U prošlom tekstu sam navela koliko su najdublje spoznaje zapravo beskrajno jednostavne, tako dohvatljive, a opet ih tako malo ljudi doseže. Vrtimo se u začaranom krugu naših uvjetovanosti i samonametnutih ograničenja. Paradoksalno je da su, upravo ti okviri, naša zona komfora. Zona lažne sigurnosti. Zona gdje dobivamo malo, gdje dajemo malo ali, tko zna što je tamo vani? Mislimo da je bolje to i ne saznati jer…mogli bi sve izgubiti, mogli bi biti povrijeđeni, mogli bi… No, upravo tamo počinje život, a prestaje životarenje. Potrebno je iskoračiti iz „sigurne“ zone.
Na svijetu postoje dva iskonska osjećaja koja dominiraju svime što činimo sebi i drugima. To su ljubav i strah.
Widget not in any sidebars
Iz ljubavi proizlazi sve dobro, lijepo, plemenito, suosjećajno; iz straha – nepravda, zavist, zloba, agresija, frustracija, ljutnja, krivnja. Što nam to govori? Kakvi su ljudi koji nam čine nepravdu, koji nas zlostavljaju (fizički ili verbalno), koji nas ogovaraju, podmeću? Oni su u strahu, to su najnesigurniji ljudi od svih koje poznajete, oni se boje da će nešto izgubiti (položaj, utjecaj, status, ugled, popularnost, moć…) i zato moraju povrijediti drugoga. Jedan od najprisutnijih strahova je strah od različitosti – oni koji su drugačiji postaju prijetnja, njih treba ocrniti, potjerati, pobijediti, maknuti. Zvuči poznato?
Moramo li se bojati? Ne! Čim osvijestimo činjenicu da su djela takvih ljudi uvjetovana čistim strahom, mi smo slobodni. Mnogi će pitati – kako da se ne bojim gubitka posla, egzistencija će mi biti ugrožena; kako da ne budem ljubomoran na partnera/icu, ako ode, ostat ću sam/a; kako da se ne bojim za sigurnost svoje obitelji, svijet je postao nesigurno mjesto za život, nesreće se događaju svuda oko nas…. To je vrtlog straha a fokus na strah energetski privlači upravo takve okolnosti u naš život. Umjesto straha, birajmo biti slobodni.
Sloboda je najviši izraz ljubavi. Ako želimo onima koje volimo zaista pokazati koliko su nam važni, poklonimo im svoje povjerenje – svojoj djeci, partnerima, prijateljima. Vratit će se stostruko!
Sjetimo se – mi smo izvor, izvor svega onoga što želimo privući u svoj život. Koliko energije trošimo kriveći druge? Svoje roditelje za loše djetinjstvo, svoje školske kolege jer nas nisu prihvaćale, svoje partnere jer nas ne razumiju, svoju djecu jer ne ispunjavaju naša očekivanja, svoje šefove jer ne prepoznaju naše potencijale, državu jer nam nije omogućila bolji standard, društvo koje prema našim uvjerenjima nije pravedno, školstvo, zdravstvo, pravosuđe, sustav…svi su krivi jer se mi nismo ostvarili. Kad bismo svu tu silnu energiju okrenuli u drugom smjeru, usmjerili na afirmiranje svojih potencijala, kad bismo počeli djelovati i činiti drugima sve ono što želimo primiti u svoj život, sve bi se promijenilo.
Henry Ford je to jednostavno izrazio: „Ako mislite da možete – možete, ako mislite da ne možete – u pravu ste.“
Izaberimo biti hrabri!
Vlasta Carević, vlastacarevic-coaching.com
