Što je sloboda u jedinstvu?

Svaki čovjek je jedinka za sebe. Što to zapravo znači?

Od malih nogu učimo da jedan i jedan daju dva, malo kasnije u znanosti biologije uče nas o razmnožavanju stanica, a u znanosti fizike uče nas o utjecaju različitih sila jedne na drugu. Čak i u jezičnim predmetima u školi proučavamo rečenice koje su isto tako počele s jednom riječju, a one ne bi bile rečenice da nije više riječi povezano u njih. Svaki školski predmet zapravo predstavlja jedan veliki skup jedinki, spojen u jednu veliku cjelinu koja čini taj predmet. Uzmimo za primjer i zakonski sustav jedne države. Ne čini samo jedan zakon cjelinu, već svaki zakon zasebno ima neku posebnu ulogu bez koje taj cjeloviti zakonski sustav ne bi bio pravilno uređen.

Podijelit ću ljudsko znanje na materijalno i nematerijalno. Ljudska rasa stoljećima izučava materijalno znanje. Materijalno znanje je ono opipljivo, vidljivo i vanjsko. Materijalno znanje su matematika, fizika, biologija ili jezične znanosti. Takvo znanje prenosi se s generacije na generaciju. Nematerijalno znanje je ono znanje koje nije ni opipljivo, ni vidljivo, ni vanjsko. Nematerijalno znanje su emocije, misli i djelovanja. Takvom znanju nitko nas ne uči, takvo nematerijalno znanje u današnje vrijeme razvijamo nesvjesno koristeći naučeno materijalno znanje kroz čitav život.

Jednostavnije rečeno, čovjek kroz život svakodnevno uči, no on nikad ne stane i prouči svoja djelovanja, svoje misli i svoje emocije. Zato on kroz život bude tužan, besciljan i inertan. Čovjek zato nigdje ne pronalazi dugotrajnu sreću. Kad bi čovjek proučavao svoju ”unutrašnjost” i svoju bit, kada bi ga zanimalo zašto on kao jedinka na određen način reagira na svoje okolnosti, zašto pati, zašto je sretan, on bi s naučenim mogao doslovno upravljati svojim životom. Takav čovjek mogao bi prepoznati tko mu pruža sreću i mir, a tko ga čini nesretnim ili manje vrijednim. Takav čovjek mogao bi stati pred tisuće ljudi i biti svoj – jer on sebe pozna. On zna da je jedinka za sebe i neće dopustiti drugoj jedinki da ga umanjuje već samo da mu pomogne rasti. Takav čovjek osjeti sebe i fokusiran je na sebe, a ne na druge ljude i njihove uspjehe ili pogreške. Samim time što je fokusiran na svoju dobrobit on neće nikome drugome raditi na žao jer on zna da će se njegove loše misli i reakcije odraziti samo na njega, na njegovo emocionalno stanje i na njegove misli, a drugoj osobi nikako neće pomoći da raste. Samim time sve više ljudi u njegovoj okolini početi će rasti – jer će uz tu osobi moći biti slobodni i fokusirani na sebe.

Tu se nalazi ključ slobode u jedinstvu. Sloboda u jedinstvu znači da svaka jedinka u mnoštvu jedinki ima slobodu biti ”svoja”. Ako ona nije svoja ona neće uspjeti, to jedinstvo ni nije cijelo, sloboda ni nije sloboda. Jedinka mora postati svjesna da sve loše što radi drugome ili priča o drugome i svaka negativna vibracija – čini loše najviše njoj, a zatim cijelom nizu jedinki kojima je prenijela svoju vibraciju. Čovjek koji sebe pozna maknut će se od tih vibracija, odabrat će biti slobodan od negativnog – jer on prepoznaje što je dobro za njega, a što nije. Takav čovjek uvijek će odabrati pozitivu i birati će pozitivne ljude za svoju okolinu. On će postati slobodan, kreativan i sretan, kao i sve ”jedinke” oko njega! On neće razmišljati o negativnom već će se fokusirati za pozitivno i tako će stvoriti savršeno okruženje za sebe – on će biti slobodan u jedinstvu.

Svaki čovjek stvarno i je jedinka za sebe, ali jedinka koja svakodnevno susreće stotine drugi jedinki. Pozitivnim mislima i djelovanjima u odnosu s drugim ljudima možemo promijeniti negativne emocije u pozitivne, i njihove i naše, možemo stvoriti slobodu u jedinstvu. Loše misli su otrov za dugotrajnu sreću, kao i loši ljudi. Mudro birajte!

Piše: Barbara Jutriša