“Dok nesvjesno ne učinite svjesnim, upravljat će vašim životom i zvat ćete ga sudbinom.” ~ C.G.Jung
Jednoga dana su dva mornara krenula na put oko svijeta kako bi pronašla svoju sreću. Došli su na otok na kojem je živio jedan poglavar plemena koji je imao dvije kćeri. Najstarija je bila ljepotica, a mlađa je bila samo blijeda sjenka svoje sestre.
Jedan od mornara reče prijatelju: “To je to, našao sam sreću. Ostajem ovdje da oženim poglavičinu kćerku.“
“Odlično, napravio si pravi izbor što ćeš oženiti stariju poglavičinu kćerku. Ona je tako lijepa i pametna djevojka,” reče mu prijatelj.
“Ne razumiješ, prijatelju! Oženit ću mlađu poglavičinu kćerku.”
“Jesi li lud? Ona je tako… ona … pa nije baš lijepa.”
“To je moja odluka i ja ću tako učiniti,” slegnu ramenima mornar odlučan u svojoj namjeri.
Drugi mornar je nastavio svoj put oko svijeta kako bi pronašao sreću, a mladoženja krenu ka poglavici s namjerom da zaprosi njegovu kćer. Budući da je običaj bio da se u prošnju donese miraz u kravama, mladoženja je kao poklon poveo 10 krava. “Poglavice, želim se oženiti vašom kćerkom i dajem deset krava za nju!”
“To je dobar izbor. Moja najstarija kćerka je prelijepa, pametna djevojka, i vidi se da je cijeniš kada si doveo sa sobom 10 krava! Pristajem!”
“Ne, poglavice ne razumiješ. Želim se oženiti vašom najmlađom kćerkom,” reče mornar odlučno.
“Da li se šališ? Da li si je vidio? Ona i nije baš…” započe poglavica zamuckivati.
“Želim se oženiti njome!” reče mu mladoženja odlučno.
“Dobro. Ti si pošten čovjek i ne mogu uzeti 10 krava; ona nije vrijedna toga. Umjesto toga uzimam 3 krave,” reče poglavica.
“Ne, za nju dajem točno 10 krava,” uvrijeđeno će mornar.
Poglavica je pristao i par se vjenčao.
Prošlo je nekoliko godina, a drugi mornar umoran od potrage za srećom odluči provjeriti kako živi njegov prijatelj. Kako je pristao na otok, priđe mu prelijepa žena. On je upita da li zna gdje živi njegov prijatelj, a ona kaže da zna i da je ona njegova supruga.
Mornar je vidio prijatelja kako sjedi, dok oko njega trčkaraju djeca.
“Kako život?” “Sretan sam,” priznao je mornar.
“Kako to da nisi oženio poglavičinu kćerku? Kada si upoznao ovu ljepoticu?” upitao ga je drug.
“Pa to je ona. To je druga poglavičina kćerka!”
“Pa to nije moguće! Kako se promijenila toliko?”
“Pitaj je sam,”nasmija se njegov drug.
Mornar se okrenu ka ljepotici i upita je: “Izvini, ne želim te uvrijediti, ali kada sam te posljednji put vidio nisi bila tako lijepa.. Što se promijenilo?”
“Shvatila sam da vrijedim 10 krava,” nasmija se žena od srca!
Ova slikovita priča opisuje koliku snagu imaju uvjerenja u našim životima. Kada smo bili djeca, učili smo o svijetu oko sebe od roditeljskih figura ne preispitujući da li je to doista tako. Uzimali smo stvari zdravo za gotovo s mišlju kako roditelji sigurno znaju što je najbolje za nas. Prilagođavali smo se kako bismo bili prihvaćeni. Kao djeca činili smo sve što je bilo potrebno kako bi nas primijetili.
Ono što tada nismo shvaćali jest da su roditelji samo ljudi koji su se brinuli za nas najbolje što su znali, više ili manje onako kako su oni naučili od svojih roditelja i tako unazad.
Kako su nas učili ponašanjima korisnima za život, tako smo usvojili i manje poželjna ponašanja iza kojih se često kriju ograničavajuća uvjerenja, a koja nas u određenim situacijama i dalje ograničavaju.
U gore ispričanoj priči, mlađa kćerka je možda i bila manje atraktivna od starije sestre no godine potvrđivanja okoline da ona time manje vrijedi od svoje “ljepše” sestre su doprinijele tomu da to postane i njena stvarnost. Možda se s vremenom i počela manje brinuti o sebi, svojim potrebama jer je vjerovala da ionako nikad neće biti lijepa kao njena sestra.
Takva uvjerenja zbog kojih vjerujemo smo nedovoljni takvi kakvi jesmo, potiču nelagodne emocije zbog kojih se opet ponašamo na određeni način i percipiramo određene stvari u ponašanjima drugih ljudi što nam ponovno potvrđuje ono u što vjerujemo. Bilo to pozitivno za nas ili negativno.
Tako nastaje začarani krug koji se iznova i iznova ponavlja, a mi ga vidimo kao situacije koje nam se opetovano ponavljaju u životu, a koje nazivamo sudbinom.
Dok nesvjesno ne učinite svjesnim, upravljat će vašim životom i zvat ćete ga sudbinom. C.G.Jung
U djetinjstvu su nam čitali bajke slične ovoj, gledali smo crtane filmove sa sličnim tematikama, današnji marketing također počiva na stvaranju čarolije kako trebamo biti još ljepši, pametniji, obrazovaniji i tako unedogled, dajući nam do znanja kako se ta čarolija nalazi izvan nas samih.
Sada više nismo djeca no takva slična ograničavajuća uvjerenja i dalje nas mogu kočiti u ostvarivanju naših ciljeva.
U navedenoj priči mlađoj kćeri pojavio se mornar koji joj je pokazao postojanje i druge stvarnosti. Mornar je “prepoznao” njenu vrijednost, odabrao ju je za svoju ženu pored njene “ljepše” sestre, u miraz njenom ocu dao čak 10 krava, svim tim “dokazima” njene vrijednosti jednostavno je morala povjerovati! Kao i većina priča, i ova ima sretan završetak.
A što je s našom životnom pričom i uvjerenjima? Imamo li hrabrosti preuzeti osobnu odgovornost da ih sami pišemo?
Ivana Pavlović, TT mindfulness trener, life coach, učitelj autogenog treninga, edukantica realitetne terapije.
ivanapavlovic.com
