Evo 6 kratkih savjeta što je povoljno raditi kako bi ojačali svoju duhovnu stranu. Tekst je tim više autentičan jer je star više od 500 godina, a napisao ga je priznati indijski guru i učenjak Srila Rupa Gosvami (1489–1564) u svojoj visoko cijenjenoj knjizi Upadesamrta ili “Nektar podučavanja”, a nastavak je teksta o 6 nepovoljnih stvari za duhovni razvoj.
utsahan niscayad dhairyat tat-tat-karma-pravartanat
sanga-tyagat sato vrtteh sadbhir bhaktih prasidhyati
“Šest načela pogoduju napretku na duhovnom putu:
- entuzijazam
- ulaganje napora s povjerenjem
- strpljenje
- djelovanje u skladu s propisanim načelima
- napuštanje društva osoba koje nisu zainteresirane za duhovni napredak
- slijeđenje stopa prethodnih acarya.”
Napredak u razvijanju duhovne svijesti koji se očituje kroz posvećeno služenje Bogu (bhakti), nije stvar sentimentalne spekulacije ili zamišljena zanosa. Njegova je bit praktično djelovanje. U Bhakti-rasamrta-sindhuu. (1.1.11), Srila Rupa Gosvami je na sljedeći način definirao posvećeno služenje:
anyabhilasita-sunyam jnana-karmady-anavrtam
anukulyena krsnanu šilanam bhaktir uttama
“Uttama bhakti ili neokaljana posvećenost Svevišnjoj Božanskoj Osobi, podrazumijeva posvećeno služenje na način koji je Gospodinu po volji. To posvećeno služenje treba biti oslobođeno bilo kojeg izvanjskog motiva i lišeno koristoljubive karme, neosobne jnane i svih drugih sebičnih želja.”
Bhakti je svojevrsno njegovanje. Čim kažemo “njegovanje”, sigurno mislimo na djelovanje. Njegovati duhovnost ne znači besposleno sjediti radi meditacije, kao što poučavaju neki pseudo-yogiji. Takva dokona meditacija možda je dobra za one koji ništa ne znaju o posvećenom služenju pa se zato preporučuje kao način za obuzdavanje materijalističkih djelatnosti koje odvlače pažnju. Meditacija znači da se sve besmislene djelatnosti zaustave, barem za to vrijeme. Međutim, posvećeno služenje uz to što okončava sve besmislene svjetovne djelatnosti, također uključuje osobu u smislene djelatnosti posvećenog služenja. Sri Prahlada Maharaja preporučuje:
šravanam kirtanam visnoh smaranam pada-sevanam
arcanam vandanarh dasyam sakhyam atma-nivedanam
Devet procesa posvećenog služenja su:
- slušanje imena i slava Svevišnje Božanske Osobe
- pjevanje o Njegovim slavama
- sjećanje na Gospodina
- služenje Gospodinovim stopalima
- obožavanje Gospdina kroz oblik Božanstva
- odavanje poštovanja Gospodinu
- djelovanje kao Gospodinov sluga
- sklapanje prijateljstva s Gospodinom
- potpuno predavanje sebe Gospodinu
Sravanam ili slušanje prvi je korak u stjecanju transcendentalnog znanja. Osoba ne treba slušati neovlaštene osobe, već prići pravoj osobi, kao što je preporučeno u Bhagavad-giti (4-34):
tad viddhi pranipatena pariprašnena sevaya
upadeksyanti te jnanam jnaninas tattva-daršinah
“Samo pokušaj saznati istinu prilazeći duhovnom učitelju. Ponizno mu postavljaj pitanja i služi ga. Samospoznate ti duše mogu prenijeti znanje, jer su vidjele istinu.”
