Psihološke poteškoće rijetko se izražavaju izravno. Mnogo češće dolaze prerušene u oblike koji izgledaju društveno prihvatljivo.
Kompenzacija i maskiranje unutarnjih teškoća
Ljudi se često susreću s unutarnjim psihološkim tegobama koje ne žele ili ne mogu otvoreno izraziti. Kako bi održali privid funkcionalnosti, razvijaju obrasce kompenzacije koji na prvi pogled izgledaju korisno ali zapravo služe prikrivanju stvarne ranjivosti.
Oni omogućuju svakodnevno funkcioniranje no cijena je emocionalna iscrpljenost osjećaj praznine i narušeni odnosi.
Korijeni prikrivanja
Takvi obrasci ne nastaju slučajno. Najčešće se oblikuju u djetinjstvu kroz poruke poput nemoj plakati budi jak vrijediš samo ako uspiješ. Dijete uči da su određeni osjećaji neprihvatljivi i razvija načine da ih potisne.
S vremenom ti se mehanizmi učvršćuju i postaju automatski a osoba u odrasloj dobi više ni ne prepoznaje da funkcionira kroz masku a ne iz autentičnog sebe.
Primjeri svakodnevnog prikrivanja
Psihološke poteškoće rijetko se izražavaju izravno. Mnogo češće dolaze prerušene u oblike koji izgledaju društveno prihvatljivo.
– Perfekcionizam težnja da sve mora biti besprijekorno uz nemogućnost da se doživi zadovoljstvo postignutim
– Prekomjerni rad bijeg u obaveze i projekte kao način da se izbjegne suočavanje s emocionalnom boli
– Humor stalne šale i zabavljanje drugih kako bi se prikrila tuga ili osjećaj usamljenosti
– Kontrola potreba da se upravlja svakim detaljem života što prikriva unutarnji osjećaj nesigurnosti
– Povlačenje izbjegavanje odnosa i situacija zbog straha od odbacivanja
Perfekcionizam kao skriveni teret
Klijentica na pragu četrdesete bila je uspješna menadžerica poznata po pedantnosti i savršenim projektima. Iako su je kolege doživljavale kao organiziranu i odgovornu iza te slike krila se iscrpljujuća svakodnevica.
Nikada nije bila zadovoljna učinjenim svaki izvještaj provjeravala je po desetak puta a i najmanja pogreška unosila joj je nemir. S vremenom je počela osjećati simptome nesanicu kronični umor glavobolje i probavne tegobe.
Uz tjelesne poteškoće javljala se i stalna napetost unutarnji nemir razdražljivost i teškoće u opuštanju. Perfekcionizam koji je isprva izgledao kao prednost pretvorio se u izvor stalne tjeskobe i iscrpljenosti.
Humor kao zaštitna maska
Klijent u ranim četrdesetim bio je poznat kao veseljak uvijek spreman na šalu prvi koji će podići atmosferu u društvu. Ipak iza stalnog humora skrivala se duboka bol zbog razvoda i osjećaj gubitka smisla.
Njegova maska veselja prikrivala je simptome koje nitko nije primjećivao povremene napadaje panike osjećaj praznine kada bi ostao sam kod kuće poteškoće s koncentracijom i učestale bolove u želucu.
Čak ni najbliži prijatelji nisu slutili da se iza osmijeha skriva tjeskoba i nesigurnost. Humor mu je omogućavao da izbjegne suosjećajne poglede i pitanja ali ga je ujedno držao zarobljenim u usamljenosti i nemogućnosti da pokaže svoju ranjivost.
Posljedice prividne funkcionalnosti
Kratkoročno ovakvi obrasci doista mogu pružiti osjećaj kontrole i pomoći osobi da izdrži u zahtjevnim okolnostima. Perfekcionizam pretjerana racionalnost ili humor mogu izgledati kao snalažljivost no iza te površine često se skriva unutarnji nemir. Dugoročno cijena je visoka i manifestira se na više razina.
Na fizičkoj razini tijelo reagira kroničnim stresom javlja se nesanica napetost u mišićima probavne tegobe glavobolje ili čak poremećaji imuniteta. Um je neprestano na oprezu iscrpljen pokušajima da održi privid kontrole.
Na emocionalnoj razini osoba se sve više udaljava od vlastitih osjećaja. Naučila je potiskivati tugu ljutnju ili strah pa se često osjeća prazno otuđeno ili bezvoljno. Nerijetko se javljaju simptomi depresivnog raspoloženja ili anksioznosti uz osjećaj da ništa nije dovoljno dobro.
Na relacijskoj razini dugotrajno skrivanje pravih emocija stvara barijeru između osobe i njezine okoline. Odnosi postaju površni jer je teško graditi autentičnu bliskost kada je dio sebe stalno skriven iza maske. Partneri prijatelji ili kolege često osjećaju distancu iako sama osoba ima dojam da sve drži pod kontrolom.
Drugim riječima energija se troši na održavanje privida i maski umjesto da se usmjeri na stvarno iscjeljenje samoprihvaćanje i zdraviji razvoj. To je razlog zašto ovakvi obrasci iako naizgled funkcionalni zapravo dugoročno iscrpljuju i sputavaju emocionalno sazrijevanje.
Emocionalna cijena skrivanja
Najdublja posljedica ovih mehanizama nije samo umor ili tjelesni simptomi već osjećaj otuđenosti od samoga sebe. Kada god prikrivamo svoje emocije šaljemo si poruku da ono što stvarno osjećamo nije u redu ili da nije dovoljno dobro. Dugoročno to stvara unutarnju prazninu gubitak autentičnosti i otežava stvaranje bliskih odnosa.
Ljudi oko nas možda vide uspjeh snagu ili humor ali mi sami znamo da to nije cijela istina. Upravo ta razlika između onoga što pokazujemo i onoga što stvarno jesmo vodi osjećaju usamljenosti i izolacije čak i kada nismo sami.
Obrambeni mehanizmi u podlozi
Iza ovih obrazaca često stoje klasični obrambeni mehanizmi:
- Potiskivanje neugodne emocije tuga strah ljutnja guraju se u podsvijest i zamjenjuju društveno prihvatljivim ponašanjem.
- Racionalizacija osoba opravdava svoje ponašanje logikom Moram ostati do kasno jer samo tako mogu uspjeti umjesto da prizna unutarnji nemir.
- Projekcija vlastite strahove pripisuje drugima Oni su prestrogi zato ja moram biti savršen.
- Reakcijska formacija izražavanje suprotnog od onoga što se stvarno osjeća na primjer humor umjesto tuge.
Ovi mehanizmi nisu loši sami po sebi oni su pokušaj psihe da zaštiti osobu od boli. No kada postanu dominantan način funkcioniranja sprječavaju autentičan razvoj i dovode do emocionalne iscrpljenosti.
Put prema autentičnosti
Razumijevanje načina na koji kompenziramo i prikrivamo unutarnje teškoće prvi je korak prema promjeni. Kada osoba nauči prepoznati svoje obrasce i mehanizme obrane otvara se prostor za dublju samospoznaju i zdraviji odnos prema sebi i drugima.
Proces rada na sebi i psihoterapija omogućuju da se umjesto iscrpljujućih mehanizama razviju fleksibilniji i zreliji načini suočavanja oni koji ne iscrpljuju već jačaju unutarnju snagu i slobodu.
piše: MSc. Mirella RASIC PAOLINI, specijalist struke za psihofizičko, mentalno i duhovno zdravlje/focusin-holisticlifestyle
