Obično nailaziš na frustraciju, ne ispunjava ti se nikako ono što bi htio? Imaš osjećaj žudnje prema nečemu, a to ti izmiče? Nešto želiš, ali kao da te nešto blokira da to postigneš?
Dogodi ti se često, kao kad si u pustinji, dobiješ maglovitu sliku oaze u umu, a opet, kao da to lijepo nekako, za tebe nije stvarno?
Ima li nekih stvari koje želiš, ali te to nekako zaobiđe ili promaši? A netko drugi to dobije?Život te tu baš nekako ne sretne.
U toj igri postoji jedan podsvjesni dio tebe koji sudjeluje u ovoj igri.
U najranijim godinama postoji odnos s objektom koji imamo s figurom roditelja. Tada se nauči odnos, iskustvo prema „objektu“- emocionalna komponenta dobivanja onog što tražiš. Ili je taj odnos lagan, nagrađujući ili je dalek, težak i ispunjen frustracijom, prožet osjećajem previđenosti, kao da te nešto preskočilo, iako očigledno sve može izgledati ljubazno.
Ako ti je, odmalena, ono što želiš ispunjeno frustracijom, uskraćeno ti je, a žudiš za time, a život ti to ne da pa se osjećaš preskočeno i neshvaćeno i ako je to bazni osjećaj tebe koji nosiš, što bi mogla učiniti da pronađeš dokaze za suprotno?
Možda samo imaš vjerovanje duboko pohranjeno u sebi, ah, da, meni dobre stvari nisu dostupne i ja ih ne zaslužujem. Često smo tvrdoglavi, kad nešto vjerujemo, onda je to alfa i omega i možemo cijeli život provesti dokazujući sami sebi da je to vjerovanje istinito, potvrđujući si stalno da je to što vjerujemo istina, odbijajući ono što nas vodi bliže ispunjenju želje, a prihvaćajući ono što je u skladu s uvjerenjem. To se zove kognitivna disonanca. Vidiš da je nešto tako, ali opet, kako se ne slaže s tvojom pričom, odbacuješ i gotovo!
A što ako to uvjerenje nije točno? Da ti ne zaslužuješ bolje?
Kao, npr. kod šefa koji nikako da shvati koliko želiš godišnji tad i tad ili zaslužuješ veću plaću? Ili bolje uvjete… Što ako ti ipak zaslužuješ bolje?
Da li se to što ne možeš ispuniti ono što želiš ponavlja u ostalim područjima tvog života? U prijateljstvima, u odnosu s djecom, susjedima, šefom, službenikom na šalteru kad rješavaš važan predmet, s bilo kakvim objektom tvoje želje ?
Rečenica za detektiranje uvjerenja meni je uvijek ista: Što bih ja trebala vjerovati da je istina o meni, o ovoj situaciji, o ovoj osobi, da bih se osjećala tako kako se osjećam sada? Dobiješ, vrlo jednostavno, uvjerenje i onda potraži način kako da ga promijeniš. Jednostavno je! Kad počneš tražiti rješenje, kad osvijestiš da uvjerenje kod tebe postoji.
Ne kažem da je dobro dobiti sve što želiš. No, ipak, prije svega dobro je provjeriti da li onim što vjerujemo blokiramo sami sebi ostvarenje onoga što želimo. Ako se to ipak ne ostvari, a mi znamo da vjerujemo da zaslužujemo, onda je to ok, postoji viši razlog. Ali, ako spavamo i sve nam se događa automatski, onda je vrijeme za provjeru svojih uvjerenja.
“Your task is not to seek for love, but merely to seek and find all the barriers within yourself that you have built against it.” ~ Rumi
Napisala: Lejla Hejja