U Mundaka Upanisadi se dalje preporučuje, tad vijnanartham sa gurum evabhigacchet: “Da bi shvatila tu transcendentalnu znanost, osoba mora prići vjerodostojnu duhovnom učitelju.” Tako se ovaj metod ponizna primanja transcendentalnog povjerljivog znanja ne atemelji na umnoj spekulaciji. Glede toga, Sri Caitanya Mahaprabhu je rekao Rupi Gosvamiju:
brahmanda bhramite kona bhagyavan jiva guru-krsna-prasa.de paya bhakti-lata-bija
“Dok putuje Brahminom kozmičkom kreacijom, poneka sretna duša primi sjeme bhakti-late, puzavice posvećenog služenja. Sve se to zbiva milošću gurua i Krišne.” (Cc. Madhya 19.151)
Materijalni je svijet zatvor za živa bića koja su po prirodi anandamaya, tragaoci za srećom. Zapravo se žele osloboditi zatočeništva ovog svijeta uvjetovane sreće, ali budući da ne poznaju proces oslobođenja, primorani su seliti se iz jedne životne vrste u drugu i s jednog planeta na drugi. Na ovaj način živa bića lutaju materijalnim svemirom. Kad netko ima sreće da dođe u dodir sa čistom dušom u ulozi duhovnog učitelja i pažljivo ga posluša, kreće putem posvećenog služenja. Takva se prilika ukazuje iskrenoj osobi i onome tko srećom iskoristi ovu priliku i uključi se u posvećeno služenje, odmah se otvara put oslobođenja.
Priliku da se vrati kući, dođe natrag Bogu, osoba treba prihvatiti s velikim entuzijazmom. Bez entuzijazma ne može postići uspjeh. Da bi bila uspješna čak i u materijalnom svijetu, osoba treba biti jako entuzijastična na svom polju djelovanja. Student, poslovan čovjek, umjetnik ili bilo tko drugi tko želi uspjeti u svom poslu, mora biti entuzijastičan. Slično tome, osoba treba biti vrlo entuzijastična u posvećenom služenju. Entuzijazam znači djelovanje, ali pitanje je za koga? Odgovor je da osoba uvijek treba djelovati za boga – krsnarthdkhila-cesta (Bhakti-rasamrta-sindhu).
Da bi osoba postigla savršenstvo bhakti-yoge, u svakom dijelu života treba posvećeno služiti pod vodstvom duhovnog učitelja. To ne znači da treba ograničiti ili suziti svoje djelatnosti. Bog je sveprožimajući. Stoga, ništa nije neovisno od Boga, kao što je rečeno u Bhagavad-giti (9.4):
maya tatam idam sarvam jagad avyakta-murtinamat-
sthani sarva-bhutani na caham tesv avasthitah
“Svojim neočitovanim oblikom prožimam čitav ovaj svemir. Sva su bića u Meni, ali Ja nisam u njima.”
Pod vodstvom vjerodostojna duhovnog učitelja, osoba mora sve učiniti povoljnim za služenje Boga. Na primjer, sad koristimo diktafon. Materijalist koji je izumio taj stroj namijenio ga je poslovnim ljudima ili piscima koji se bave svjetovnim temama. Sigurno mu nije palo na pamet da ga upotrijebi za služenje Boga, ali mi ga koristimo za pisanje knjiga o svjesnosti Boga. Naravno, izrada diktafona sasvim potpada pod Božju energiju. Svi dijelovi instrumenta, uključujući i elektronske funkcije, načinjeni su od različitih kombinacija i interakcije pet osnovnih vrsta materijalne energije – bhumija, jale, agnija, vayua i akaše. Da bi napravio ovaj složeni stroj, izumitelj je upotrijebio svoj mozak, a njegov je mozak, kao i sve sastojke, priskrbio Bog. On kaže, mat-sthani sarva-bhutani: “Sve ovisi o Mojoj energiji.” Duhovno osvještena osoba iz toga shvaća da sve treba povezati sa služenjem boga, jer ništa ne postoji nevezano za Njegovu energiju. Napor koji se s inteligencijom ulažena duhovnom putu naziva se utsaha, ili entuzijazam.
