Zar se svi povremeno ne pitamo što nas navodi na djelovanje suprotno našim najboljim namjerama? Nismo li svi barem jednom rekli: “Zašto sam to učinio? Zašto sam povrijedio tu osobu? Zašto sam planuo?” Želimo biti etični i moralni, želimo živjeti primjernim životom, ne želimo se više drogirati, piti, vrijeđati svog supružnika, biti šovinist ili zlostavljati druge. Ali unatoč tome što smo obećali sebi da više nikada nećemo činiti takve stvari, još uvijek nastavljamo s istim, nepoželjnim obrascima djelovanja.
Drevni spis Bhagavad-gita predstavljen je u obliku dugačkog razgovora između Boga i ratnika Arjune. Na Arjunina pitanja o duhovnim istinama postojanja, Bog mu nudi važne uvide u prirodu požude. Arjuna, Gospodinov veliki učenik, buni se protiv odgovornosti da se bori u važnoj bici jer su mnogi od neprijatelja članovi njegove obitelji, učitelji i prijatelji. Do zadnje minute Arjuna odbija boriti se. Paraliziran od tuge i boli, moli Gospodina, koji igra ulogu vozača njegovih bojnih kola, da mu objasni što treba činiti. U jednom stihu (Bg. 3.36.) Arjuna pita: “Što nagoni čovjeka da čini grešna djela i protiv svoje volje, kao da je na to prisiljen?” Arjuna želi znati što nagoni ljudska bića da djeluju opako unatoč svojim dobrim namjerama i što izaziva takvu suprotnost.
U sljedećem stihu Bhagavad-gite Gospodin daje odgovor, objašnjavajući Arjuni da “jedino požuda” uzrokuje grešno ponašanje. Izvorno dolazimo u dodir s požudom samim rođenjem u ovome svijetu, mjestu gdje se naša vječna ljubav prema Bogu preobražava u požudu jednostavno zbog doticaja s materijalnom energijom. Drugim riječima, naša urođena, prirodna ljubav prema Bogu postaje požuda kao što se mlijeko usiri kad dođe u dodir s limunovim sokom. Požuda je zapravo sebična, pogrešno usmjerena ljubav koja je naše prirođeno pravo. Mi smo sastavni djelići Boga koji voli te u svom prirodnom stanju dijelimo tu ljubav. Budući da ovdje u materijalnom svijetu nismo u svom prirodnom položaju, egocentrična energija požude navela nas je da zaboravimo svoje prirođeno pravo.
Patnja u materijalnom svijetu
Patnja je nerazdvojivi aspekt rođenja u materijalnom svijetu. U Božjem kraljevstvu problemi starosti, bolesti i smrti ne postoje. Kako neravnoteža ili nered mogu postojati u Božjem kraljevstvu? Naše su patnje posljedice fizičkog utjelovljenja, a ne naše duhovne prirode. Zamislite da vam je netko rekao: “Želim te poslati na jedno zanimljivo mjesto. Tamo se ljudi neprestano ubijaju, rase se bore jedna protiv druge, plemena se bore jedna protiv drugih, a muškarci i žene natječu se jedni s drugima. To je mjesto gdje ponekad postane toliko vruće da možeš dobiti sunčani udar i umrijeti ili toliko hladno da od smrzavanja možeš umrijeti. Mogu te uznemiravati kukci, štakori, zmije i pauci. Da bi se prehranila, jedna vrsta neprestano proždire drugu.” To je priroda našeg sadašnjeg okruženja; jako je paklena. Inteligentna osoba koja ima izbor ne bi željela doći na takvo užasno mjesto.
Ponekad u svome dvorištu možemo vidjeti pticu kako se obrušava i hvata kukca za ručak. Zamislite samo kako biste se osjećali da ste vi taj kukac. Jednog popodneva u Lagosu, u Nigeriji, sjedio sam mirno na trijemu kad mi je pogled pao na mrave i kukca. Dok sam promatrao, kukac je brzo pojeo mrave, a nakon toga pojavio se skakavac i pojeo kukca. Onda je odjednom doletjela ptica i pojela skakavca. Ta se mala drama dogodila u svega par minuta i dala mi još veću spoznaju o tome kako jedna vrsta neprestano izrabljuje drugu u sveopćoj borbi za opstanak.
Materijalni svemir nije naš dom
Ovo zemaljsko kraljevstvo, prepuno patnje, ne može nam donijeti sreću. Zbog toga nam Biblija govori da ne volimo ovaj svijet niti stvari ovoga svijeta. Svi vjerodostojni proroci, uključujući Isusa, Muhameda, Budu i mnoge druge velike učitelje, donijeli su istu trostruku poruku. Koristeći različitu terminologiju, uče nas da volimo Boga svim srcem, da volimo bližnje kao sebe same i da tragamo za kraljevstvom Božjim, koje je naš prav i dom.
Isus je rekao: “Oče naš, koji jesi na nebesima.” Govoreći “Oče naš”, Isus je razjasnio da je svatko od nas povezan s duhovnim svijetom baš kao i on. Svi imamo zajedničko podrijetlo i dom. Ali sve dok smo prekriveni požudom, zaboravljamo tu istinu i živimo poput zločinaca osuđenih na dug boravak u zatvoru, reinkarnirajući se iznova i iznova dok tragamo za mirom i srećom na potpuno pogrešnim mjestima. Budući da smo u svom izvornom položaju svi čisti sluge Boga, što god drugo postanemo privremeno je, dio onečišćenosti koju si namećemo život za životom. Kad se jednom poistovjetimo s materijalnim svijetom, podložni smo njegovim problemima i pogreškama. Ako se previše vežemo za stvari ovoga svijeta, ne možemo imati dovoljno ljubavi za Boga jer ne možemo služiti Boga i istodobno robovati materijalnim dobrima. Kad su nam umovi ispunjeni požudnim mislima o materijalnom uživanju, malo je mjesta za ulazak duhovnosti u našu svijest.
Zbog toga su nam sveci tisućljećima govorili da pojednostavimo život jednostavnim življenjem i dubokim razmišljanjem. Trebali bismo neprestano pročišćavati svoju svijest. Ne činimo li to, nećemo imati mjesta za više spoznaje.
Bhakti Tirtha Swami
korišteni dijelovi iz knjige “Duhovni Ratnik 2 – Preobrazba požude u ljubav”
Knjigu možete naručiti ovdje – http://duhovniratnik.com/duhovniratnik2/
