako je to biti lagan.
Neka Sebe misli o sebi i onda je sve u redu! Ljubav prema sebi kreće iz samodostatnosti. To je ono kada zaspemo uvečer i otplovimo u Sebe, lagani kao pero, ne preispitujemo ništa, samo se hitnemo s punim povjerenjem u san i istinski ga živimo. Toliko dobro smo uvaljani u Sebe da ujutro nemamo pojma gdje smo bili ni što smo radili! To je zato što Kopija nema pojma o “originalu”, ne zna ga, niti ga ima ambicije upoznati. Stoga, nemojte da Kopija pita kako voljeti sebe! Neka Sebe pita!
Sjećate se Sebe?
To je ono što viče juhuuuu i urrraaaaa kad smo sretni. Ono nije unutra, nije ni izvana, a opet je sve to. Sebe je ondje gdje Kopija nije. To su koraci u tišini, pogled na daleku obalu po rubovima mora, vjetar na licu, voda na koži. Sebe je sve ono što ne vidimo, ne prosuđujemo, a opet oblikuje naše biće, daje nam pažnju na naše postojanje, omogućuje nam užitak, svrhu. I baš kao u snu, dok Sobom putujemo ne marimo za oblik, izgled, detalje, ne pitamo kako voljeti sebe, kako oprostiti.
Nikad Sebe nije bilo ništa drugo nego Ljubav! To je naša Istina, Kopiji nedokučiva. Potražite u tišini svoj “original”! Nema kako, nego Volim! To je jedino djelovanje, jedina akcija. Pitajući kako, udaljavate se od svoje nutrine, svog unutrašnjeg djeteta. “Kako ću” je put zaborava, straha i nepovjerenja. To je izraz sumnje: “Ne, ti ne postojiš!”
Kopija “zna”. Sebe znanje ne zanima, ono Jest.
Razgovarajte sa Sobom. Dopustite Sebi da čini ono što je oduvijek činilo: da Voli.
Nenad Ljubić, nenadljubic.com
Widget not in any sidebars