Bhakti-yoga ne predstavlja dokonu meditaciju, već na prvom mjestu praktično djelovanje u sklopu duhovnog života. Sve se ove djelatnosti moraju vršiti sa strpljenjem. Osoba ne bi trebala biti nestrpljiva na duhovnom putu, već treba prihvatiti upute duhovnog učitelja i izvršavati ih sa strpljenjem. Uspješno djelovanje na duhovnom putu zahtijeva i strpljenje i povjerenje. Za tek udanu djevojku prirodno je da od muža očekuje potomstvo, ali ne može očekivati da će ga dobiti odmah poslije vjenčanja. Naravno, čim se uda može pokušati dobiti dijete, ali se mora predati mužu, uvjerena da će se dijete razviti i roditi tijekom vremena. Slično tome, za predavanje u posvećenom služenju znači da osoba mora imati povjerenje.
Kao što je već objašnjeno, osoba ne treba biti besposlena, već vrlo entuzijastična glede izvršavanja propisanih načela – tat-tat-karma-pravartana. Zanemarivanje propisanih načela uništit će posvećeno služenje. Propisana načela za napredak na duhovnom putu bhakti yoge su: izbjegavanje jedenja mesa, intoksikacije (alkohol, droga, pušenje), kockanja i upuštanja u nezakonite seksualne odnose. Osoba treba biti vrlo entuzijastična glede slijeđenja tih načela. Ako postane nemaran u slijeđenju i jednog od njih, zaustavit će se njegov napredak. Ta četiri načela treba slijediti s razumijevanjem, tj. znati da ona donose razvijanje četiri odlika koje su neophodne za duhovni razvoj, a to su čistoća, samilost, istinoljubivost i strogost. Stoga, Srila Rupa Gosvami preporučuje, tat-tat-karma-pravartanat: “Osoba se striktno mora pridržavati propisanih načela vaidhi bhakti.” Uz ove četiri zabrane (yame) postoje pozitivna propisana načela (niyame), kao što je svakodnevna meditacija na brojanici japa-mali. Ove propisane djelatnosti moraju se vjerno izvršavati s entuzijazmom.
Uz to, da bi bila uspješna u napredovanju na duhovnom putu, osoba mora napustiti društvo nepoželjnih ljudi. Jednom je neki posvećenik, obiteljski čovjek, upitao Sri Caitanyu Mahaprabhua o općim načelima vaišnavizma, kao i o uobičajenim djelatnostima vaišnava, a Sri Caitanya Mahaprabhu je odmah odgovorio, asat-sanga-tyaga, – ei vaisnava-acara: “Za vaišnavu je svojstveno da se odriče društva svjetovnih ljudi.”
Posvećeno služenje podrazumijeva transcendentalne djelatnosti. Na transcendentalnoj razini ne postoji okaljanost trima gunama materijalne prirode. Ta se razina naziva višuddha-sattva, razina čiste vrline ili vrline koja nije okaljana odlikama strasti i neznanja. Glede toga, Srila Bhaktisiddhanta Sarasvati Thakura napominje da su njegovanje znanja filozofskom spekulacijom, nagomilavanje svjetovnog obilja kroz napredak u koristoljubivim djelatnostima i želja za yoga- siddhijima, materijalnim savršenstvima, oprečni načelima posvećena služenja. Osoba treba postati posve ravnodušna prema takvim nestalnim djelatnostima i umjesto toga skrenuti pozornost na propisana načela posvećenog služenja
Prema Bhagavad-giti (2.69):
ya niša sarva-bhutanam tasyam jagarti samyami
yasyam jagrati bhutani sa niša pašyato muneh
“Ono što je noć za sva bića vrijeme je buđenja za samoovladanu osobu, a ono što je vrijeme buđenja za sva bića, noć je za introspektivnog mudraca.”
Zaokupljenost posvećenim služenjem Gospodina život je i duša živog bića. Ono je željeni cilj i vrhovno savršenstvo ljudskog života. Osoba se u to mora čvrsto uvjeriti i isto tako mora biti sigurna da sve djelatnosti osim posvećenog služenja – kao što su umna spekulacija, koristoljubivi rad ili mistički napor – nikad neće donijeti neku trajnu dobrobit. Potpuno povjerenje u put posvećenog služenja omogućit će osobi da postigne željeni cilj, ali pokušaji slijeđenja drugih puteva samo će je učiniti nemirnom. U sedmom pjevanju Šrimad- Bhagavatama rečeno je: “Osoba mora biti potpuno uvjerena da umovi onih koji su napustili posvećeno služenje kako bi se radi drugih ciljeva podvrgli oštroj askezi ne postaju čisti, unatoč napretku u askezi, jer nemaju nikakvo znanje o transcendentalnom služenju Gospodina s ljubavlju.”
