Fokusiranje na pozitivno, svjesnost te prisutnost u sadašnjem trenutku trendovi su stvaranja boljeg života. Ako vam oni daju rezultate, nemate potrebe za daljnjim čitanjem ovoga teksta. No ako nije tako upoznajte se s terminima „Površinsko samopoboljšanje“ i „Kopanje dublje“.
Površinsko samopoboljšanje
Stotinama godina društvo tretira bolest koja je simptom, a ne uzrok. Takav pristup uglavnom ne donosi izlječenje, već održavanje postojećeg stanja podnošljivim. Jednaki pristup većina ljudi prisvojila je i kod „rada na sebi“ tj. samopoboljšanja, popularno zvano „self-improvement“ . U Hrvatskom jeziku često se može čuti i izraz „samopomoć“ jer najčešće iz potrebe za „samopomoći“ dolazi i do „self- improvement- a“.
U zadnjih tridesetak godina sve veći je razvoj područja „samopomoći“ kroz razne knjige, programe, savjete i radionice. No, i dalje nije pronađen put stvarnih promjena. Savjeti kako se riješiti stresa, viška kila ili ostvariti sretnu ljubavnu vezu bavljenje je samo simptomima tj. nuspojavama dubljeg problema.
S vremena na vrijeme svi se suočavamo sa stresom i on može biti dobar katalizator za promjene ako tome pristupimo razmišljajući na taj način. Kada je stres kroničan, često znači da uvjerenje ili strah formiran ranije u životu je izazvan poslom ili nekim drugim aspektom života. Primjerice, možete biti okruženi kolegama koji brže napreduju od vas, imate potrebu za odobravanjem, a ono što osjećate je anksioznost i frustraciju.
Svakodnevno, posao postaje konstanti podsjetnik da nešto nedostaje. Možda ste pokušali više raditi, dokazati se, no pomaci su minimalni, a povremena anksioznost prelazi u glavobolju, nesanicu ili neki oblik nejasno definiranog stresa. Možda ste i pokušali s jogom, meditacijom, afirmacijama, ali ste osjetili privremeno olakšanje. Razlog tome je što osnovni problem nije posao već nešto dublje, neko uvjerenje ili negativna emocija formirana za vrijeme specifičnih događaja od prije puno godina.
Poremećaji u prehrani također su povezani s dubljim emocionalnim problemom. Opće poznato je „tješenje“ s nezdravom hranom. Bombardirani smo raznim savjetima o pravilnoj ishrani i tjelovježbi koji dovode na kušnju našu samokontrolu. Da li snaga volje dovodi do dugotrajnog rezultata, zdravog tijela i zadovoljstva? Nažalost, za većinu ne, već do začaranog kruga „jo-jo“ dijeta ili kontinuiranog grča, krivnje ili srama s pitanjem – „kada ću se poskliznuti i nastaviti sa starim navikama“.
Partnerske veze su možda najizravniji prikaz dubljih emocionalnih problema. Mnogi ljudi odabiru partnere koji nalikuju njihovim roditeljima tj. obrascima roditeljskog ponašanja. Na primjer kritičan, nedostupan partner često je odraz kritičnih i nedostupnih roditelja. Koliko god savjeta za samopomoć poslušali, ponašali se bolje, razmišljali drugačije, prihvatili sebe ili se voljeli, uglavnom se završava s istim izazovima.
Uvjetovani smo rješavati probleme na površini, u društvu postoji veliki otpor prema „kopanju“ po prošlosti. Koliko puta ste čuli izraze – „Vrijeme liječi sve rane“, „O tome ću razmišljati sutra“ ili „Neću kopati po dreku jer još više smrdi“, ili obrazloženja „Pa zašto bi se tog prisjećala, bolno je“……. primjeri su mnogi. Opća su uvjerenja da samo manjina ljudi radi s terapeutom na svojim „ozbiljnim“ traumama.
Površinski pristup osigurava privremeno olakšanje i nadu u bolju budućnost, koja ne vodi daleko. Brzim popravcima očekuju se nerealno dugoročni rezultati.
Ako imate uvjerenja i strahove koji vas ograničavaju, svaka terapija koja vam pomogne da ih nadiđete je moćna. Terapijom se može utjecati snažnije i dugoročno, naravno ako se potroši neko vrijeme.
Kopanje dublje
Kopanje dublje iz moje perspektive znači odlazak u prošlost te čišćenje negativnih emocija i ograničavajućih uvjerenja. Počevši od djetinjstva tražimo uzorke u iskustvima koje imamo. Kako se hranimo? Kako tražimo pažnju? Kako izbjegavamo bol? To zahtjeva interpretaciju, koja je različita od osobe do osobe ovisno o roditeljima i okolini odrastanja.
Imajući na umu, ni jedan roditelj nije savršen, kao što ni jedno dijete nije savršeno u interpretiranju roditeljevih namjera. Osnovna škola također nije laka, također ne postoji osoba koja je završila srednju školu, a da nije prestrašena barem na neki način. Čak i s najboljim djetinjstvom, svi izrastamo s određenim strahovima i uvjerenjima koja postaju ograničavajuća u nekom trenutku.
Recimo da postoji frustracija vezana za partnera koji se nikad ne opušta i provodi kvalitetno vrijeme s vama. Njegovo ponašanje na primjer podsjeća na vlastitu prošlost gdje je otac često bio na poslovnim putovanjima i nije vam se dovoljno posvećivao. Odrastajući razvila se neispunjena potreba za očevom pažnjom i uvjerenje „Ne zaslužujem njegovu pažnju“ te da je njegova neprisutnost vaša krivnja. Tokom života osoba s takvim uvjerenjem gravitira ka situacijama koje osnažuju osjećaj manjka pažnje.
One se ponavljaju u raznim oblicima, životnim situacijama i s raznim ljudima dok ta potreba za pažnjom nije riješena. Primjerice osoba se nalazi privučena ambicioznim muškarcem koji ne zadovoljava njenu potrebu za pažnjom te je njegovo ponašanje okidač za dublji problem koji podupire postojeću situaciju.
Za dugoročnu promjenu i samopomoć, a u konačnici i samopoboljšanje, bolje se okrenuti sebi i vidjeti gdje su nezacijeljene rane iz prošlosti nego okrivljavati za sve osobu koja ne ispunjava očekivanja. Mnoge terapije i tehnike samopomoć fokusirati će se samo na promjenu ponašanja u vezi. Međutim, uvjerenje je formirano u djetinjstvu, jednom po jednom situacijom koje čine njegov građevni materijal.
Dok god postoji emocionalna nelagoda vezana na prošle situacije, hraniti će se i uvjerenje koje se želi promijeniti. Oslobađanjem emocionalnih utisaka od situacija ili specifičnih događaja iz prošlosti koje su izgradile uvjerenje, neutralizirati će se i ono samo.
Kada je neutralizirano, razgovor koji će se voditi s partnerom biti će produktivan i emocionalno zreo, a ne pod utjecajem ranjenog djeteta. No, imajte na umu da i partner također može imati ograničavajuća uvjerenja, ali za sad prepustiti ćemo to njemu.
Da bi djelovali na trajne osobne promjene, potrebno je „kopati duboko“ , što znači činiti što god je potrebno da bi se očistila pitanja s izvora, gdje su i započela. Specifični događaji iz prošlosti zarobili su u nama razne emocije i formirali su naša ograničavajuća uvjerenja.
Sam Sigmund Freud je rekao: „Neizražene emocije neće umrijeti. Zakopane su žive te će se svremenom pojaviti u ružnijem obliku.“
Ana Pintar, www.freya-eft.com.hr