U sedmom je pjevanju dalje navedeno: “Iako se umni spekulanti i koristoljubivi radnici podvrgavaju silnoj askezi i pokorama, ipak padaju, jer nisu obavješteni o Gospodinovim lotosolikim stopalima.” Međutim, Gospodinovi posvećenici nikad ne padaju. U Bhagavad-giti (9.31), Svevišnja Božanska Osoba uvjerava Arjunu, kaunteya pratijanihi na me bhaktah pranasyati: “O, Kuntin sine, hrabro obznani da Moj posvećenik nikada ne propada.” Krsna opet kaže u Bhagavad-giti (2.40):
nehabhikrama-našo ‘sti pratyavayo na vidyate
svalpam apy asya dharmasya trayate mahato bhayat
“U takvu nastojanju nema gubitka niti opadanja. Čak i mali napredak na tom putu može zaštititi osobu od najopasnije vrste straha.”
Posvećeno služenje toliko je čisto i savršeno da, kad ga jednom započne, osoba na silu biva dovedena do krajnjeg uspjeha. Katkad čovjek napušta svoje uobičajene materijalne dužnosti i iz sentimentalnosti staje pod okrilje lotosolikih stopala Svevišnjeg Gospodina te tako započinje pripremno posvećeno služenje. Takav nezreo posvećenik ništa ne gubi, čak i ako padne. S druge strane, što dobiva onaj tko vrši propisane dužnosti u skladu sa svojom varnom i ašramom, ali se ne priklanja posvećenom služenju? Čak i ako se pali posvećenik rodi u obitelji niska podrijetla, njegovo će se posvećeno služenje ipak nastaviti od točke na kojoj je prekinuto. Posvećeno služenje je ahaituky apratihata; nije posljedica nikakva svjetovnog uzroka, niti ga ikakav svjetovni uzrok može uništiti, niti ga neka materijalna prepreka može trajno omesti. Stoga posvećenik treba imati povjerenje u ono što čini i ne zanimati se za djelatosti karmija, jnanija i yogija. Medu koristoljubivim radnicima, filozofskim spekulantima i mističkim yogijima zacijelo se mogu naći mnoge dobre odlike, ali sve se one same po sebi razvijaju u karakteru posvećenika.
Nije potreban nikakav izvanjski napor. Kao što je potvrđeno u Srimad-Bhagavatamu (5.18.12), sve dobre osobine polubogova postupno se očituju kod osobe koja je razvila čisto posvećeno služenje. Budući da posvećenika ne zanimaju nikakve materijalne djelatnosti, ne biva okaljan materijalnim. Odmah se utemeljuje na razini transcendentalnog života. Međutim, onaj tko se bavi svjetovnim djelatnostima – bilo da je takozvani jnani, yogi, karmi, filantrop, nacionalist ili tko drugi – ne može dostići viši stupanj mahatme. On ostaje duratma, uskogrudna osoba. Prema Bhagavad-giti (9.13):
mahatmanas tu mam partha daivirh prakrtim ašritah
bhajanty ananya-manaso jnatva bhutadim avyayam
“O, Prthin sine, oni koji nisu obmanuti, velike duše, nalaze se pod zaštitom božanske prirode. Potpuno su zaokupljeni posvećenim služenjem, jer Me znaju kao prvobitnu i neiscrpnu Svevišnju Božansku Osobu.”
Budući da se svi posvećenici Gospodina nalaze pod zaštitom Njegove vrhovne moći, ne bi trebali skrenuti s puta posvećena služenja i prihvatiti put karmija, jnanija ili yogija. To se naziva utsahan niscayad dhairyat tat-tatkarma- pravartanat, entuzijastično vršenje propisanih djelatnosti u posvećenom služenju sa strpljenjem i povjerenjem. Na ovaj način osoba može nesmetano napredovati na duhovnom putu.
